To je pridonijelo njegovom osjećaju za perspektivu, povećalo mu vidno polje i percepciju dubine
Leonardo da Vinci možda je patio od strabizma, poremećaja pokretljivosti očiju, što je pridonijelo njegovom osjećaju za perspektivu, povećalo mu vidno polje i percepciju dubine, kažu britanski znanstvenici. Studija koju je vodio Christopher Tyler s londonskog sveučilišta usredotočila se na šest portreta i autoportreta talijanskoga renesansnog majstora – dvije slike, dvije skulpture i dva crteža. Oči likova vidljivih na tim djelima pokazuju "egzotropni oblik strabizma s kutom od 10,3 stupnjeva". Posebno je to dobro vidljivo na slikama "Salvador Mundi", "Sveti Ivan Krstitelj" i na slavnome crtežu "Vitruvijev čovjek".
Strabizam je poremećaj položaja ili pokretljivosti očiju kod kojega oči nemaju zajednički smjer gledanja. Egzotropno je prema van (od srednje linije, lateralno) a ezotropno je prema unutra (prema nosu, medijalno). Ljudi sa strabizmom često imaju monokularni umjesto binokularnog vida, što znači da oba oka koriste odvojeno, a to povećava vidno polje i percepciju dubine.
"Postojanje egzotropije moglo je pridonijeti Da Vincijevoj iznimnoj sposobnosti da prikaže prostor na ravnome platnu", navodi se u studiji objavljenoj u časopisu JAMA Ophthalmology. "Smatra se da je nekoliko velikih umjetnika, od Rembrandta i Degasa do Picassa, imalo strabizam. Izgleda da je i Da Vinci među njima", kazao je Tyler. "Taj je poremećaj za slikara zapravo 'zgodan' jer mu gledanje svijeta jednim okom omogućuje izravnu usporedbu s ravnim objektom koji slika", rekao je. (Hina)
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više