Najskuplji pravopis – besplatni pravopis

Vidi li Ministarstvo znanosti i obrazovanja da Željko Jozić upravlja s IHJJ-om kao sa seoskom krčmom?

 

 

Znanstveno vijeće Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) tri puta zatražilo je opoziv Odluke o imenovanju predsjednice i članova Upravnog vijeća IHJJ-a od 15. lipnja 2016., kad je za predsjednicu Upravnog vijeća imenovana prof. dr. Sanda Ham s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Prvi zahtjev Znanstveno vijeće (ZV) uputilo je 5. srpnja 2016. bivšem ministru znanosti, obrazovanja i športa Predragu Šustaru. Upravo u to vrijeme, potrebno je podsjetiti, ravnatelj IHJJ Željko Jozić otvorio je neviđenu medijsku hajku na predsjednicu Upravnog vijeća Sandu Ham u Jutarnjem listu, Večernjem listu, Telegramu iNovostima, koje izdaje Srpsko narodno vijeće. Toliki medijski prostor u svrhu obračuna s jednom uglednom jezikoslovkom i sveučilišnom profesoricom bio je zaista neuobičajen. Ponovljeni zahtjev upućen je 5. rujna, a treći, 2. studenoga, novome ministru znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću, zbog toga što se njegov prethodnik nije očitovao na prva dva zahtjeva o opozivu. Prvi zahtjev bio je objavljen na mrežnoj stranici Instituta. Pretpostavljajući da je riječ o istim argumentima u tim zahtijevima, u nastavku iznijet ćemo neke i osvrnuti se na njih.

Lidija Šprajc i Željko Jozić na HTV-u

 

Sva tri zahtjeva potpisala je predsjednica ZV-a dr. sc. Marijana Horvat. U međuvremenu pak dogodio se pravi presedan. Naime, treća članica UV-a dr. sc. Vanda Babić, sa zadarskog Filozofskog fakulteta, koju je imenovalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa obratila se na stanoviti broj adresa, ističući kako osjeća "moralnu obvezu" razmisliti o svom daljnjem sudjelovanju posebno gledajući na rad UV-akoji se do sada nije ničim posebno istakao "osim u destrukciji". Koliko je pak ona doprinijela toj "destrukciji" na različite načine, poglavito svojim nerazumijevanjem uloge i obveza koji su joj kao članici UV-apovjerena pitanje je za sebe. No, o tome možda drugom prilikom. U svom obraćanju gotovo prijeteći navodi da je kao član "vladajuće stranke" dužna o svemu izvijestiti ministra Pavu Barišića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, što upućuje na zaključak da nema povjerenje u predsjednicu Upravnog vijeća, koja postavlja najlogičnija pitanja o poslovanju Instituta i očekuje na njih odgovore. Postupa kao da ih nije imenovalo isto Ministarstvoi kao da mu nisu jednako odgovorne.

 

Svoje mjesto u tom neobičnom pismu našao je i Hrvatski tjednik. Zadarskoj sveučilišnoj profesorici neprimjereno je pozivati se na objavljene informacije o IHJJ u tjedniku (Hrvatski tjednik, o.a.) koji u istom broju bespoštedno napada sadašnjeg premijera, time i Vladu, a slijedom stvari i novog ministra. Ovdje se treba zapitati: kakav je to način razmišljanja, kako sama za sebe kaže:"bivše novinarke", kojasmatra da tjednik koji "napada" premijera ne bi smio biti relevantni izvor informacija? Je li ovo paradigma koja pripada jednopartijskome vremenu, vremenu totalitarizma? Ivo Davor Stier tu paradigmu nazvao je u svojoj knjizi "Nova hrvatska paradigma" – paradigma bratstva i jedinstva. Zapravo tu bi paradigmu trebalo zvati partijsko-policijska paradigma.

 

Može li Znanstveno vijeće suditi o tome je li član Upravnog vijeća u sukobu interesa?

 

Predsjednica ZV-a dr. sc. Marijana Horvat zahtjev za opoziv Odluke o imenovanju Upravnog vijeća temelji na činjenici da se prof. dr. Sanda Ham nalazi "u višestrukome sukobu interesa". Prvi sukob interesa po mišljenju ZV-a ogleda se u tome da je suautorica Hrvatskoga školskog pravopisa. Prigovara se Sandi Ham da je u više navrata pisala "izrazito negativno o Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje", zatim da je kao glavna urednica u časopisu Jezik objavila navodno neistinit i klevetnički tekst jezikoslovke Nataše Bašić u kojem se vrijeđaju autori institutskog pravopisa, a pravopis se naziva "krpežom i kupusarom" pa je Institut na nagovor ravnatelja nastojao sudskim putem dobiti zadovoljštinu. Glede sukoba interesa Sande Ham treba reći samo da Znanstveno vijeće IHJJ nije mjerodavno ocjenjivati je li netko od članova Upravnog vijeća u sukobu interesa, i to kako se navodi "višestrukome".

