Tko izgubi zemlju, izgubi državu!

PRIJETNJA – Godine 2020. počinje rasprodaja jeftine poljoprivredne zemlje

Ne će stranci zemlju nikamo odnijeti!

N.N.

Ljubica Gatarić, novinarka Večernjega lista, u razgovoru s Maruškom Vizek, ravnateljicom Ekonomskog instituta Zagreb, podsjetila je da 2020. ističe sedmogodišnja odgoda liberalizacije tržišta poljoprivrednog zemljišta. Predviđaju da bi 2020. stranci mogli navaliti na kupovinu vrlo jeftine hrvatske poljoprivredne zemlje. Povod razgovoru bio je novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je u pripremi pa je novinarka upitala ravnateljicu Ekonomskog instituta kako Hrvatska dočekuje 2020. Cijeli intervju je zapravo analiza kako Hrvatska upravlja svojom imovinom (više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/stranci-ce-2020-navaliti-na-nasu-vrlo-jeftinu-zemlju-1219625).

Maruška Vizek najprije ukazuje na stanje u poljoprivredi.: "Poljoprivreda je naš najzapušteniji gospodarski sektor. Jedan razlog, ali ne i jedini, za dramatično smanjenje poljoprivredne proizvodnje je i nedostatak adekvatnog upravljanja zemljištem. Hrvatsku karakterizira usitnjenost i nesređeno zemljišno-knjižno i katastarsko stanje poljoprivrednih čestica, nepostojanje kanalske mreže i neuređena putna mreža do čestica. U takvim preduvjetima produktivnost poljoprivredne proizvodnje je vrlo niska, a niska produktivnost se onda reflektira i u niskoj cijeni poljoprivrednog zemljišta. Pri pristupanju Uniji dobili smo sedmogodišnju odgodu liberalizacije tržišta poljoprivrednog zemljišta koju smo trebali iskoristiti za sređivanje stanja koje bi rezultiralo povećanjem i produktivnosti i cijene poljoprivrednog zemljišta. No kako nismo napravili ništa, 2020. godine možemo očekivati navalu stranaca na, iz njihove perspektive, vrlo jeftinu zemlju. U tom kontekstu, izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojom se ukida Agencija za poljoprivredno zemljište, a raspolaganje državnim zemljištem vraća se jedinicama lokalne samouprave, korak je unazad jer znamo da te iste lokalne samouprave nisu naplatile milijarde kuna od najma i prodaje državnog zemljišta u prošlosti. Agencija je trebala dovesti u red to stanje i baviti se sustavnim mjerama za sređivanje stanja poljoprivrednog zemljišta. To se, nažalost, nije dogodilo, a umjesto da se Agencija osnaži i dobije mandat da zatečeno stanje riješi, mi problem vraćamo onima koji ga nisu u stanju sustavno riješiti. Kada se za dvije godine najplodnija zemlja bude prodavala u bescijenje strancima, ne ćemo stoga imati pravo da zdvajamo nad svojom sudbinom jer smo tu situaciju sami sebi stvorili."

Čini se da intervju nije pobudio veći interes hrvatske javnosti iako se to moglo očekivati s ozbirom da je Hrvatska treća država u Europi po broju vlasnika nekretnina. Kako Europska komisija kontinuirano vrši pritisak na Hrvatsku vladu da uvede porez na nekretnine, teško je predvidjeti do kada će se ova ili neka buduća vlada moći opirati uvođenju tog poreza. Neki čak vjeruju da  uvođenje takvog poreza može dovesti do uređenja tržišta nekretnina i do stavljanja u funkciju nekorištenog stambenog fonda i poljoprivrednog zemljišta. Međutim, valja računati i na neželjene i teško predvidive posljedice uvođenja poreza na nekretnine, imajući na umu pored ostalih, dvije činjence: velik broj vlasnika nekretnina koji žive i rade u tuđini i sve veći broj vlasnika nekretnina starije dobi. Oni koji su u tuđinu iselili privremeno ili na neodređeno vrijeme, teško se mogu brinuti o svojim nekretninama u Hrvatskoj. S vremenom im njihove nekretnine postanu težak teret koji valja održavati ili koji se prepušta ubrzanom propadanju. Uvođenjem poreza na nekretnine, tu kategoriju vlasnika dodatno bi se potaklo na prodaju nekretnina bilo komu tko bi ih htio kupiti. Koliko sam mogao vidjeti, ni  Hrvati protjerani iz Bosanske Posavine, koji žive u Hrvatskoj, ne održavaju svoje nekretnine u Bosni iako im za to ne treba previše vremena i novca.

Vlasnici nekretnina u starijoj dobi i kad imaju djecu, u većini slučajeva ne mogu računati da će djeca preuzeti imanja. Oni pak koji su iselili na rad u tuđinu, mogu se tek nadati nekoj boljoj mirovini s kojom će se vratiti u Hrvatsku u neki starački dom, s nešto više udobnosti od prosjeka staračkih domova. Mobilnost i fleksibilnost koja karakterizira novi naraštaj skoro u potpunosti onemogućavaju brigu drugog naraštaja iseljenika za roditelje i naslijeđene nekretnine. Bijes koji iskazuju novi iseljenici iz Hrvatske općenito protiv načina života u Hrvatskoj, protiv politike, vlade itd. zapravo prikriva dezorijentiranost iseljenika koji se iskorjenjuju i koji će s vremenom postati tuđinci u tuđoj zemlji i teret svojoj djeci. Nekoć ponosni vlasnici kuća, stanova, njiva, šuma… postaju podstanari koji će ostati  i bez zadnje ledine.

