Nitko ozbiljno ne očekuje da bi sporazum o pandemiji ikada mogao uvjeriti Kinu da djeluje drugačije nego tijekom COVID-19
Stvarna prijetnja novog ugovora o pandemiji Svjetske zdravstvene organizacije nije samo legalna, ona je prije svega birokratska.
Poanta novog ugovora nije toliko dati SZO-u potpunu kontrolu nad nacionalnom politikom, koliko da se nacionalne birokracije uvuku u tajanstvene birokratske zahtjeve koji će zemljama otežati odlučivanje o najboljem načinu djelovanja tijekom budućih pandemija.
Političari, međunarodni dužnosnici i vodeći mediji kolektivno su slegnuli ramenima kada su ljudi diljem svijeta ranije ove godine podigli uzbunu zbog novog sporazuma o pandemiji. Mainstream mediji su se složili.
Na primjer, opsežna provjera činjenica koju je proveo Associated Press zanijekala je da će se sporazum koristiti za cenzuru slobode govora, nametanje ograničenja kretanja ili ograničavanje građanskih sloboda. Pozivajući se na dužnosnika Svjetske zdravstvene organizacije, u tekstu AP-a navodi se kako je “teorija zavjere” da bi sporazum mogao biti korišten za zadiranje u prostor nacionalne politike.
Sve te zlouporabe dogodile su se tijekom pandemije bolesti COVID-19 bez sporazuma od strane istih nacionalnih i međunarodnih dužnosnika koji sada tajno pregovaraju o ugovoru o pandemiji. Bidenova administracija i Kina postavile su tajnost kao uvjet pregovora o sporazumu o pandemiji. Ti isti birokrati, koji su željeli povećati moć i novac tijekom izvanrednog stanja zbog COVID-19, žele da slijepo prihvatimo da se ta zlostavljanja više nikada neće ponoviti.
Slične zlouporabe zabilježene tijekom pandemije bolesti COVID-19 uvelike su na kocki u novom ugovoru i još mnogo toga.
Prvotni tekst nacrta sporazuma objavljenog za javnost ovog ljeta ne sadrži posebne zakonske propise vezane za cenzuru, zabranu kretanja ili ograničenja nacionalnog političkog prostora. Sadrži mnoga upozorenja koja očito brane nacionalne ovlasti i, kao i većina međunarodnih ugovora, njegov je jezik općenito širok i nejasan s pravnog stajališta. Unatoč tome, tekst ugovora prepun je novih pravno obvezujućih međunarodnih birokratskih mehanizama i mandata za eventualno izvršenje takvih zloporaba.
Nadalje, ugovor zahtijeva međunarodnu suradnju i nacionalno djelovanje kako bi se riješile “socijalne, okolišne i gospodarske odrednice zdravlja” čak i u vrijeme koje nije pandemija. Bez obzira na upozorenja, sporazumom se zemljama nameće obveza da “razmotre i nastoje provesti” sve preporuke koje su pripremili međunarodni birokratski procesi i procesi nadzora uspostavljeni ugovorom.
Birokratski mehanizmi koje se ugovorom uspostavlja ne samo da bi SZO-u dali veću ulogu u odlukama unutarnje politike, već bi povezali nacionalne zdravstvene sustave s procesima i mehanizmima koje zahtijeva ugovor u slučaju izvanrednog stanja uzrokovanog pandemijom. Glavni dio njih bit će ovlasti, povjerene glavnom tajniku SZO-a, da proglasi izvanredno stanje zbog pandemije i time pokrene obvezujuće birokratske procese u ugovoru.
Doista, to su vjerojatno glavni ciljevi ugovora o pandemiji, otežati vladama da odluče kako se nositi s pandemijom pod vlastitim uvjetima, baš kao što su to učinili američki predsjednički kandidati Trump i guverner Floride Ron de Santis tijekom COVID-19. Nitko ozbiljno ne očekuje da bi sporazum o pandemiji ikada mogao uvjeriti Kinu da djeluje drugačije nego tijekom COVID-19, ali bi mogao spriječiti SAD i druge zapadne zemlje da djeluju samostalno u budućnosti.
Zemlje će nastaviti pregovarati o nacrtu koji je proslijeđen u lipnju u sljedeća dva mjeseca do prosinca. Konačni tekst za donošenje očekuje se u svibnju 2024. Uz potporu Bidenove administracije, Europske unije i drugih zapadnih zemalja ima velike šanse za uspjeh.