 

U Hrvatskoj postoji Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu intresa koje odlučuje o sukobu interesa državnih dužnosnika, što prof. Ham nije. Po Statutu IHJJ-a u sukobu interesa može biti zaposlenik Instituta koji se bavi istom djelatnosti kao i Institut, ali za vlastiti probitak. Prof. Ham nije zaposlenica Instituta. Nekadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović 31. srpnja 2013. dao je preporuku Hrvatskom pravopisu IHJJ za uporabu u svim osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj i time stavio službeno izvan uporabe Hrvatski školski pravopis, Školske knjige, kojem su uz Sandu Ham još autori akademici Milan Moguš i Stjepan Babić. Stoga nije jasno zašto bi bila prof. dr. sc. Sanda Ham u pogledu pravopisa u sukobu interesa, kad taj pravopis više nije u službenoj uporabi. Osim toga ona je autorica u pravopisu, a ne izdavač.

 

Željko Jozić, pak, urednik je pravopisa i ravnatelj Instituta koji je pravopis objavio. Dakle, stvari o tome tko je u sukobu interesa poprilično su čiste. U zahtjevu za opoziv navodi se da je pisala "izrazito negativno" o znanstvenom radu Instituta. To pak ništa ne znači ako negativna kritika nije potkrijepljena činjenicama. Dokaze da bi Sanda Ham negativistički pisala o Institutu nismo pronašli. Primjedba da je Pravopis IHJJ u časopisu Jezik nazvan "krpežom i kupusarom" i da je Institut "nastojao sudskim putem dobiti zadovoljštinu" bacanje je prašine u oči bivšem ministru Šustaru, a i sadašnjem Barišiću. Poznato je kako je završio taj spor u kojem je bila optužena poznata hrvatska leksikografkinja Nataša Bašić.

 

Gotovo cjelovito hrvatsko novinstvo vrlo brižljivo, čuvajući lik i djelo ravnatelja IHJJ-a Željka Jozića, skrilo je od javnosti taj sudski postupak, napose pravorijek. Uglavnom sve optužbe ravnatelja IHJJ Željka Jozića na račun Nataše Bašić su odbačene, a IHJJ(čitaj: porezni obveznici)je platio nemale sudske troškove. Tim pravorijekom hrvatsko pravosuđe pokazalo je da se ne kani vraćati u vrijeme komunističkih procesa. O sudskom sporu Jozić-Bašić, Hrvatski je tjednik jedini pisao. Da se hrvatsko novinsto, kao i Filološko društvo, DHK, Hrvatski Pen-centar itd., tada pozabavilotim jedinstvenim pravosudnim slučajem, u kojem izdavač i glavni urednik pravopisa tuži jezikoslovku zbog kritičkog teksta o pravopisu, možda bi mnoge stvari u IHJJ bile danas drukčije posložene. Pitanje je: bi li tako olako prošao prijevremeni reizbor Željka Jozića za ravnatelja IHJJ?

 

Hrvatsko novinstvo zaobilazi i aktualni slučaj u kojem predsjednica UV-atraži normativne akte i financijsko izvješće IHJJ, a Znanstveno vijeće za uzvrat njezinu smjenu. Priča se da je za dva dnevna lista bio pripremljen tekst o prijeporu predsjednice UV-ai ravnatelja IHJJ, ali su ga gazde skinule. Je li toliko Željko Jozić moćan ili su novinarke toliko "prebacile" očekivanu metu? Može li se na osnovi ovoga govoriti o novim oblicima cenzure u hrvatskom novinstvu? Tako nešto, neki kažu, ne bi se moglo dogoditi ni u bivšem režimu. Jer, bi u svrhu razjašnjenja prijepora akterima bio dan medijski prostor da javno sučele argumente. 

 

Zašto izbor ravnatelja IHJJ prije isteka mandata?

