Čovjek i vrijeme

Previše oholosti i samodopadnosti

U vrijeme mojih predaka

Čovjek je čovjeku bio vuk.

Kao i u svakoj zajednici bilo je nesuglasica.

U obitelji i u čoporu znala se hijerarhija,

Znao je zavladati metež i pomutnja,

Ali rijetko zlo, neposluh i anarhija.

Vrijeme u kojem danas živimo

Kudikamo je sumornije i teže.

Ljudi jedni druge ubijaju iz zabave.

Vuci se samo u opasnosti nakostriješe

I obično režanjem probleme razriješe.

Bojim se za buduće naraštaje

I surovog vremena koje tek dolazi.

U njemu će ostati samo bezdušna ljuštura

Iz koje čovjek posramljen odlazi.

Hvala Ti Bože, što si mi podario smrt

Da ne budem svjedokom vremena,

U kojem će čovjek htjeti nadmašiti Tebe

Pa će u svojoj oholosti i samodopadnosti

Ostati unakažen – bez samoga sebe.

Pejo Šimić