Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Šumski diktatori i trolovi antihrvatskog predznaka

Od političara na Trgu bana Jelačića bilo je mjesta samo za Predsjednicu Grabar-Kitarović

 
 
AKCIJA UGASI MIKROFON! – Hrvatska nogometna reprezentacija vratila se u domovinu ostvarivši drugim mjestom na svijetu veličanstven i najveći uspjeh u povijesti hrvatskoga nogometa. Zasluge za to snose 22 igrača sa svojim kapetanom Lukom Modrićem i izbornikom Zlatkom Dalićem. Usto, naš kapetan Modrić izabran je za najboljega igrača Svjetskoga prvenstva. Hrvatski narod na središnjem zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića i putem od Zračne luke 'Dr. Franjo Tuđman' do Trga, priredio im je nezaboravan doček na kojemu je bilo preko pola milijuna hrvatskih građana. Ovakav doček i ushićenje hrvatskoga naroda ovim uspjehom do sada je neviđeno i teško će ga biti ponoviti u skorije vrijeme. Nezapamćeni uspjeh, kojemu se divi cijeli svijet, plod je velikih odricanja, truda, zalaganja, vrhunskog igračkog umijeća, vrhunske organizacije i kompetentnosti svih čimbenika momčadi, od igrača, trenera i njegovih suradnika, liječnika i svekolikog osoblja. Jedino u toj vrhunskoj suradnji mogao se ostvariti ovakav povijesni uspjeh.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/07/podcast-doctor-3-cc.jpg
Momčad vođena od vrhunskog stručnjaka Zlatka Dalića, čovjeka mirnog i staloženog, poniznog, skromnog i čestitog, domoljuba i susretljivog svim igračima, pokazala je da se ovim putem i metodama mogu postići i najveći ciljevi. I da je za takve ciljeve vrijedno uložiti sve napore i znanja od svakoga ponaosob u timu. A tako je uistinu i bilo. Navijači naših zlatnih momaka bodrili su ih diljem Rusije, a naš narod u domovini i svijetu, znao je prepoznati taj spoj športskih kompetencija, skromnosti i poniznosti te domoljublja, iskazujući oduševljenje njihovim uspjesima, kako u domovini tako u brojnim svjetskim metropolama i krajevima svijeta. No, tako nije bilo od početka priprema i tijekom nastupa reprezentacije na prvenstvu od nama poznatih mrzitelja svega hrvatskoga. Ali i sam doček i scenarij vatrenih na Jelačićevu trgu, od službenih organizatora, ostavio je gorak okus. No krenimo od početka.
 
Mržnja i uvrjede bez skrupula
 
Oko 40-ak dana trajale su pripreme i nastup vatrenih u Rusiji. Već uoči priprema i u vrijeme njihova trajanja čašćeni su pogrdnim riječima – oni iz baruštine HNS-a, vrijeđanje od Aleksandra Stankovića u svojoj antihrvatskoj emisiji kojom podsjeća hrvatski narod tko je tko u ovdašnjem medijskom prostoru, od novinara RTL-a Šprajca koji se s tzv. filozofom Žarkom Puhovskim sprdao s time da igrači za vrijeme intoniranja hrvatske himne drže ruku na srcu! A gdje bi prema ovom filozofu, koji je 70-ih godina nakon sloma hrvatskoga proljeća sudjelovao u sudskim procesima protiv studenata i profesora, a tijekom Domovinskog rata u optužbama protiv legitimne operacije hrvatske vojske Oluja, igrači trebali držati ruke? Žarko je upozorio da će se sada povećati hrvatski nacionalizam! Za njega je oduvijek hrvatsko domoljublje bilo izraz njemu svojstvenog nacionalizma.  Sjetimo se rasističkih eskapada Plenkovićeva i HDZ-ovskog partnera u vlasti Milorada Pupovca s jednim od naših najboljih vatrenih – Danijelom Subašićem. Ne zaboravimo brojne uvrjede na račun hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Zadnja u nizu od izvjesnog Sandija Blagovića, poznatog po prostačkim antihrvatskim izljevima mržnje, zaposlenoga u HAZU-u, u društvu sa Marijom Lugarić, oronuloj zvijezdi SDP-a u rasulu. Pitam se hoće li predsjednik HAZU-a Kusić, makar na odlasku pozvati na odgovornost ovo neodgojeno antihrvatsko derište i da ga upozori na dignitet ustanove u kojoj radi. Ili je to akademiku svejedno.
 
Nakon funkcije ostaje biznis. Koga briga da takve spodobe rade u ovoj važnoj hrvatskoj ustanovi! Sjetimo se i da je saborski zastupnik Ivan Šuker podsjetio podpredsjednika Sabora Radina kako bi bilo lijepo da iz saborskih klupa krene čestitka vatrenima za uspjehe. Sjećamo se kako je to s kiselim osmijehom prihvatio i drugi suradnik Plenkovićeve koalicijske vlasti, bez kojih ne može opstati na vlasti. Što tek reći na odnos prema našim vatrenima iz redova SDP-a, HNS-a, IDS-a, Beljakovog HSS-a, Miloradovog SDSS-a ali i drugih kojima Hrvatska nije na srcu. O tzv. hrvatskim medijima posebice bi se trebalo govoriti.
 