 

Kako se može pročitati na mrežnim stranicama Upravno vijeće IHJJ-a na sjednici 15. svibnja 2012. donijelo je odluku o imenovanju Željka Jozića "na položaj" ravnatelja IHJJ. Kako stoji u odluci ravnateljem se imenuje na vrijeme od četiri godine počevši od dana donošenja odluke. Bivše Upravno vijeće, koje je postavila Kukuriku koalicija, međutim, nije čekalo četverogodišnji istek mandata, već je pola godine ranije, 14. prosinca 2015. požurilo i raspisalo natječaj za imenovanje ravnatelja IHJJ. Upravno vijeće (dr. sc. Alemko Gluhak, prof. emeritus Josip Silić, Snježana Gernhardt, prof., dr. sc. Lana Hudeček, dr. sc. Ivana Kurtović Budja) 1. veljače 2016. jednoglasno je imenovalo dr. sc. Željka Jozića za ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje na razdoblje od 2016. do 2020. godine. Koji su razlozi tome? Nakon što su bili poznati rezultati parlamentarnih izbora te HDZ s Mostom nezavisnih lista formirao vladu, Jozić je požurio osigurati, pomalo na karijeristički način, svoju ravnateljsku poziciju. Drugih razloga nema, jer je u prethodnoj odluci stajalo da je imenovan na četiri godine. Misleći da za to ima legitimitet sada vodi hajku i ruši naočigled Ministarstvu znanosti i obrazovanja imenovanu predsjednicu UV-a Sandu Ham i ne dozvoljava joj uvid u poslovanje. Možda bi bilo najbolje da sam predloži i izabere Upravno vijeće koje će plesati kako on želi.

 

Indicije za takvu tvrdnju mogu se iščitati iz Ugovora o djelu koje je ponudio članovima UV IHJJ-a. U tom dokumentu izrijekom stoji: "Institut ima pravo nadzirati obavljanje ugovorenog djela te davati upute kad je to potrebno prema prirodi posla, što mu je izvršiteljiva/izvršitelj dužan omogućiti". Iz ovoga se može zaključiti da su članovu UV odgovorni ravnatelju, a ne mjerodavnome minstarstvu koje ih je imenovalo. Pa, gdje toga ima? Predložili bismo ravnatelju da pročita zakonski propis i informira se koji su zadatci i uloga upravnog vijeća. Poznato je da neki članovi UV-a nisu htjeli potpisati takav ugovor što nam je u izjavi za Hrvatski tjednik (br. 631. od 27. listopada 2016.) potvrdila i prof dr. Sanda Ham. "Što se tiče suradnje s gospodinom ravnateljem – trenutačno se iz Instituta traži od mene da potpišem ugovor o djelu u kojem piše da Institut, zastupan Željkom Jozićem, ima pravo nadzirati moj rad i davati mi upute a rad. Dakle, očekuje se od mene da potpišem kako ću upravljati Institutom pod nadzorom i po naputcima gospodina ravnatelja".

 

Članovima Upravnog vijeća IHJJ mjesečno isplaćujenaknadupo 500 kuna. Takva naknada od rujna isplaćena je i dr. sc. Vandi Babić, članici, kako to ona ističe, vladajuće stranke. Njezino naglašavanje pripadnosti "vladajućoj stranci" u kontekstu rada Upravnog vijeća ruši, međutim,svaku njezinu možebitnu stručnost i vjerodostojnost. U upravna vijeća trebali bi biti birani prije svega ljudi neupitnih stručnih i moralnih kvaliteta te koji se bar nešto razumiju u financijsko poslovanje i upravljanje. Pripadnost vladajućoj, i inoj stranci, trebalo bi biti nešto sporedno. U suprotnom Hrvatska će ostati zarobljenikom partijske države i svih negativnih svojstava takve države, a jedno jeod njihdenunciranje. To denunciranje izvrsno je opisao u internetskoj autobiografiji zadarski povjesničar i filolog dr. Ivan Pederin Memoari kasnog neprijatelja. Mnogi su na denunciranju karijere izgradili, a da o ničemu nisu pojma imali. Prihvaćali su se svakog posla bez ikakvog stida spram svojeg neznanja. Nažalost to je ostalo kao oblik ponašanja i u postsocijalističkom načinu života. Ta prtljaga nije odbačena. Zbog toga nove generacije udbaških gojenaca nadziru znatan dio života u Hrvatskoj. To je često iskaznica za ulazak u svijet rada, način održavanja i napredovanja u hijerarhiji moći.

