Nejasni kriteriji predstavljanja povijesti hrvatskoga jezika
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje znanstveno-istraživačka je ustanova kojoj je zadaća istraživanje hrvatskoga jezika i općega jezikoslovlja, a u okviru toga i njegova povijesnoga razvoja. Na mrežnim stranicama ove nacionalne znanstvene ustanove postoji i rubrika „Iz povijesti hrvatskoga jezika“. Ono što upada u oči je to da su od 1986. godine (Anić-Silićev pravopisni priručnik …) do 2017. godine, kako proizlazi iz navedene rubrike, kroatistiku obogatila samo dva školska priručnika za osnovnu i srednju školu: Hrvatski pravopis IHJJ-a iz 2013. i Hrvatska školska gramatika IHJJ-a iz 2017.
Nije pritom jasno zašto u rubrici koja se bavi poviješću hrvatskoga jezika nisu spomenuta i neka druga vrijedna kroatistička jezikoslovna izdanja, primjerice „Povijest hrvatskoga književnoga i standardnoga jezika“ (2008.) Dalibora Brozovića ili monografija „Povijest hrvatskoga jezika: 4. knjiga: 19. stoljeće“ (2015.).
Povijest hrvatskoga jezika na institutskoj mrežnoj stranici počinje Bašćanskom pločom, a završava Hrvatskom školskom gramatikom IHJJ-a za osnovne i srednje škole, iako se, obično, suvremene školske priručnike ne uključuje u povijest književnoga ili standardnoga jezika jer postoji druga, ozbiljna znanstvena literatura.
Nejasno je, dakle, zašto su u rubrici “Iz povijesti hrvatskoga jezika” prešućene novije monografije i kojim se kriterijima Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje vodio pri ovakvu načinu predstavljanja povijesti hrvatskoga jezika.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više