Kako sam 2002. branila demokraciju

Dokle ćemo kao narod trpjeti poniženja?

 

 

Dokle ćemo kao narod trpjeti poniženja, bila je tema na jednoj mreži uoči prosvjednog skupa 13. rujna u Vukovaru.Trpjet ćemo poniženja dok pojedinac kao građanin ne osjeti odgovornost za javne poslove,  za narod i državu. Ne smije se propuštati  prilike misleći da će  netko drugi obaviti posao umjesto nas. Mora se djelovati na svaki način ne očekujući ni priznanja ni pljesak. Djelovati svatko prema svojim sposobnostima i mogućnostima.

Prosvjed u Vukovaru protiv nezainteresiranosti pravosuđa za patnje vlastitog naroda, žrtave agresije, i konačno za izvršenje pravde, je velika stvar, ali vidjet ćemo hoće li pokrenuti besramno nezainteresirane i bezosjećajne činovnike. Oni će se naviknuti na ritam od godinu dana, do idućeg prosvjeda. Postoje li sankcije za njih?Zašto ih ne uznemiravati neprekidno, pojedinačno. Pa izabrani su i na položaju su zato da rade, da ne jedu uzaludno kruh svoj. Zašto ne napisati dopisnicu zastupniku, ministru, predstavniku vlasti  za čije postupke držimo da nisu u interesu hrvatskog naroda i države? Što mislite kad bi zastupnik za svoj neprimjereni govor i nastup dobio 500, 1000, 2000 dopisnica prosvjednog sadržaja? Osjetio bi da je pod nadzorom javnosti. Ne bi mu bilo svejedno. Što mislite da su u Saboru uoči izglasavanja Istanbulske konvencije primili sto tisuća dopisnica uz onaj skup u Zagrebu i Splitu? Građani moraju pojedinačno biti odgovorni i pojedinačno nadzirati vlast i tražiti ispravke. Dopisnica košta 3,10 kuna. Otvorena je i od poštara do naslovljene osobe svak pročita sadržaj, od portira do tajnice. Pismo se može baciti nepročitano u koš. Dopisnica se kao nadzor vlasti može neprekidno koristiti, pristojno izraziti svoje mišljenje s potpisom ili bez njega, svejedno.

 

Ja uvijek reagiram osobno prema svojim mogućnostima i to odmah i smjesta ne tražeći pomoćnike ni saveznike. Ovo je moje iskustvo i reakcija na nepravdu nanešenu hrvatskim braniteljima od prije 16 godina za koje sigurno nikada niste čuli.

 

Od trga bana Jelačića, Tkalčićeve, Kamenitih vrata, Jurjevske i uokrug Gornjeg grada izvedena je antiteroristička jedinica hrvatske policije do zuba naoružana i maskirana, a ulice su bile zakrčene policijskim autobusima, džipovima s rešetkama i drugim policijskim vozilima.Tko je ta i tolika opasnost koja je Vladu Republike Hrvatske izazvala da izvede toliku silu na Gornji grad, Markov trg, na Kamenita vrata? Zamislite! Osmorica hrvatskih policajaca, hrvatskih branitelja, neki od njih odlikovani zlatnom medaljom za hrabrost Prvog hrvatskog redarstvenika! Vlada se grozi osmorici od tridesetorice koji već tri mjeseca mirno i tiho podsjećaju Vladu svojom prisutnošću na svoj neriješeni problem i očekujući rješenje svog problema: OTPUŠTENI SU S BEZRAZLOŽNO, NEZAKONITO I BEZ OBRAZLOŽENJA S POSLA KAO VIŠAK ZAPOSLENIH DA BI SE NA NJIHOVO MJESTO UPOSLILI SRPSKI POVRATNICI I BIVŠI AGRESORSKI VOJNICI. To je 2002. godina i vrijeme opće hajke na hrvatske branitelje koalicijske vlade SDP-a i HSLS-a, Račana i Budiše. To je bilo vrijeme kada se tražilo uhićenje bolesnog generala Janka Bobetka i njegovo izručenje Haagu.

 

Bila sam u molitvenoj skupini dr. Ružice Čavar koja je svakog petka od 10 – 11 molila na Kamenitim vratima za domovinu i uhićene hrvatske branitelje one u Haagu i one u Hrvatskoj. Mi smo redovito obilazili hrvatske policajce koji su protestirali smjestivši se u kapelicu sv. Sebastijana u crkvi sv. Marka, preko puba ulaza u Banske dvore. Nosili smo im hranu i potrepštine.Vidjevši tog petka opsadu i crkvu potpuno zaokruženu specijalcima odjurila sam kući. U sebi sam nosila eksplozivni tekst koji sam unijela u kompjutor, isprintala ga, odjurila na Gornji grad, tekst urudžbirala u pisarnici Hrvatskog Sabora i dobila žig. Isti tekst fotokopiran sa žigom Sabora odnijela sam u Banske dvore i urudžbirala u pisarnici Vlade i dobila žig. Tako sam na istom tekstu imala obadva  žiga. Primjerak svog teksta s obadva žiga Vlade i Sabora sam isprintala u stotinjak primjeraka i podjelila saborskim zastupnicima uključujući i Vladimiru Šeksu koji  su se s podnevne stanke vrćali na zasjedanje. Ubrzo nakon ovog mog čina atiteroristička jedinica i sve policijske snage su se povukle s Gornjeg grada. Evo prijepisa tog teksta koji sam urudžbirala u Saboru i Vladi RH i koji sam podijelila zastupnicima.

