Proljeće 2019.

A tebe nema, nema…

 

 

U našem parku,

Sjedim na staroj klupi.

Gledam u prazno.

Prolaze ljudi,

U svojim mislima,

Sa svojim snovima,

U svojim nadama,

Sa svojim brigama,

U svojoj boli i tuzi,

Sa svojim radostima,

Tražeći zrnce sreće.

…

U našem parku,

Pjevaju ptice.

Maslačak travu zlati.

Psi trčkaraju.

Vjetrić povija vlati.

Djeca radosno vrište.

Jorgovan miriše,

A tebe nema, nema

I nema te više.

…

Prolaze kao i do sada,

Znani neznani ljudi.

Jučer je bio Đurđevdan.

U meni se sjećanje budi.

Zvala sam našu Đurđu.

Ona je plakala.

…

Ja više ne plačem.

Budna sanjam,

Naš nedosanjani san.

 

Ankica Benček