Merkel plaća Erdoğanu da ne šalje svoje ljude

Diktatura kojom vlada Merkel Europom klon je diktature njenog predsjednika Ericha Honeckera

Ničim branjeni proces zaustavljanja islamizacije Europe svakim je danom nabujaliji i agresivniji, a još će jači biti, kako najavljuju njegovi planeri i sudionici iz Međunarodne organizacije za migracije, poslije ljetnih vrućina kada se poboljša vrijeme za marširanje emigrantskih islamskih vojnika u Europu koja je digla bijelu zastavu u znak predaje. Planirana ruta migranata, i još više "emigranata" uhodana je i dobro snimljena i pripremljena za dolazeće ratnike i teroriste, da su narodi kroz čije zemlje, nerijetko i kuće, okupatorsko pobjednički prolaze, preplašeni i ušutkani da se više i ne osjećaju građaninom i vlasnikom zemlje koju polako gube, ni domaćinom kuće kroz koju islamski migranti zajedno s askerima prolaze i ostavljaju ih osiromašene, pokradene, a na nekim ostavljaju zalijepljene svoje vjerske muslimanske znakove, kao obilježje budućeg vlasnika.

Angela Merkel i Erich Honecker

Na najjačem udaru sve od završetka rata, no sad daleko obimnije, našla se podijeljena, osiromašena i od emigrantskih suradnika iskrvavljena Bosna i Hercegovina, zemlja koja je u planu kršćanofobista zacrtana kao, za početak odmorište i centar za obuku, a zatim kao sigurna "ćuprija" za ulazak u nebranjenu Europu. U Europu njemačke kancelarke, povijesne europske ličnosti koja je samo njoj iz znanih razloga izdala europske narode, europske stečevine i vrijednosti, te takvom izdajničkom politikom sudjelovala u dekristijanizaciji i deeuropeizaciji Stare Dame. Nije europska, a zasigurno ni svjetska, povijest zabilježila tako brutalnu zabranu domaćinu, Europljaninu, da brani svoju domovinu i svoj dom, kao što je Europi i Europljanima, nametnula istočnonjemačkog podrijetla kancelarka Angela Merkel. Diktatura kojom vlada Merkel Europom klon je diktature njenog predsjednika Ericha Honeckera i današnjeg Redže Erdoğana. Europu i Europljane je zastrašila i ušutkala da moraju šutiti, i dobrodošlice praviti onima koji kada uđu na europsko tlo ruše sve što su  zatekli, siluju žene i djevojčice, ubijaju i one koji ih na ulici sa nekim čuđenjem pogledaju.

Angela Merkel ušla je u povijest po nepisanom dekretu što ga izdala Europljanima da dignu bijelu zastavu i predaju se bez prava na obranu. I kada je, a jest, tako ušutkala Europljane, nije joj bilo teško da ušutka i kršćane u Bosni i Hercegovini, koji su prve i najveće žrtve islamskih emigranata. Zastrašivanje i ucjenjivanje kršćana, napose Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, Merkeličin je nasilni pokušaj izgradnje „građanske“, odnosno islamske Bosne i Hercegovine. Europa je danas, poput Bosne i Hercegovine prije pola tisućljeća, šaptom Erdoğana i Merkel pala. Pala toliko nisko da mora plaćati turskom sultanu milijardama eura da je on „brani“ od emigrantskih islamista. Dovoljno je samo da Europa  ne uplati jednu obećanu milijardsku ratu, aultan Erdoğan odmah šalje milijune islamista na Europu. Iza leđa europskih lidera dogovara se dvojac Erdoğan-Merkel o visini novca kojeg će mu Europljani platiti da ih, navodno, brani od emigranata. To sve govori o strašnoj kapitulaciji Europe. Prisiljena je plaćati agresoru da je on brani od sebe. Apsurd kakav je mogla napraviti samo emigrantska Muti Merkel. Muti koja je izdala vlastitu  "djecu" da bi udovoljila invazionistima.

Ono što danas Europa plaća muslimanskoj Turskoj da je „brani“ od islamskih emigrantskih invazionista preslik je danka u krvi što su ga beha kršćani polu tisućljeća plaćali Erdoğanovim otomanistima, za bezvrijedni papir Ahdname. Puno je i drugih sličnosti između tada pokorene Bosne i Hercegovine od strane Osmanlija i danas kapitulirane Europe od strane Turske. Danas u Europi kršćanke ne smiju slobodno hodati gradovima kao u vrijeme Osmanlija u Bosni i Hercegovini što nisu smijele. One koje se odvaže obavljati svakodnevne poslove u gradu, i koje se europski odjenu, seksualna su meta emigrantskih invazionista, što ih zbog neplaćenog "danka u krvi" šalje sultan Erdoğan. Velik je broj silovanih europskih kršćanskih djevojčica od strane muslimanskih invazionista, kao što ih je bilo i u vrijeme Osmanlija u osvojenoj Bosni i Hercegovini, kada su age i begovi prvu noć spavali s udatom kršćankom.

Kao što u to genocidno konfesiocidno vrijeme Osmanlija nije smio kršćanin prolaziti na konju pored Turčina, tako i danas mnogi mladi Europljani, napose Europljanke, ne smiju po noći, čak ni po danu, prolaziti kraj čopora islamskih invazionista, koji poput saudijsko-arabijske vjerske policije čuvaju muslimanski vjerski red u Europi. Invazija muslimana na Europu u odorama emigranata ima svoj novi početak, odnosno nastavak a gdje drugdje već u Bosni i Hercegovini, što je nepobitan dokaz da Turska nikad i nije bila istjerana s europskih prostora. Ona je iza sebe ostavila svoje ratnike koji su se vješto skrivali pod raznim imenima. Odmah poslije turskog povlačenja nazivali su se Turcima, da bi kasnije u zavisnosti od trenutka datog vremena bili Srbi, Hrvati, Jugoslaveni, Neopredjeljeni, muslimani, Muslimani i danas Bošnjaci, što im je samo jedan mali most preko kojeg prelaze opet u Turke, pjesmom "Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati". Povratak u otomansku zločinačku prošlost glavni im je razlog borbe za tu 81. pokrajinu Osmanskog carstva. Taj njihov cilj nikad nije bio, niti je, a i niti će biti i cilj nemuslimana, nebošnjaka, Srba i Hrvata.

Ciljevi borbe beha naroda za Bosnu i Hercegovinu neprohodni je zid koji ih dijeli, i čini ih različitim kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti a tako će biti i u budućnosti. I kada nemaju ništa zajedničko u svojoj povijesti, zasigurno je nemoguće da imaju i zajedničku Bosnu i Hercegovinu, bilo onu velikotursku za koju se bore Bošnjaci, bilo velikosrpsku u koju je vuku Srbi, ili velikoeuropsku u koju je vode Hrvati. Jedino moguća zajednička Bosna i Hercegovina je stoga sa srpskim, muslimansko-bošnjačkim i hrvatskim entitetom. Svaki drugi ustroj Bosne i Hercegovine je zločin nad dva od tri njena naroda. A u tom zločinu nad kršćanima sudjeluju i emigrantski inavizonisti, koji ih je svakim danom sve više u Bosni i Hercegovini, kao centru za odmor i obuku  daljnje invazije na nebranjenu Europu.

Vinko Đotlo