 

Kakvo moralno pravo imaju članovi Znanstvenog vijeća, autori Hrvatskog pravopisa da mogu govoriti o sukobu interesa Sande Ham? Više od polovice članova Znanstvenog vijeća autori su u Hrvatskom pravopisu IHJJ-a. Dvije članice Upravnog vijeća iz redova zaposlenika IHJJ također su suradnice na tom pravopisu, Lana Hudeček i Matea Birtić. Kako smo pisali u Hrvatskom tjedniku, od 27. listopada 2016., na honorare za Hrvatski pravopis od 2013. do 2015. godine isplaćeno je oko 430.000 kuna. Kako kažu nezadovoljnici, bivši djelatnici IHJJ, koji su sudjelovali u radu na pravopisu, najviše je isplaćeno ravnatelju oko 100.000 kuna i to samo za dvije godine "besplatne" prodaje. U kojem je hrvatskom javnom institutu toliko ravnatelj digao na honoraru u vlastitoj kući? To pitanje izravno postavljamo ministru Barišiću! S time priča nije završila jer je prema ugovoru precizirano da će tantijemi padati na račun autorima pravopisa dok god se bude prodavao i to ne u malim postotcima.

 

Tko u HDZ-u daje vjetra u leđa ravnatelju IHJJ-a?

 

Nakon samo tih podataka, pitamo se s kakvim je moralnim pravom ravnatelj govorio o besplatnom pravopisu? Izreka kaže da je besplatan rad najskuplji posao. Znanstveno vijeće smatra da je predsjednica Upravnog vijeća prof. dr. Sanda Ham u višestrukom sukobu interesa, a članice Upravnog vijeća i članovi Znanstvenog vijeća IHJJ, suradnici na pravopisu, ne pitaju se jesu li oni u sukobu interesa? Bit će u konačnici zanimljivo znati kako će Ministarstvo znanosti i obrazovanja riješiti prijepor u IHJJ. Hoće li se prikloniti pravno vrlo neuvjerljivim argumentima Znanstvenog vijeća ili će temeljem zakonskih propisa poduprijeti rad članova Upravnog vijeća, koje bi kao predstavnik vlasnika trebalo nastupati jedinstveno što sada nije slučaj. Ovdje se nameće i jedno retoričko pitanje: tko u HDZ-u daje vjetra u leđa ravnatelju IHJJ-a, omugućava mu da se ponaša "brkato" i time uvlači u agoniju jednu važnu hrvatsku znanstvenu ustavovu. Kako bilo ravnatelj mora podastrijeti račune o svojem poslovanju i honorarima koje ubrao na "besplatnom" pravopisu, jer inače u javnosti će se steći dojam da upravlja tom znanstvenom institucijom kao seoskom krčmom. IHJJ bi se umjesto proizvodnje afera i orijentacije da je izdavaštvo osnova njegovog postojanja trebao vratiti svojim temeljnim zadatcima, jer hrvatsko jezikoslovlje vapi za nekim od temeljnih djela na kojima se i nakon 25 godina hrvatske države nije počelo raditi. 

 

Pas uvijek pas, udbaš uvijek udbaš…

 

Kupujući kućne potrepštine u jednoj prodavaonici u naselju uočio sam pomalo neobičnoga, izrazito mršavog i visokog čovjeka, invalida, sa crnim šeširom na glavi čije su glavne crte lica – bol i patnja. Neobičnost za mene nije bila u njegovoj zapuštenosti, iznošenoj i oskudnoj odjeći, šutljivosti, već u tome kako se kao invalid koji bez štaka ne može napraviti ni korak penje na bicikl, pokreće ga i njime upravlja. U našim prvim slučajnim susretima to me najviše zanimalo. Jednom u nakani da mu pomognem odmahnuo je rukom. U toj gesti nisam prepoznao samo njegovu samouvjerenost, nego i nepovjerenje budući da je s mukom vukao dvije vrećice potrepština. Susret u prodavaonici otkrio mi je njegovu novu osobinu. Nikada nije stao u red, došao na blagajnu kad je netko plaćao. Vukao se dućanom na dvije štake i čekao da s blagajne otiđu kupci. Znatiželjan pitao sam prodavačicu – što je s tim čovjekom? Rekoše da je opsjednut da ga netko stalno prati i špijunira. Nedugo zatim to se potvrdilo kad sam ga u prolazu čuo na biciklu da nešto stalno ponavlja. Kad se približio razabrao sam. Sam je za sebe ponavljao: pas uvijek pas, udbaš uvijek udbaš… Želio sam doznati kakav teret nosi na svojim vremešnim leđima. Počeo sam ga sažaljevati, a nisam ga praktično ni upoznao. Kakvo iskustvo s udbašima krije lice sa crnim šeširom? To pitanje stalno me okupiralo…

 

Marko Curać, Hrvatski tjednik