MUDROSITNICE – Toplina riječi materinske

Djeca ne plaču kada ih darivamo

 

 

Ponekad je i mrak u svjetlost iskorak.

 

Što razum i srce pišu- ni mijene ne izbrišu.

 

Nije lako ni momku  ni curi kad ih selo vjenčati požuri.

 

Nije trajna tajna prikrivena, jer je danas stalnost, a sutra je – mijena.

Ne može se gradit vlastit dom a nemati temelj na tlu- svom!

 

Tko urani da sva svjetla gasi, od mraka ga ni sunce ne spasi.

 

Tko visoko sve do neba stremi, nek se za pad u duboko spremi.

 

I svađa i gladi još u svijetu ima, ali nikog nema da nas za mir sprema.

 

Nije crno sve što oko vidi, već je crno zbog čega se stidi.

 

I zao susjed nam je dobro došao istom kad je pokraj naše kuće prošao.

 

U nedostatku razuma i mašte poneki i rakiju piju -na tašte.

 

Po nogometu danas se doznaje istina o svijetu.

 

Grijeh se grijehom pravdati ne može ni kada se moli: "Oprosti nam, Bože!"

 

U civiliziranom svijetu ne će u zatvor pasti onaj, koji je mučio, već onaj koji je naučio i civilizirano – krasti!

 

Toplinu riječi materinske ne mogu zamagliti ni čaše vinske.

 

Ako i jesmo narod nepoznat, mali – još nismo na glavu pali.

 

I u neslobodi pjesma o lobodi – se dogodi.

 

I jezik i vjeru narodni običaji svedu na ljudsku mjeru.

 

Djeca ne plaču kada ih darivamo, već kad im darovano otimamo.

 

I u tuđem gradu sva se svjetla ugasiti znadu.

 

Ni u miru iščeznuti ne će slika rata i ljudske nesreće.

 

Djeca se trude i uče da ne bude danas- kao jučer.

 

Ako nas nade i zavaraju-ipak traju.

 

Da dobrima  ni zlima ne naude, zakoni ovako sude: lopovu bankovni pretinac, a zviždaču – Remetinec!

 

Nogomet svijet opsjeda samo kad se slavi – pobjeda!

 

Malkica Dugeč, 30. 6. 2018.