Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

S ‘divljih’ stabala ne ubiru se jestivi plodovi

Nelogična logika Vlade i MZO-a u svezi reforme obrazovanja

 
 
Provedite reforme, provedite reforme, nabijaju  nam na nos neprekidno naši EU gospodari, inače nemate naš blagoslov ni za što, a naročito ne za novac iz naših fondova. A sve naše Vlade, počevši od one koja nas je uvela u EU, do ove sadanje, stalno im odgovaraju – hoćemo, hoćemo, samo što nismo! I u tom škripcu između zahtjeva EU gospodara i vlastite nevoljkosti i vlastitog neznanja, odlučiše se naše Vlade donijeti „Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije“, koja je tobože postala temelj za reformu odgoja i obrazovanja, te objaviše 'urbi et orbi' da je reforma odgoja i obrazovanja nešto poput „to be or not to be” za Hrvatsku. To je “najhitnija i najvažnija”  reforma koju moramo provesti da bi mogli „opstati“ na ovome svijetu. I poput papagaja to neprestano ponavlja službena politika. A na tome tragu se pojaviše vrli reformatori, počevši od Budaka, preko Jokića sve do Divjakice!
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/04/ZS_rosa-canina.jpg
Što se nelogične logike vlada tiče, nju je moguće razumjeti, jer su one suočene sa masom ozbiljnih problema pod kojima stenje Hrvatska, odabrali najlakši put da se pokažu kao reformatori, budući da je s djecom najlakše manipulirati, pa svesrdno podržavaju reformu odgoja i obrazovanja, jer je reforme u gospodarstvu, državnoj upravi, sudstvu, zapošljavanju i demografskom uzletu puno teže osmisliti i provesti, jer za to je potrebno imati političke volje, odlučnosti i znanja. Pa se odlučilo zadužiti MZO, medije i poslušne uhljebe da zabavljaju narod reformom odgoja i obrazovanja, da bi skrenuli pozornost naroda sa nerješavanja puno važnijih i ozbiljnijih problema koje muče Hrvatrsku i njene građane, na tobože „najvažniju“ reformu.
 
No nelogičnu logiku MZO-a je puno teže razumjeti, a da se ne pretpostavi da se radi o „partijskom“ zadatku, koji se izvršava bezpogovorno, bez razmišljanja i bez dostatne stručnosti, i čak pogodujući nadripoduzetničkim lobijima. Jer pođemo li od činjenice da se od strane MZO-a, odnosno ministrice Divjak, reforma odgoja i obrazovanja reklamira kao neki prijelaz u takozvane „škole za život“, nelogično je da „reformatori“ prije svega nisu sami sebi postavili logično pitanje: s čemu je služio dosadanji odgojno-obrazovni sustav? Zar im elementarna logika nije davala odgovore na to pitanje? Ili što je vjerojatnije, nisu namjerno htjeli služiti se logikom, ili nisu znali da se služe logičkim razmišljanjem? Pa taj, tobože loši „stari“ obrazovni sustav „iznjedrio“ je i njih koji sebe ipak smatraju pozvanim da kreiraju neki „novi“ obrazovni sustav „za život“?! I ne samo to! Iz toga lošeg „starog“ obrazovnog sustava je poteklo na stotinu tisuće Hrvata koji su napustili Hrvatsku i tamo u tuđini svi bili cijenjeni i poštivani kao dobri radnici i stručnjaci. A iz toga lošeg „starog“ obrazovnog sustava su potekli i svi oni koji su '90-ih krenuli u obranu Hrvatske od agresora i u obranu neovisne i slobodne hrvatske države!  Zar to nije najbolji logički dokaz da su i naši „gastarbeiteri“ i naši branitelji bili itekako dobro obrazovani za život, jedni za život u tuđini, drugi za život u suprotstavljanju agresoru?
 
