Zrno pijeska

Ostavit ću snažan trag

Samo sam zrno pijeska, nisam baš važan,

ali dokle god sam oštar i nisam još prašina,

ostavit ću, gdje god me bace, trag snažan,

jer mislim da je to ovoga života suština.

Šiljat, uletjet ću svakom neprijatelju u oko,

u grlu zastat ću da se nova laž ne dogodi,

cijev puške ubojica zaparat ću tako duboko,

da nijedno tane nikad više cilj ne pogodi.

Lopovima ću ulaziti pod nokte do krvi,

da im se za sva vremena zagnoje prsti,

u kožu svim nasilnicima, da umru prvi,

i zauvijek nestane svaki trag takvoj vrsti.

U nos pokvarenim, ljigavim poltronima,

da im uništim mozak i to što je u njemu,

davit ću sve nitkove i probadati uši onima,

što ne čuju jauk i vapaj, tu nemam dilemu.

Još kada bi oštro bilo zrno pijeska svako,

sav smrad ovoga svijeta zatrpale bi dine,

ostale bi, kad đubre i blato nestane tako,

samo kristalnog pijeska beskrajne širine.

Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Preprekovo proljeće 2011.)