O Istanbulu rode da ti pojem

Prava jezička glavobolja, lijep posao za naše akademičare i kurikulaše

Dočim je za latinski jednostavno izvesti rodne imenice, npr. homa (žena koja se osjeća muškarcem), femin (obrnuto), homum (neutralno rodni muškarac), femum (n. r. ž.) u hrvatskom jeziku stvar nije lahka.

Muškica bi bila curica koja se osjeća dječakom, ali muškinja (tip riječi kao vojnikinja) se čini boljim od muškarača, muškobanja i pogotovo mužica, mužača i muža što podsjeća na mužnju. Muškara sliči na maškaru, muška na čakavsku mašku, mužika i mužinja na muziku i ruskog seljaka i to ne valja! Čovječica i ljuda ne ide dobro u uho.

Ženar i ženskar (već postoji riječ u drugom smislu) ne bi išlo kao ni ženik, a ženskać zvuči uvrjedljivo, kao i p…un! Kurajica ili kuraja, babaja je prostački kao što je zdenko, babac, curan zvuči ružno… Prava jezička glavobolja, lijep posao za naše akademičare i kurikulaše.

Teo Trostmann