Pa ako „reformatorima“ ovo nije bio dovoljan dokaz, da ta loša  „stara“ škola i nije toliko loša, samo ju treba malo poboljšavati u onim dijelovima gdje je to potrebno radi prilagođavanju novoj društveno-ekonomsko-gospodarskoj zbilji, onda je zaista bila grješka prepustiti im posao reforme odgojno obrazovnog sustava. I uopće koji je navodni temeljni argument radi kojega je MZO lansirala parole „škola za život“ i „sustav za cjeloživotno obrazovanje“? Pa argumentira se navodnim nezadovoljstvom poslodavaca radi nedostatka odgovarajuće radne snage i po broju nedostajuće radne snage, i po kvalificiranosti da se nakon školovanja sebe i uključe u radne procese, ili uglađenije rečeno govore da im nedostaje odgovarajući broj zaposlenika, spremnih da se odmah nakon školovanja ukluče u radno gospodarske procese.
 
Koliko je ovaj argument poslodavaca opravdan odnosno koliko logički „drži vodu“? Hrvatska je još donedavno imala gotovo 300.000 nezaposlenih osoba, i pod pretpostavkom da je struktura tih nezaposlenih po kvalifikacijama upravo takva kakvu bi poslodavci željeli, imaju li ti poslodavci toliko radnih mjesta za njih? Naravno da nemaju! Danas je navodno broj nezaposlenih nešto ispod 200.000, uglavnom radi toga što je dio nezaposlenih napustio u međuvremenu Hrvatsku. I opet elementarna logika nalaže da priznamo da su svi oni tamo vani našli posao, zaposlili se, unatoč tome što po mišljenju naših poslodavaca doma nisu bili „uporabljivi“! Budimo pošteni i logični, i priznajmo da ako za te ljude vani ima posla, a doma nema, onda za to nije kriv obrazovni sustav, nego hrvatski gospodarski sustav, koji ne kreira dovoljno radnih mjesta na kojima bi ti ljudi uopće mogli da se zaposle, a posebno ne takvih na kojima bi ljudi mogli zaraditi za iole pristojan život za sebe i za svoju obitelj.
 
No, pretpostavimo da prihvatimo argumentaciju poslodavaca da ne mogu naći dovoljno takvih zaposlenika, kakvi im trebaju. U tom slučaju prvo logično pitanje je: A kakav profil zaposlenika im nedostaje? Nedostaju li im ekonomisti, administrativci, informatičari, pravnici itd.? Odgovor je NE! Nedostaju im zidari, zavarivači, tesari, limari, kuhari, pekari, vodoinstalateri, medicinske sestre, tehničari, matematičari i fizičari nastavničkog smjera, liječnici, i slična deficitarna zanimanja. I što onda to znači? Odgovor na pitanje zašto nedostaju baš ta zanimanja je jednostavan; u ta zanimanja se ne upisuje dovoljan broj učenika jer, ili su ta zanimanja u nas loše plaćena, ili je s njima lako naći posao u inozemstvu, kao naprimjer za medicinske sestre ili liječnike. I valja uočiti da se uglavnom radi o traženim strukovnim zanimanjima, bilo iz trogodišnjeg, bilo iz četvorogodišnjeg, ili visokoškolskog obrazovnog sustava.
 
I time smo došli do najveće nelogičnosti logike Vlade i MZO-a, točnije rečeno do apsurdne logike Vlade i MZO-a, glede pristupa reformi hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava. Nije se pristupilo sustavnoj analizi stanja u odgojno-obrazovnom sustavu u pogledu adekvatnosti nastavnih planova i programa, u pogledu kvalificiranosti nastavnog kadra i adekvatnog nagrađivanja nastavnog kadra, te u pogledu opremljenosti škola s odgovarajućom opremom za izvođenje nastave na način sukladan današnjim zahtjevima društva i gospodarstva. Nije se uočilo, mada je to toliko očigledno da to samo „slijepci“ ne vide, da nije glavni problem u predškolskom, osnovnoškolskom i srednjoškolskom gimnazijskom obrazovanju, već u srednjoškolskom strukovnom obrazovanju i visokoškolskom obrazovanju, ali ne samo u tom obrazovanju, već u stvaranju dovoljno pristojno plaćenih radnih mjesta za te vrste zanimanja za kojim „vape“ poslodavci! I nije točno da je naš odgojno-obrazovni sustav toliko loš da ga treba „hitno i cjelovito“ reformirati, mada nema ničega što se ne bi moglo poboljšati.
 
