Još ni jedan savio se nije Stoje hrasti diljem Slavonije. Još ni jedan savio se nije. Trpio je bure i oluje, Al' još i sad šum se granja čuje. Još stasaju, uvis rastu hrasti. I ni jedan ne će na tlo pasti, Jer korijenje, čvrsto kao stijena, Odolijeva nasrtaju mijena. Svaka mijena, čaša popijena Bistre vode ili slatka meda, Kadikada i otrova kap Što ga piti mora naiskap, Slavoniji na koljena ne da, Već ju uvijek snaži snagom diva Da svu vječnost na svom tlu počiva. Stoje hrasti. Prkosni i jaki. Svome dobu dorast'o je svaki! Što ih jače biju bure, kiše, Hrašća bit će sve više, i više! Malkica Dugeč, 2. 12. 2015.