MUDROSITNICE – Radnik i tjedan

I pismeni ljudi znaju imati nepismenu djecu

 

 

Starost može osmisliti čak i besmislene grijehe mladosti.

 

Svi čarobni osmijesi glumice ne vrijede, ako su joj kose već sijede.

 

Odrpana odjeća nije uvijek znak siromaštva, već nemara.

 

Neudobna obuća ne potpomaže ugodne doživljaje.

I pismeni ljudi znaju imati nepismenu djecu.

 

Papir podnosi riječi sve, ali vatru i vodu – ne!

 

Samoća nam samo onda godi, kada započeto djelo ne odgodi.

 

Svjetlom uma osvijetle se i najmračniji puti.

 

Ne plaši nas strava jedne noći, već misao na dan što će doći.

 

Putokazi pokazuju udaljenosti do cilja, ali ne kažu kada i kamo zalutamo.

 

U slobodnoj državi sve se reći smije, čak i ono, što se ne smije!

 

Sedam dana ima jedan tjedan, a radnik – ni jedan!

       

Tko se u  svom domu dima nadimi i vatra ga opeče, u Njemačku uteče. 

 

Ljubav prema domovini najjače oćuti, tko se u tuđinu uputi.

 

Vrijednost umjetničke slike nije samo u njenom izgledu, već i u imenu autora.

 

Tamo, gdje je ime znano, i djelo će brzo biti rasprodano.

 

Kada je mesu visoka cijena, dijetna hrana biva preporučena.

 

Znanje i mašta kada se združe, brzo procvjetaju ruže.

 

Prihvati li se Istanbulska deklaracija, više ni mama, ni tata znati ne će, je li im rođeno dijete muško, žensko ili nešto treće.

 

Gdje tuđi jezik odveć dugo vlada, tu materinskom smrtni marš se sklada.

 

Malkica Dugeč, 12. 3. 2018.