Umjesto da racionalno prihvate stvarnost i da iskoriste priliku kupnje ili očuvanja nekretnina, novi hrvatski useljenici, ali i oni koji ostaju u Hrvatskoj, ne pokazuju da se ubrzano približava dan D, otvaranja mogućnosti strancima za stjecanje jefitine hrvatske poljoprivredne zemlje i drugih nekretnina. U iseljeništvu i u domovini javnost se bavi jalovim aktivnostima, polemikama i naklapanjima o Istanbulskoj konveneciji i Dokumentu Vijeća za suočavanje s prošlošću. Začudo, tragove rodne ideologije u Istanbulskoj konvenciji otkrili su neki zastupnici i neki vanjski članovi saborskih odbora, koji su u rukama imali prijedloge zakona o kojima su raspravljali u saborskim odborima i za koje su digli ruke, a u kojima se nalaze amandmani nekih udruga koje zastupaju rodnu ideologiju. Mogli su to vidjeti npr. u Prijedlogu Zakona o azilu u kojem se nalazi pojam "određena društvena skupina".

»Određena društvena skupina posebno uključuje članove koji imaju zajedničke urođene osobine ili zajedničko podrijetlo koje se ne može izmijeniti, odnosno karakteristike ili uvjerenja, u toj mjeri značajna za njihov identitet ili svijest da se te osobe ne smije prisiliti da ih se odreknu, a ta skupina ima poseban identitet u konkretnoj zemlji jer ju društvo koje ju okružuje smatra različitom. Ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, određena društvena skupina može označavati i skupinu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama spolne orijentacije. Spolnom orijentacijom ne mogu se smatrati djela koja se smatraju kaznenim djelima sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske. Značajke vezane za spol mogu se uzeti u obzir, ali one same za sebe ne predstavljaju presumpciju postajanja razloga za proganjanje u smislu članka 4. ovoga Zakona.«

"Pripadnici određene društvene skupine" koji su u nekoj zemlji progonjeni zbog svoje spolne orijentacije, mogli bi u Hrvatskoj zatražiti azil a temeljem azila dobili bi i pravo na spajanje obitelji do trećeg koljena. Dokument Vijeća za suočavanje s prošlošću za jedne je neprihvatljiv, jer im se čini tolerantnim prema ustaškoj ideologiji, za druge pak taj dokument je pobjeda petokrake čak s 2:1. Još uvijek vjerujem da je najbolje bilo prihvatiti prijedlog Zdravka Tomca, a i Mirjane Kasapović, da ni petokraka ni Za dom spremni ne budu kažnjivi. Ne vidim nikoga tko se kiti petokrakom. Godišnji skup osoba koje se s petokrakama okupe u Kumrovcu više sliče nekom cirkusu i jeftinoj zabavi ljudi koje je vrijeme pregazilo nego organiziranom skupu koji ima neku budućnost.

Za dom spremni nije bio uobičajeni pozdrav među Hrvatima ni za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Nekoć je, ako se ne varam, većina Hrvata katolika pozdravljala s Hvaljen Isus! A eno nakon Ivana Pavla II. njegov nasljednik pozdravlja s Buon giorno – dobar dan, uobičajenim talijanskim pozdravom izvan samostana i crkvi.

Veliki hrvatski skupovi na Bleiburgu, u Vukovaru, u Škabrnji i drugim mjestima, nasuprot skupa u šumi u Brezovici, otkrivaju tko čini većinu u hrvatskom narodu i naciji. Percepcija i realnost se razilaze. Mediji i lažne mreže lažnih osoba, stvaraju krivi dojam i o Hrvatskoj i o hrvatskom narodu i hrvatskim državljanima koji čine hrvatsku naciju. Samo se jednom, na predizbornom skupu mladeži SDP-a pod šatorom čula pjesma "Po šumama i gorama…" ali se pročulo cijelom Hrvatskoj kako je Peđa Grbin, malo zagrijan pićem, u gostionici pjevao Thompsonove pjesme.

Meni je teško povjerovati da Hrvatskom vladaju kosovci i udbaši. Kad bi to bilo točno, to bi značilo ili da je većina hrvatskog naroda protiv suverene, demokratske države Hrvatske ili u hrvatskom narodu nema inteligetnih, razboritih i sposobnih ljudi koji hoće i mogu promicati interese cijele nacije. I na kraju, držim da ne bismo trebali gubiti vrijeme i energiju na jalova naklapanja o nevažnim ili manje važnim pitanjima. Svi smo odgovorni. A veliki broj Hrvata može barem čuvati neki komadić hrvatske zemlje. Pa ne će stranci odnijeti iz Hrvatske zemlju koju budu kupili, rekao mi je jedan od poznanika. Ne će ali će svoje ograditi i tko zna kako će još dugo običan puk moći besplatno do jadranskih plaža i u državne šume i ravnice.

Branko Barbić