Što je Amerikanac bez puške?

Zabrana oružja – nova prohibicija

Nakon tragičnog događaja u školi na Floridi, u Americi se po tko zna koji puta, rasplamsala rasprava o slobodi kupovine, držanja i nošenja oružja. Čini se, promatrajući medijske odjeke, kako se može ustvrditi da su zahtjevi za zabranu oružja sada barem onoliko puta jači koliko je u ovom pokolju bilo manje žrtva u odnosu na onaj na koncertu country glazbe prošle jeseni u Las Vegasu. Jedino logično objašnjenje je u činjenici kako su ovdje stradali mladi Amerikanci, učenici. Pokolj u Las Vegasu, kojega je počinio umirovljeni računovođa „Euroamerikanac“, dakle bijelac, nekako je dosta brzo „ispao“ iz medija. Tko zna zašto, možda i stoga što je tamo stradala publika koja uživa u američkoj, uvjetno, „seljačkoj“ glazbi koja – i podrijetlom pripada „anglo-irskoj“ američkoj publici. Pritom srednjem i niže srednjem stališu.

Tek toliko o ovim nesumnjivo tragičnim događajima za uvod. Zanima me zapravo priča o američkom identitetu, a u njegovu okviru uloga slobode kupovine, posjedovanja i nošenja oružja. Mnoštvo je sastavnica američke nacije, a ovdje ćemo navesti samo dva tzv. vjerovanja (američki credo)te američku kulturu (u najširem značenju ovoga pojma) koja je izvorno anglo protestantska i sa sobom su ju donijeli naseljenici, kolonizatori ponajviše Englezi. Američki credo čine: privrženost političkim načelima slobode, jednakosti, demokracije, individualizma, ljudskih prava, vladavine zakona i privatnog vlasništva. Gdje je tu sad puška, sloboda njena nošenja, Nacionalna puškarska udruga (osnovana 1871.) koja je vjerojatno i danas najmoćnija američka organizacija, ekonomski, propagandno, a njeni članovi bogme raspolažu i s batinom? Ucredu, najmanje u „individualizmu“ i vlastitoj brizi za privatno vlasništvo, njegovoj zaštiti. Prvi naseljenici i kasnije njihovi potomci uglavnom su sami štitili svoje vlasništvo, a s puškom su ga često i osvajali, manje kupovali, prvenstveno zemlju, idući kasnije s istočne obale prema Zapadu, Jugu, pa i Sjeveru (Aljaska) – sve sami „pioniri“ izloženi raznim ugrozama.

Centralne vlasti ili nema, ili je slaba, a naseljenici samu vlast baš i ne obožavaju, oslanjaju se na sebe (slaba, liberalna, država). Koliko li su samo od početka dvadesetog stoljeća američka popularna literatura („kaubojski“ romani) a posebno Hollywood, preko filmova na iste teme, razvili kult nošenja oružja. I prema njima bi se moglo zaključiti: za Amerikance nema slobode bez kolta. Koliko li je i s čime sve naoružana američka država, vojska. Aktualni američki predsjednik Donald Trump traži i od svojih saveznika da se naoružaju, izdvajaju više za naoružanje. Jedino što nekim državama koje drže neprijateljskim osporavaju pravo na atomsko oružje.

Mnogi su se iznenadili kad je Donald Trump pred delegacijom škole, učitelja, roditelja, učenika u kojoj se dogodio pokolj, mrtav hladan, rješenje vidio u naoružavanju nastavnika – potpuno u klasičnom američkom duhu, sasvim u skladu s američkom kulturom slobodnog posjedovanja oružja. Ovakva njegova reakcija je u skladu s njegovim glavnim borbenim sloganom – America First, koji je prvenstveno namijenjen domaćoj uporabi. Najviše, po duhu, podsjeća na skupinu English First, koja je nastala davne 1986. s ciljem obrane engleskog jezika već tada, dakako i ranije, od dvojezičnosti (španjolski) kasnije i višejezičnosti što su Amerikanci, većina, narod, smatrali fundamentalnim napadom na američki identitet.

Ali nas ovdje zanima „puška“, pa moram ustvrditi, vjerojatno uz ogorčenje mnogih: kad Amerikancima ukinu ovo ,pravo pitanje je hoće li te nacije više uopće biti. A koji li bi tek kaos tada nastao – gori nego za prohibicije, u državi čiji su građani, barem veliko mnoštvo, vjerojatno i većina, na oružje navikli. Do njega bi i tada dolazili, ali ilegalno, čak sumnjam da bi se značajno smanjio broj vlasnika oružja, tko bi ga oduzeo sadašnjim vlasnicima… Uostalom, različite terorističke akcije, i masovna ubojstva događaju se i u državama čiji državljani ne hodaju s pištoljima za pojasom (primjerice, Norveška, Francuska…), a usput, sve može postati oružje, primjerice, automobili, kamioni… Mnogi danas, naročito nakon dolaska na vlast Trumpa, smatraju kako u Americi traje svojevrsni građanski rat između „konzervativne“, „američke“ Amerike i one globalističke, multikulti, Amerike. Drugi ga promatraju kao sukob američke političke, gospodarske, medijske, kulturne, u užem smislu, elite s narodom, na mnogim temama.

Možda je situacija ovakva (godina je 1989.): “ Vodstvo pokreta U. S. English vjerojatno ima pravo kad tvrdi da „na našoj strani nije nitko osim naroda“ (Samuel P. Huntington: Tko smo mi?, Izvori, Zagreb 2007., str. 166.). Usporedba možda ni vremenski, 1989. – 2018., zatim, onda jezik, danas „puška“, nije primjerena, ali oboje pripada identitetu američke nacije, pa ako se iz njega vadi opeka po opeka, srušit će se. Tko će na koncu pobijediti, narod ili elita – u takvim sukobima narod obično gubi – ili će se još i narod još više podijeliti?

Mato Dretvić Filakov