Međunarodna financijska oligarhija od vrha pa niže bila je najveći pokrovitelj nacističkih i fašističkih režima
Drugi pronicljivi snimak preko-atlantskog sinarkističkog bankarskog aparata uoči Drugoga svjetskog rata pojavio se, ironično, u magazinu Time 3. srpnja 1939. pod naslovom „Upućena osoba s druge strane oceana“. Članak izvještava o dolasku njemačkog bankara Otta Jeidelsa u New York City, gdje je bio postavljen za partnera u njujorškoj podružnici Lazard Frères & Co. Prema Time-u: „Londonska Lazard Brothers & Co. je arijanska i aristokratska, član koterije Bank of England, potpomaže ublaženju pokreta u Londonu, pokazuje naklonost teoriji da će popuštanje Hitleru dovesti dr. Schachta i njegovu ortodoksnu ekonomiju natrag u Berlin. Ima veoma unosan i sve važniji posao po strani pomažući prestrašenim europskim kapitalistima uložiti svoj novac u dobre, sigurne američke dolare. Na prijamnom kraju ove rijeke zlata iz Europe Lazard Frères u Manhattanu, ne potpuno arijanska banka, ne zauzimajući važan položaj unutar Wall Streeta, no ipak poslovna veza (ne više partner) vrlo političkih Lazard banaka Londona i Pariza. Lazard u Manhattanu potpisuje sigurnosne obveznice i iznad svega vodi veoma veliko poslovanje trgovanja deviza. Neprocjenljiv toj klirinškoj kući za nove zlatne poluge i strani kapital bit će Jeidels, koji je prijatelj Montagu Normana, ima pristup odabranim kanalima u Hitlerlandu…
U Njemačkoj postoji cinička izreka da je Schacht uspio prevariti sve osim dvojice bliskih prijatelja, jedan od njih je Hitler a drugi Jeidels. Schacht je Jeidelsu dao znak s visokog položaja da mu je došlo vrijeme napustiti Njemačku s porodicom prije početka velikog pogroma 1938… Schacht je bio u mogućnosti štititi Jeidelsa jer je njegova sprega s Montagu Normanom, vođom Britanske Banke bila Hitleru od koristi. … Sve do proljeća 1938. Jeidels je radio bez ikakvih problema koliko je Hitler dopuštao židovskim bankarima najviše položaje. Britance je držao zadovoljne poštujući njihove dugove bez rezerve, i kad su ih nacisti zamrzli služio je kao posrednik između nacista i Britanaca.“
Ova dva izvješća, jedan povjerljivi ratni dosije američke obavještajne službe, drugi reportaža novinske visokotiražne revije predstavljaju dva tipična primjera obimne arhive dokumenata – javnih i povjerljivih – iz razdoblja od 1930. – 1945., koji potanko opisuju ulogu međunarodnog bankarskog i industrijskog kartela znanog tada – i još uvijek danas – kao ''Sinarkistička internacionala''.
William Langer, direktor OSS-ovog ratnodobnog Odjela za istraživanje i analizu potanko je opisao ulogu sinarkije u Vichyjevskoj Francuskoj u svojoj knjizi 1947. Naš vichyjevski rizik. Tri godine kasnije James Stewart Martin, odvjetnik Američkog Ministarstva pravosuđa u Odjelu za protu-trustovsko zakonodavstvo, koji je od 1944. – 1947. bio na čelu jedinice za dekartelizaciju objavio je svoj vlastiti zapanjujući ekspoze o tom istom međunarodnom sinarkističkom kartelu u svojoj knjizi iz 1950. godine Svi časni ljudi.
Ovi i drugi svojevremeni podnesci odraz su dubokog shvaćanja unutar vlade SAD-a vođene FDR-om [Franklinom D. Rooseveltom] i unutar njenih institucija tog vremena, da je međunarodna financijska oligarhija od vrha pa niže bila najveći pokrovitelj nacističkih i fašističkih režima koji su donijeli europskom kontinentu rat i opustošenje u neuspjelom pokušaju stvaranja poslije-vestfalskog svijeta bez suverenih država nacija, kojim bi upravljalo diktatorstvo međunarodnih bankara. Da nije bilo Franklin Rooseveltove mobolizacije moralne i industrijske moći Sjedinjenih Država ti sinarkisti bi zasigurno uspjeli strovaliti planet u ponor novog Mračnog vijeka.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više