Hrvatski Fokus
Hrvatska

U očekivanju knjige bivše ministrice Dalić

Kancelarski model upravljanja državom bi puno toga promijenio?!

 
 
Mundijal 2018. u Rusiji i grandiozni uspjeh naših Vatrenih su skratili ovogodišnju “sezonu kiselih  krastavaca”. Imalo se o čemu pisati, analizirati, kako o nogometu, našim pozlaćenim srebrnim dečkima, ingenioznom izborniku, njihovim uspjesima  čime su proslavili sebe i domovinu nam Hrvatsku, diljem svijeta, tako i o društvenoj i političkoj eliti koja se šlepala uz uspjehe nogometaša, izvođenjem pojedinačnih ih grupnih performansa, s ciljem poboljšavanja osobnog i stranačkog rejtinga, često puta na svoju sramotu. Nema veze. Glavno da se o tebi govori, da si na naslovnicama svjetskih medija, da se u svijet unosi jedna nova “balkanska” kultura ponašanja, primitivna artefatska simbolika, sajamski dramolet, bordelski vodvilj, siva komedija i svojevrsna “domoljubna” opereta  začeta utemeljena u “nacionalnoj” politici. Pri tome se nema što zamjeriti nogometašima. Oni znaju i izvanredno dobro igraju nogomet u uigranom, čvrstom, stručnom domoljubnom temu, na svjetskoj razini, predvođeni čovjekom koji zna svoj posao vođe, što se za sve one koji su se prvi priključili našoj momčadi, ne bi moglo reći.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/09/fava2.jpg
Kako bilo da bilo, nogometna euforija je vrlo brzo splasnula. “Dečki” su se razišli po svim paralelama i meridijanima, tako da baš ne pali ona  njihova pjesna “Nije u šoldima sve”. Razišli su se i mnogi ostali koji puno vrijede, svojim bi znanjem, sposobnostima, zalaganjem, radom i djelovanjem mogli puno pridonijeti općem i posebnim postiignućima u zemlji. Ostali smo sami stari, nemoćni, manje sposobni, svakojake pomoći potrebni, uspavani, deprimirani, lobotomirani, depresivni i beznadni. Kako je tako je. Treba živjeti i radovati se svakom novom danu koji ti život nosi. Nije to lako niti jednostavno, pogotovo kad si zasut gomilom laži, prijevara, obmana, lažnih obećanja i naslućuješ vrlo skori “prevrat”, u sinergiji stabilnosti, sigurnosti i vjerodostojnosti, koja nam se stalno, sukcesivno i programski plasira, s mnogih platformi, pod egidom brige za svoj narod, navješćujući napredak i boljitak pojedinca i društva.
 
Kaj je, tu je! Očigledno je da ova neprincipijelna, neprirodna, uhljebarska, nedemkratska, profitna, klijentelistička politička koalicija ne izražava volju građana koji su na zadnjim parlamentarnim izborima izabrali svoje predstavnike. Neminovno je pitanje: kakav politički sustav je potreban da bi volja građana bila najjasnije izražena, sprovođena i realizirana? Sigurno ne, ovakav kakav imamo. Je li to kancelarski sustav, koji su neki priželjkivali i koji se onako uz put, malo pomalo sramežljivo nameće, sasvim svejedno od koga. Kancelarski model upravljanja državom bi puno toga promijenio, prvenstveno biranje i ovlasti predsjednika države, kao i kvantitetu suvereniteta koji bi s građana trebalo prenijeti na političare – njihove predstavnike. Neki ustavni stručnjaci, poput Smiljka Sokola suautora prvoga hrvatskog Ustava, smatraju da bi trebalo ukinuti sve izvršne ovlasti predsjednika države, te ih prenijeti na predsjednika Vlade. Predsjednik države bi se birao većinom 2/3 u Hrvatskom saboru, pri čemu bi imao samo protokolarne ovlasti.
 