Ali valja prvo objektivno i nepristrano sagledati postojeće stanje, analizirati i odrediti prioritete potrebnih promjena, te krenuti u postupnu promjenu stanja na bolje. Nije logično da sve to nije urađeno, već se onako voluntaristički, krenulo u ono što se veoma pretenciozno nazvalo CKR-om to jest Cjelovitom Kurikulnom Reformom, a krenulo se od „reformiranja“ osnovnih i srednjih škola, slijedeći nelogičnu logiku, da iz tih škola izlazi kadar koji naši poslodavci „željno očekuju“?! A što je još gore, krenulo se sa stajališta nelogične logike, da je „najvažnije“ odrediti neke tobože nove Domene i Ishode, a nastavne planove i programe praktično ostaviti gotovo netaknute, proklamirajući da se time želi postići tobože veća „autonomija“ škola i nastavnog osoblja u izvođenju nastave, s ciljem da se postignu CKR-om propisani Ishodi?! Pri tome se kroz materijale CKR-a uporno promiče nelogična logika, da nije toliko bitno ZNANJE, već je bitno UMIJEĆE?! A što se 'može', ako se 'ne zna'? Malo toga ili ništa! Ako bi htio biti sarkastičan, rekao bih da su naši političari najbolji primjer toga što se 'može', ako se 'ne zna'!
 
No unatoč navedenim nelogičnostima u logici MZO-a, i unatoč  brojnih negativnih kritika u odnosu na pristup u izradi prijedloga CKR-a, te unatoč još brojnijih negativnih recenzija dostupnih materijala Prijedloga CKR-a od strane istaknutih stručnjaka za obrazovni sustav, istaknutih osoba iz akademske zajednice, i od strane ZV-a HAZU-a, MZO i ministrica Divjak uporni su u namjeri da implementiraju taj, kolokvijalno nazvani Jokićevski CKR kao eksperimentalniprogram najesen u 50 osnovnih i 30 srednjih škola; sa oko 1300 učitelja i 6000 učenika. Cilj ove eksperimentalne faze je provjera primjenjivosti novih kurikula, oblika i metoda rada, te novih nastavnih sredstava, pri čemu treba uočiti slijedeće: rečeno je „…primjenjivost novih kurikula, oblika i metoda rada te novih nastavnih sredstava…“?! No ne spominju se novi nastavni sadržaji, a oni bi trebali biti srž onoga što bi 'novu' školu trebalo razlikovati od 'stare' škole! To znači samo jedno; radi se prema nelogičnoj logici da se ne mijenja ništa u sadržaju odgoja i obrazovanja djece, već se samo mijenja retorika i forma, a ne mijenja se ništa suštinski. Umjesto o nastavnim jedinicama počinje se govoriti o Domenama, umjesto ocjenjivanja znanja počinje se govoriti o Ishodima učenja, a umjesto o nastavnim programima po predmetima, govori se o „autonomiji“ u tome kako da nastavni kadar postigne očekivane ishode?!
 
Kako ništa što se loše počne, ne može dobro završiti, tako će se vjerojatno dogoditi i sa ovom reformom obrazovanja, jer je odgojna komponenta i tako zanemarena u toj tobožnjoj reformi obrazovanja, a najveći dio učitelja, nastavnika i profesora i tako s velikim podozrenjem gledaju na ovo svojevrsno „silovanje“ obrazovnog sustava, bez rješavanja njegovih najvećih problema, a to su neadekvatno  nagrađivanje nastavnog kadra pema postignutim rezultatima u nastavi, nedovoljna opremljenost škola, i 'nereformirani' nastavni programi.
 
