Kompostabilne plastične vrećice

Kompostabline vrećice ne će biti biorazgradive u prirodi

Kompostabilne plastične vrećice ostat će na drveću isto onoliko dugo koliko i obične polietilenske vrećice. Neće se razgraditi, a kamoli biorazgraditi u prirodi, iako većina ljudi misli da hoće. Razgradit će se samo u postrojenju za kompostiranje.

Direktivom Europske unije nalaže se zemljama članicama da smanje potrošnju laganih plastičnih trgovačkih vrećica (90 po stanovniku godišnje i tako dalje, o čemu je pisala Politika) debljine od 15 do 50 mikrometara, ali ne i da ih zabrane! Smanjenje potrošnje ne odnosi se na tanje vrećice (vrlo lagane, ispod 15 mikrometara, za voće i povrće), niti na deblje od 50 mikrometara jer su višekratne. Jedini kriterij je debljina vrećice. Ne treba praviti razliku između pojedinih vrsta plastičnih vrećica, pa neke zabranjivati, a neke favorizirati jer sve između 15 i 50 mikrometara podliježu ograničenju potrošnje.

U posljednje se vrijeme navodi da uskoro ne će biti plastičnih vrećica, već samo biorazgradivih. Ako nije riječ o papiru, misli se zapravo na kompostabilne vrećice koje trenutno nisu na našem tržištu. Kompostabilne vrećice su itekako plastične i uopće nisu biorazgradive u prirodi. Dobivene su od biljaka, na primjer od kukuruza, šećerne trske … i to je bioplastika. Bez obzira što je načinjene od biljaka, bioplastika je plastična! Međutim, zabluda je da je bioplastika biorazgradiva u prirodi. Nije, nijedna koja se koristi za vrećice na cijeloj zemaljskoj kugli.

Kompostabilne plastične vrećice ostat će na drveću isto onoliko dugo koliko i obične polietilenske vrećice (kojima nije dodan “aditiv za oksidacijsku razgradnju i biorazgradnju”). Kompostabilne vreće neće se ni razgraditi, a kamoli biorazgraditi u prirodi, iako većina ljudi misli da hoće. Razgradit će se samo u postrojenju za kompostiranje. U slučaju korištenja ovih vrećica, koristilo bi se vrećice koje su nekoliko puta skuplje za proizvodnju, teže (čime se za istu debljinu povećava težina odbačene ambalaže, a cilj je sasvim suprotan – smanjenje težine otpadne plastike), lošijih svojstava i koje treba odnijeti u postrojenje za kompostiranje. Tko će prikupljati te vrećice, kako i zašto? A ono što je najvažnije, one su podložne ograničenjima potrošnje, u skladu s EU direktivom jer su također plastične. Pa zašto ih onda forsiramo?

U našoj zemlji, mnogi smeće ostavljaju u plastičnim vrećama iz trgovina. Korištenje kompostabilnih vrećica ima smisla samo ako se u njima organizira organski otpad koji bi zajedno s vrećama išao za kompostiranje. Za ostale primjene one su nepotrebne, preskupe za proizvodnju i nisu praktične. Nema smisla u kompostabilnu vreću stavljati odbačene limenke, PET boce od ulja, boce od kućnih kemikalija i slične proizvode, ali i njih moramo u nešto spakirati za odlaganje smeća. Zar će radnici gradske čistoće, nakon ispuštanja kontejnera, prekapati po smeću i izvlačiti otpad iz kompostabilnih vrećica – kako bi vreće slali na kompostiranje? Nema smisla, zar ne? Na kompostiranje, kad se izgrade ta postrojenja, ionako bi išao samo organski otpad.

Znači, uvođenjem kompostabilnih vreća imali bismo situaciju da bi one, ako su pune, završavale na deponijama ili, ako su prazne, na drveću. A tamo bi ostale jako dugo! Smatram da su nekompostabilne plastične vrećice za kupnju daleko bolje rješenje od vrećica i papirnatih vrećica, uz naravno racionalniju i savjesniju uporabu. Ali, o tome drugom prilikom.

Aleksandra Mihajlović, dipl. ing. teh., Politika, Beograd, 28. 4. 2018.; http://www.politika.rs/sr/clanak/402699/Nijedna-plastika-nije-razgradiva-u-prirodi; http://zg-magazin.com.hr/kompostabline-vrecice-nece-biti-biorazgradive-u-prirodi/