U vezi s tim javljaju se mnoga pitanja. Prvenstveno: “Je su li time ograničena prava birača? Je smo dovoljno zreli i odgovorni kako pojedinci i društvo za kancelarski model upravljanja državom. Imamo li osobu koja može, hoće i zna biti kancelar Republike Hrvatske? Vidljivo  je i sasvim jasno kako postojeća struktura vlasti i države ne odgovara zahtjevima vremena, unutarnjim i vanskim izazovima, potrebama i interesima današnjeg društva i svakog pojedinca. Neke glavne odrednice Ustava i ostalih zakona su jednostavno prevladane, naročito zbog pojedinih nepreciznosti u pogledu ovlasti predsjednika države i predsjednika vlade, što unosi nesporazume, nesigurnost, podjele, mogućnosti manipuliranja biračkim tijelom, stvaranje populizma, uz privid kako netko nešto dobro hoće napraviti, ali ne može: Kaj god! Kad je u obostranom interesu onda se odmah, dogovore i to u tajnosti, pri čemu jedno drugome drže lojtre i štite leđa. Njihova eventualna, prenaglašena neslaganja su samo dio folklora koji ih je stvorio, te ih održava i daje privid kako se nešto pozitivno radi, u vrhu države za narod i državu.
 
U odvijanju tih predstava za puk, po poznatom scenariju i happyendu, puzeći polako i malo pomalo s lijeva i s desna, negdje u centru dogodio se veliki politički zagrljaj HDZ-a i SDP-a, odnosno Plenkovića i Bernardića, uz blagoslov Bandića. Možda je to čak i dobro? Sumnjam u tu koaliciju, jer mi se čini kako su obostrani osobni interesi ispred svega drugoga. Uvertira, određeni intrade tog saveza je najavljen kaolicijom s HNS-om, političkim prebjezima, jatacima, hajducima, raznim pobjeguljama od zakona i pravde, kurtizanama, agentima, propalitetima, uhljebima i prodavačima magle. Tome na ruku ide događanje naroda pokrenuto iz Gospića i Vukovara. U Vukovaru najedanput većini smetaju razni ratni i poratni zločinci koji slobodno šetaju gradom, cere se u lice svojim žrtvama i provociraju ih. To traje kontinuirano od ‘91. Zašto se baš sada to postavilo kao najveći gorući problem? Ovo u Gospiću je jasnije. Bolje je biti žrtva nego gubitnik izbora. Međutim, sve to mi ne izgleda normalno, prirodno, spontano i vjerodostojno. Iza toga se nešto drugo sprema i valja zemljom, u gustoj olovnoj magli.
 
U očekivanju najavljene knjige bivše ministrice Martine Dalić, koja će nam prikazati i dokazati svu istinu oko Agrokora, Borga, pregovora, dogovora, novog ustrojstva regionalnog diva, američkih fondova, ruskih banaka, Putinovih i Trumpovih pretenzija na naš teritorij (prostor), gdje bi uspostavili svoje baze, Vučićeva baljezganja su benigna, glupa, smiješna, otrcana, prevladana vremenom, što bi trebalo sasvim ignorirati, a ne dati mu prostor u medijima i u emisiji “Otvoreno”. To je on htio postići. Možda je sve to dio jedne druge i drugačije igre, za osobne interese nekih lidera, mišljenjem sukobljenih strana. Tko će ga znati? Danas se nikome, nigdje, ni za što ne može vjerovati, niti na jednoj razini. Onaj tko govori istinu, radi otvoreno i pošteno ispadne bedak. Nikada se ne će materijalno obogatiti, niti visoko uspeti na ljestvici društvenih i političkih postignuća. To je najobičniji Dudek, iz kojeg svaki tetec radi bedaka, koji služi velikima i moćnima, cijeli svoj jadni, teški, mukotrpni život.
 
Kako ne bi svi mi još jednom postali Dudeki, trebamo se konačno probuditi, aktivno uključiti u društvena i politička zbivanja, javno iznositi svoje interese, prezentirati svoje potrebe, zagovarati stajališta i prestati se baviti tko što ima na sebi, već dobro pogledati tko sve ima u sebi, procijeniti sklad njegovih misli, riječi i djela, te konačno reći “Bobu bob, a popu pop”. To ne će ništa vrijediti ukoliko je bob pop. Sve je moguće u državi koja nestaje, po svim bitnim odrednicama, gdje činovnik iz petog ešalona govori kako oni koji odlaze iz domovine nisu dovoljno domoljubni. Sramota za činovnike i domovinu.
“Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama
!” (A. G. Matoš )
 

Ankica Benček

Povezani članci

MALI OGLASNIK – Kupujem sve

HF

Godina gospodnja 2016.

HF

Je li Ruža Tomašić prevarila birače?

HF

Puk’o mi je film

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...