No kako se pristupilo toj „reformi“, kome je povjereno da vodi tu „reformu“, i koji su prvi rezultati rada na toj reformi, i nije se moglo ništa bolje ni očekivati od „najvažnije“ reforme za Hrvatsku. No poslužila je da se skrene pozornost sa činjenice da se zapravo politika nije prihvatila niti jedne zaista bitne reforme za Hrvatsku, kao što je naprimjer reforma državne uprave, reforma sudstva, reforma gospodarstva, reforma zdravstva itd., jer za to je potrebno znanje i odlučnost u provođenju, a „eksperimentiranje“ sa djecom i njihovim roditeljima je bezopasna igrarija za reformatore.
 
Jedini logičan pristup je trebao biti krenuti od analiza stanja, početi reformirati visokoškolski sustav obrazovanja, koji hrvatskom društvu treba „isporučivati“ ljude koji će pomoći hrvatskom društvu sa svojom inovativnošću, kreiranjem novih proizvoda i usluga, i u kojem se školuje budući nastavnički kadar za sve ostale škole, te reformirati strukovni školski sustav koji društvu „isporučuje“ zaposlenike za kojima 'vape' poslodavci, dodajući činjenicu da i poduzetnici dolaze iz tih 'sfera' obrazovnog sustava, a ne iz vrtića, osnovnih škola i gimnazija. Ali kako bi to mogao znati Jokić koji nema ni jedne minute radnog staža na bilo kojem poslu iz realnog sektora? „Slijepac“ je u radu na CKR-u vodio stotine „zaslijepljenih“, pa iz toga se nije moglo ni roditi nešto dobro, jer su se ti „slijepci“ rukovodili logikom – bumo vidjeli! A sve koji su unapred znali i vidjeli da ta nelogična logika ne vodi nikuda, proglasili su, uz političku potporu, nazadnjacima i protivnicima promjena. Jer po njihovoj nelogičnoj logici, svaka je promjena dobrodošla, pa makar i promjena na gore od postojećeg stanja.
 
Zato ti „vrli reformatori“ od Jovanovića i Budaka sve do Jokića i Divjakice, ne trebaju znalce, već poslušnike, ne prihvaćaju argumentirane kritike, i rade poput svih loših i nesposobnih šefova, okupljaju oko sebe još nesposobnije poslušnike! Intelektualni patuljci, mogu opstati samo među sličnim patuljcima, pa im smetaju akademik Paar i svi koji su u tri opsežne knjige recenzija prijedloga CKR-a, ukazali na patuljasti, ništavni doseg onoga što je prezentirano u prijedlog CKR-a za osnovnoškolski i srednjoškolski obrazovni sustav. Sa „divljakinih“ stabala se ne mogu ubrati jestivi plodovi, pa će tako biti i ovaj put, ako neka 'viša' providnost ne prosvijetli um tih „divljačkih“ reformatora. Ali obilato će se „nahraniti“ razni mešetari koji će „uvaljivanjem“ MZO-u, to jest državnom proračunu, prodati masu beskorisne, tobože neophodne informatičke opreme, te masa onih koji uvijek spremni čekaju da u kaosu loše urađenog posla „reformiranja“, zarade na „e-učilima“, nekim novim udžbenicima i nastavnim sredstvima, koja će se ubrzo pokazati, u najmanju ruku,  nekorisnima!
 

Laslo Torma

Povezane objave

Informacije za potencijalne izvoznike u Kinu

HF

Dobrodošli u novu realnost – hladniju i siromašniju

hrvatski-fokus

Sto godina Spačeka

HF

Stariji poduzetnici uspješniji od mlađih

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više