Zabluda Davora Pavune

Jedno živo svjedočenje vjere koje je iz današnje perspektive ravno čudu

„Sveti Kuran“ kako se u ili na Bujici 12. 3. 2018. izrazio gospodin Davor Pavuna, tj. da Isusa spominje i sveti Kuran? A evo, otprilike, što je sveti Franjo predložio sultanu: „U jeku križarskih ratova 1219. godine, sv. Franjo Asiški je odlučio poći u misijsko putovanje u Egipat. Stigavši tamo, prošao je kroz križarske linije i došao do muslimanskoga teritorija. Kako je bio izvan dometa kršćana ubrzo su ga uhvatili muslimanski vojnici. Franjo je rekao vojnicima da želi sultanu propovijedati Krista. Sultan Melek el-Kamel mu je, želeći ga ismijati dopustio da uđe u njegov logor i obećao mu da će mu dopustiti da se živ vrati odakle je došao. Kada su ga doveli pred sultana Franjo je rekao: 'Mene šalje Svemogući Bog da navještajući istine Evanđelja tebi i tvome narodu pokaže put spasenja.' I dok je propovijedao, sultanu se Franjo svidio i dojmila ga je snaga Franjinih riječi i to tako jako da ga je pozvao da nekoliko dana boravi kod njega.

Franjo je sultanu ponudio da ispitaju čija je vjera prava, odnosno da zapale veliku vatru i obojica uđu nju, a onaj ko izađe nepovrijeđen glasnik je pravoga Boga i prave vjere. Kada sultan ni na to nije pristao, sv. Franjo mu je predložio da, umjesto sultana, s njim u vatru uđe neki od imama ili bilo ko koga sultan odabere, ali sultan pokolebane vjere nije pristao ni na to.Kako sultan nije bio voljan dopustiti taj pokus sa vatrom, sv. Franjo je zamolio dopuštenje da ih napusti. Sultan je, iako ismijan, ispoštovao svoju riječ i dao nalog da Franju sprovedu do kršćanskih utvrda.  Iako danas, napose među franjevcima, radi dobrih odnosa s muslimanima, ova priča polako tone u zaborav, riječ je o jednom živom svjedočenju vjere koje je iz današnje perspektive ravno čudu.

Oni slabe vjere u sebi možda bi čak ovo nazvali i ludošću, međutim ako pogledamo historijske zapise o prvoj crkvi i prvim mučenicima, te snazi vjere prvih kršćana ovo nije ništa novo. Jedino što je drugačije, to je da je sv. Franjo živio mnogo stoljeća nakon prve crkve, ali je doslovce shvatio Kristove riječi i svojim životom, riječima i djelom odlučio širiti Evanđelje. Ako se sjetimo kako se odrekao svega što je kao sin jedinac bogatog trgovca imao, kako je poljubio gubavca… shvatit ćemo da za tog velikog čovjeka ovakvo nešto uopće nije bila ludost“.(izvor, internet). A evo što je sveti Pavao pisao Galaćanima: Evanđelje je samo jedno!

„Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, ⁷koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. ⁸Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! ⁹Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. ¹⁰Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga“. Gospodine Pavuna što je za Vas  odlučujuće,ugodno, sveto; Kuran ili Biblija? Slično svetom Franji naš sveti Nikola Tavelić je išao propovijedati, s još trojicom franjevaca, kadiji u Jeruzalemu i posvjedočili su životom, tj. žrtvom života propovijedajući samo jedno Evanđelje odnosno jedinog Spasitelja svijeta, Isusa Krista. Kadija ih je dao na mučenje da ih izbodu i zapale. Nema drugog Boga, Stvoritelja, od onog kojeg je upravo Isus Krist objavio.

Sveti Pavao je dvaput prokleo onog ili one koji hoće prevratiti Kristovo Evanđelje. Da, da, put spasenja“navještajući istine Evanđelja tebi i tvome narodu“, reče Franjo Melek el-Kamelu. A evo, nakon 800 godina iza događaja u Egiptu, naš „vrli“ Pavuna proglašava Kuran svetim. Na Bujici je imao priliku, možda bolju od svetog Franje, da i on uputi braću muslimane na put spasenja. I u Starom Zavjetu (Biblija), imamo primjer kako je sveti Ilija na brdu Karmel izazvao Baalove  svećenike ili proroke (njih 450) koji su u službi kralja Ahaba i razvratne mu žene kraljice Isebele da namjeste žrtvenik s juncem a on će sa svoje strane isto tako učiniti ali da ne potpale oganj nego neka zazovu svoga boga da im on potpali a Ilija će zazvati ime Jahvino. I, naravno, svećenici su dozivali od jutra do podne, ali Baala odnikuda ili ni od kuda . I da ne duljim, Ilija se malo s njima sprdao, kako je Baal možda još na službenom putu ili spava pa da viču jače. Ilija je svoj žrtvenik dodatno zalio vodom i opkopao ga jarkom koji je ispunio vodom. Kad je Ilija zazvao Jahvea oganj Jahvin pade i proguta paljenicu(junca), drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. Toliko je, u današnje vrijeme, oko nas baalovih svećenika koji služe bogu u Bruxellesu što se vidi iz ove takozvane Instanbulske konvencije; novi žrtvenik koji traži paljenice od „roda i spola“.

Nikola Bašić, Vis