Svaki hrvatski grb njima je ‘ustaški grb’!
“S obzirom da se u kritikama, kao što ću pokazati prije svega zapravo radi o nterpretaciji, treba odmah reći da autori povučenog udžbenika (ZAŠTO JE POVIJEST VAŽNA 4) nisu u svojim interpretacijama navodili ništa što već ne postoji u historiografskoj literaturi”, kaže doc. dr. sc. Dalibor Janković. Vrlo zanimljivo. Kao ovo sljedeće “Novinar Večernjeg lista Dalibor Milas u nedjelju, 18. veljače 2024. objavio članak na web-portalu i u tiskanom izdanju pod naslovom “Kako se ustaški dužnosnik našao u Bruxellesu među 66 hrvatskih mučenika”, u kojem grubo napada zastupnicu Željanu Zovko.
Opet “interpretacija povijesti”? Nego što. Što je veliki problem, uzrok tragedije. Jer je “interpretacija povijesti” uzrok masovnih grobnica i logora. Pa treba reći da se povijest ne interpretira, nego treba pisati istinu. I pored žive istine, oni “interpretiraju povijest”. Znači, pišu povijest u nečijem interesu. Pa tu interpretaciju povijesti nameću kao obveznu istinu.
Jasno, u toj “interpretaciji povijesti”; Engleska, Francuska, SAD, Rusija i Italija nemaju ratnih zločina(ca) ni logora. Italija nema logora na Rabu i Molatu. U toj “interpretaciji povijesti” nema Bleiburga. Kako to? “Interpretacija povijesti”, Bleiburg se ne interpretira i ne spominje.
Sigurno u toj “interpretaciji” imamo “Ustanak u Srbu” “, 1. antifašistički ustanak u Europi (Brezovici)”,” Jasenovac od 700.000 žrtava” itd. Pa je ovakav pristup povijesti nelogičan. A kad ta nelogičnost dolazi od tako važne osobe, onda je to veliki problem. Jer kad se neki događaj interpretira, sama uporaba izraza interpretacija govori da postoje, najmanje dva načina opisa tog događaja. Ali je za njih, samo jedan način ispravan i obvezan, kao državna, službena znanstvena istina. Pa imamo “interpretaciju povijesti” iz interesa. “Interpretacija povijesti” koja ubija i zatvara drugu interpretaciju… Bruno Bušić, Frano Tuđman, Stjepan Đureković itd.
Nadalje, u tom sumnjivom udžbeniku, sigurno nema srpskog masovnog silovanja Hrvatica, miniranja Perućke brane, miniranja grada Ploča. Sigurno se RS ne zove genocidnom, nema kajanja Milana Babića u Haagu itd. Zbog interpretacije povijesti? Nego što.
Interpretacija povijesti – iz interesa
Tako imamo interpretaciju Bleiburga “povjesničara” Ive Goldstaina. Koji kaže: Nije istina da se na Bleiburgu ubijalo samo Hrvate, na Bleiburgu se ubijalo i Srbe”. A Srbi ne idu na komemoraciju na Bleiburg. Dapače, Srbi zabranjuju komemoraciju na Bleiburgu. Dakle, glupa interpretacija iz interesa.
To obadvoje, kao srpsko silovanje Hrvatica, odnosno, članova ženskih osoba iz obitelji pripadnika koji su bili na onom skupu na Trgu sv. Marka 17. veljače ove godine. Kladio bih se, da niti jedna ženska osoba iz obitelji onih koji u bili na tom skupu nije silovana od Srba u Domovinskom ratu. A tu ih je bilo, i iz BiH, Dalmacije i Slavonije. Stoga, vratimo se na trg sv. Marka, na onaj skup 17. veljače ove godine u Zagrebu te njihovo međusobno optuživanje koje je taj skup izazvao. Pa njihovo međusobno optuživanje spustimo u narod. Jer pored tih odnosa između političara, postoje odnosi, i između sljedbenika tog skupa i onih drugih. A ti odnosi, nisu baš prijateljski.
Polazeći od odnosa prema Bleiburgu, stradanja u Domovinskom ratu te odnosu prema uspjesima hrvatskih športaša na velikim međunarodnim natjecanjima i hrvatskom književnom jeziku. Sasvim sigurno, može se reći da niti jedna ženska osoba iz obitelji sudionika na tom skupu nije silovana u Domovinskom ratu, da nitko njihov nije završio u masovnoj grobnici, u logoru i da nitko njihov nije stradao od mine u Hrvatskoj. Sasvim sigurno, svi u oni protiv komemoracije na Bleiburgu. Kladio bih se da nitko od njih nije bio na dočeku hrvatskih nogometaša 2018., te da su svi oni protiv Zakona o hrvatskom jeziku. Pa njihovo zanimanje?
U pravu su oni koji govore da hrvatski šport ujedinjuje Hrvate. Međutim, tu je najvažnije to, što Azijci i Afrikanci, ne bi ni znali za Hrvatsku da nije nogometa. A nakon velikih međunarodnih športskih natjecanja u nogometu, više od 90 posto stanovnika Zemlje zna za Hrvatsku. I to ih izluđuje. Cijeli svijet gleda ustaški grb, na svjetskoj pozornici, kao ponos i slavu. Ustaški grb, na svjetskoj pozornici, kao nešto lijepo. Bez obzira na boju prvog polja. Ustaški grb, zasjenio Jasenovac i obitelj Zec. Najprije kroz nogomet. Sluteći da bi hrvatski nogomet mogao biti velika reklama Hrvatske, u pozitivnom smislu, legitimitet Hrvatske, jer je većini ljudi na Zemlji, nogomet važniji od liste država UN-a. Pa za Hrvatsku znaju, najviše zbog nogometa. Zato oni vode borbu protiv hrvatskog nogometa. Zato su SDP (Željko Jovanović) počeli “isušivati nogometnu močvaru”. A preko “isušivanja nogometne močvare” ukinuti Vijeće za Hrvatski književni jezik. A danas koriste jednu telefonsku poruku iz “nogometne močvare” za izbor Glavnog državnog odvjetnika u Hrvatskoj.
Unatoč svemu tomu, baš zbog “interpretacije povijesti”, ustaški grb je danas na svjetskoj pozornici kao nešto lijepo i ugodno. Bez obzira na boju prvog polja, a ustaški dužnosnici su pravi mučenici. O kojima trebaju znati i oni u Bruxellesu. I zato, nakon svega toga, tu me najviše zbunjuje Krešimir Beljak kada onako vrijeđa Franju Tuđmana, ne samo na taj način da radi za tandem HDZ – SDS, nego on radi i za samoga Milorada Pupovca.