Bez političara i pjevača – Dolenčićev organizirani kaos
 
No, usprkos svemu naši su momci zadivili svoj narod, domovinu, naše ljude diljem svijeta, ali i stekli naklonost u brojnim zemljama svijeta. E sada kada je uspjeh pred svima nama, trebalo je uskočiti u vlak pobjednika. Ovakav uspjeh ne može se ignorirati jer bi svako ignoriranje vlasti bilo kontraproduktivno. Trebalo je organizirati doček vatrenih a da se što manje poštuju njihove želje. A njihove su želje bile samo da im na dočeku pjevaju Prljavci, Grdović i Thompson. Naoko, ništa sporno ni zahtjevno. No ipak nije bilo tako.
 
Doček Vatrenih aktualna vlast htjela je preko ostarjelog i umjetnički insuficijentnog, ali financijski lukrativnog Dolenčića, usmjeriti u vode razvodnjavanja i ukidanja volje i želja naših reprezentativaca. Nađena je formula doček bez političara i pjevača. A tko bi od političara zavrijedio da govori na njihovu dočeku? Jedino predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, jer je ona bila iz struktura vlasti jedina iskreno i stalno uz naše Vatrene. Tko bi drugi mogao? Predsjednik Vlade? Obzirom na njegovu nepopularnost u narodu to bi bio veliki rizik. A tko bi od pjevača dobio zeleno svjetlo? Prljavci i Grdović bi vjerojatno prošli, ali ne i Thompson. Odatle formula – program bez političara i pjevača, ili točnije bez političara (čitaj: Kolinde Grabar-Kitarović), odnosno pjevača (čitaj: Marka Perkovića Thompsona). Jer ukoliko bi se pojavio Plenković vladajući bi trebali neku veću spravu od štoperica ministra Kuščevića i političkog aktiviste Kapulice, kako bi se zabilježila dužina i jačina zvižduka. Onda je lakonski dogovoreno da je bolje da nitko ne pjeva, a napose ne oni koje su zaželjeli naši šampioni.
 
Oko hrvatske predsjednice je više nego jasno. Kako su naši Vatreni nekako prošvercali Grdovića i Thompsona, trebalo je što je više moguće onemogućiti pjevanje, napose Thompsona. Ne znamo je li naredbu za gašenje mikrofona, na svoju ruku, dao nesretni Dolenčić ili je to vjerojatno učinio po nečijoj direktivi. Tko je bitanga koja je to naredila? Saznat će se to, makar ni danas ne znamo autore svastike na Poljudu. Pred sto tisuća nazočnih na Jelačićevu trgu i milijun ispred ekrana nacija je vidjela svirepost antihrvatskih vlasti. Zašto hrvatski dragovoljac i pjevač Marko Perković Thompson ne smije pjevati u Zagrebu, u Domovini za koju se borio? Zašto? Koga to smeta?  Velikosrpske imperijaliste koji su uzeli puške u ruke protiv domovine u kojoj su živjeli i danas bili abolirani, uz nove stanove, kuće, mirovine i sl., Jugoslavene i orjunaše koji su izgubili svoju Srboslaviju, dezertere koji su napustili Hrvatsku kada je njihova pomoć bila najpotrebnija, koga? Na to pitanje valjalo bi potražiti odgovor od ministra branitelja Tome Medveda iz Plenkovićeve vlasti. Gospodine ministre, zašto ne zaštitite hrvatskoga branitelja? Pitanje je upućeno i braniteljskim udrugama. Gdje to hrvatski branitelj i pjevač Marko Perković smije nastupati u svojoj domovini za koju se borio? Pitanje je i za ministra pravosuđa Bošnjakovića! Plenkovića ne ćemo ni spominjati jer bi taj pitanje proslijedio nekome drugome. Eventualno, ako bi mu to bilo korisno. Ne spada u moj djelokrug, to sam delegirao nekom drugom i slične manipulativne izjave.
 
Za razliku od zagrebačke sramote u režiji vladajućih, u ostalim gradovima: Splitu, Zadru, Donjem Miholjcu, Sesvetama, Varaždinu, Karlovcu i drugima nije bilo gašenja mikrofona. Ostaje Zagreb i šumski diktatori i trolovi antihrvatskoga predznaka. Usprkos pola milijuna hrvatskih građana koji su priredili veličanstveni doček našim šampionima. Svim organizatorima u navedenim mjestima, kako je to u Zagrebu rekao za navijače, Danijel Subašić, kapa dolje. Posebice gradonačelniku ponosnog grada Varaždina Ivanu Čehoku, koji je ugostio svojega sugrađana, trenera naših Vatrenih Zlatka Dalića, uz dostojan doček i program, za razliku od onoga Dolenčićevog – smišljeno organiziranoga kaosa. Vlastima je važnije da bez problema u nas pjevaju Bajage, Balaševići i drugi. Sutra možda i Ceca i Cece?!
 

Mijo Ivurek, Zagreb

Povezani članci

Jasenovački popis žrtava je – lažan

HF

Ministre “zdravlja”, zapostavili ste zdravstvo

HF

Smišljeni napad na Predsjednicu

HF

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...