José Ortega Y Gasset ili dehumanizacija umjetnosti

U umjetnosti i čistoj znanosti se najprije opažaju prvi znaci bilo kakve promjene kolektivnog senzibiliteta

 

 

Po autoru Joséu Ortegi Y Gassetu (Madrid, 9. V. 1883. – Madrid, 18. X. 1955.), španjolskom filozofu i esejisti, novi stil teži:

– dehumanizaciji umjetnosti

– izbjegavanju živih oblika

– igri i ničemu više

– izbjegavanju brižne izrade i transcendencije

José Ortega Y Gasset

 

"da se konstruira nešto što nije kopija "prirode", a ipak ima vlastitu supstanciju, za to treba umijeće koje pretpostavlja u najmanju ruku genija"

"stilizirati se znači izobličiti realnost, derealizirati je, stil uključuje dehumanizaciju"

"umjetnost (nekadanja, op. T.T.) je manje ili više bila ispovijed"

"u umjetnosti i čistoj znanosti se najprije opažaju prvi znaci bilo kakve promjene kolektivnog senzibiliteta"

"stilovi… sadrže sve jaču dozu sprdnje i omalovažavanja, sve dok se u naše doba (oko 1930., op. T.T.) nova umjetnost nije počela sastojati gotovo jedino od prosvjeda protiv stare"

"moderni Zapadnjak osjeća bolnu ojađenost vlastitom povijesnom biti" (mržnja prema umjetnosti, znanosti, civilizaciji, državi)

"moderna nas umjetnost poziva da u nekom umjetničkom djelu gledamo šalu koja se ruga u biti samoj sebi"

 

Shvaćanjem moderne umjetnosti kao farse sjetio me Gasset na Ensora i Salvadora Dalija

"novi stil traži samo da se poveže sa trijumfom športova i igara"

"zbog propasti religije i relativizma znanosti, očekivalo sa da umjetnost (XIX. stoljeća, op. T.T.) preuzme na sebe spas ljudskog roda"

"nezamislivo je da najveće i u neku ruku polarne razlike inherentne u živim organizmima – spol i dob ne bi presudno oblikovale duh vremena"

 

Nakon što hvali modernu umjetnost zaključuje da "nova umjetnost dosad nije proizvela ništa vrijedno truda"

"zadaća što je (moderna umjetnost, op. T.T.) sebi nameće upravo je pregolema, ona bi stvorila nešto iz ničega"

"slika je skup znakova… gledati sliku uključuje i naše promišljanje"

"slika je okamenjeni fosil, djelić života jednog čovjeka"

"povijest je doista ono što treba biti samo ako uspije razumjeti čovjeka iz drugoga vremena bolje nego što je on razumio samoga sebe"

"u 19. stoljeću su Velasqueza, posebno Francuzi i Englezi, nazivali slikarom za slikare"

"nitko nije veliki slikar ako nema svoj jezik" (danas to radije zovu "rukopis", op. T.T.).

"veliki umjetnik gradi oko sebe vlatitu samoću i u njoj se guši"

 

Duhovita je misao Gassetova koji oslikavatelje divovskih kupola uspoređuje s modernim govornicima, kojima je zadatak ispuniti prostor emocijom i zvukom. Drugim riječima to je dekorativnost koja već iz fizioloških razloga teško može biti analizirana kao npr. plošna slika. Zanimljivo je da će upravo histerija masa biti izražena na javnim skupovima; Mussolini i Hitler su bili veliki govornici i još veći pozeri i dekorateri! Mišljenja sam da je Gassetovo djelo aktualnije sada nego u vrijeme pisanja istoga; danas bilježimo nihilizam, dosjetku happeninga, umor, dekadenciju, zasićenost, površnost – dok je u doba nastanka "moderna umjetnost" bila eksces i pobuna unutar preobilja tradicije; uz kubiste, francuske fauviste, njemačke ekspresioniste, futuriste, nadrealiste (metafizika talijanska), javljaju se i socrealistički slikari plakata, fašistički izrazi robustne barbarske forme ili totalitarni geometrizmi u kiparstvu, slikarstvi i arhitekturi koji prikazuju trijumf stroja kroz čiste, dehumanizirane plohe.

 

U vrijeme rađanja nove umjetnosti djelatni su Rodin, Monet i intimisti poput Bonnarda, postoji i "art nouveau", tj. oplemenjena secesija  npr. Gaudija, koja više ima dodirnih točaka s barokom i gotikom nego s Corbusierom. A Matisse kao likovni ntelektualac i dizajner je tema za sebe. Stoje i Gassetove usporedbe nove umjetnosti s ikonama koje dolaze nakon propasti antike, ili još bolje sa slikarstvom špiljskoga čovjeka, domorodaca i stilizacijom Semita koji imaju vjersku zabranu predočavanja živih oblika.

 

Teo Trostmann