 

Kornelija Pejčinović, Sermageova 6, 10 000 Zagreb, tel: 2311-325; e-mail: kornelija.pejcinovic@hinet.hr.

 

HRVATSKOM SABORU

PREDSJEDNIKU HRVATSKOG SABORA I NJEGOVIM ZAMJENICIMA

SABORSKIM ODBORIMA

SABORSKIM ZASTUPNICIMA I SVIM TIJELIMA HRVATSKOG SABORA

HRVATSKOJ VLADI

PREDSJEDNIKU IVICI RAČANU

 

VIJESTI KOJE EMITIRA HTV ZAPOČINJU I ZAVRŠAVAJU SA SUĐENJEM: SUĐENJEM GOSPIČKOJ SKUPINI, SUĐENJEM BRANITELJIMA U ŠIBENIKU, SUĐENJEM BRANITELJIMA U SPLITU, SUĐENJEM SPECIJALCU U KARLOVCU, SUĐENJEM SLUČAJA PAKRAČKA POLJANA U ZAGREBU. PODIGNUTA OPTUŽNICA …. PUŠTENI IZ ZATVORA U SLUČAJU RIJEČKE BANKE, NASTAVLJEN PROCES ZLOČINAČKOJ SKUPINI itd. ZADNJA VIJEST IZ HRVATSKE SUDSKE SERIJE JE ZAHTIJEV HAAŠKOG TRIBUNALA ZA IZRUČENJEM GENERALA JANKA BOBETKA.JE LI HRVATSKA JEDNA OGROMNA SUDNICA I OGROMAN ZATVOR? TO SE DOGAĐA ZA VAŠEG MANDATA, OSJEĆATE LI SE ODGOVORNI?

 

Gledala sam vas gospodo saborski zastupnici u raspravi o slučaju Janka Bobetka. Ne gleda vas samo hrvatska javnost, gledaju vas i sva diplomatska predstavništva i sve diplomatske i vojne misije uključujući i Misiju Haaškog Tribunala u Zagrebu i procjenjuju koliko ste sposobni i tvrdi, lukavi ili naivni u obrani nacionalnih interesa. Gledaju vas koliko ste vješti i zreli u nadmetanju, pregovaranju, u pravnim smicalicama i taktiziranju.

 

Mogu vam reći da ste pali na ispitu i da ste pokazali, čak i kada ste složni u ciljevima da ste naivne neznalice, da ste tijesto koje se strancima lako dade mijesiti. Bilo bi politički zrelo da ste poslušali onog starog odvjetničkog lisca, Vladimira Šeksa i s predsjednikom vlade sklopili i potpisali ugovor. To bi vam prema vani omogućilo niz taktičkih varijanti. Trebali ste potpisati ugovor između Sabora i Vlade, čak i da ste 100% uvjereni u iskrenost vladinih namjera iz čistog razloga ozbiljnosti obrane nacionalnih interesa. Ovako ste izgubili na vjerodostojnosti. Učinili ste ono što nikada ne biste učinili u vlastitom sudskom sporu ili u obrani imovinskih ili drugih osobnih interesa, u kojoj biste zasigurno odbili ponuđenu riječ i zatražili biste da se riječ – namjera – pismeno definira, utvrdi i ovjeri žigom kod javnog bilježnika ili na sudu. Bilo bi vrlo ozbiljno i državnički da ste u najvažnijim državnim pitanjima postupili s onoliko ozbiljnosti koliko to činite u svojim privatnim poslovima. Zaključni dio u vođenju saborske rasrpave predsjednika Sabora Zlatka Tomčića, kada je apelirao na vjeru a protivio se ugovoru s Vladom bio je porazno neozbiljan pa će on biti najodgovorniji pođu li stvari krivo. No to nam je slaba utjeha.

 

Ako bacite jaje na legalno izabranog zastupnika i predstavnika demokratski izabrane vlade ne gine vam specijalna odmazda, zato ubuduće pazite koga birate! Što bi premijer Račan učinio da je bio na Clintonovom mjestu u vrijeme afere Levinski?Čitatelju, nakon čitanja ovog teksta nemoj ostati skrštenih ruku kao naša sramota, naši hrvatski saborski zastupnici bez obzira na stranačku pripadnost. Unatoč tomu što su izabrani i zaduženi za obranu Ustava, države i pravnog demokratskog sustava nisu poduzeli nikakvu odgovarajuću akciju, nisu izašli na mjesto na kojemu je zavedeno izvanredno stanje, a pred njihovovom i našom matičnom kućom – Hrvatskim Saborom, pred kojom se odvija čitava drama. Oni /zastupnici/ se nisu okupili, nisu postavili pitanja o uzrocima opsadnog stanja. Oni ne mogu reći da nisu znali, da nisu vidjeli, da nisu bili izvješteni, da ih se to ne tiče. Oni su izdali svoje  birače, svoj mandat, narod i državu.

 

Čitatelju piši Vladi, premijeru Račanu, ministru Lučinu, ministrici pravosuđa i uprave, predsjedniku Sabora, saborskim odborima, zastupnicima, Ustavnom sudu, Odvjetničkoj komori, Pravnom fakultetu i medijima. Šaljite e- mailove zamjenicima i svima koje se to mora ticati. Opišite kako se „hrvatska demokratska vlast“ obračunava i rješava probleme vlastitih građana kojima uskraćuje pravo na normalan prosvjed. Vlada koja krši Ustav time postaje ne- demokratska nego autokratska, voluntaristička vlada.

 

Od noći 11. rujna 2002. uvedeno je bez prethodne najave opće opasnosti u jednom dijelu Republike Hrvatske, i to u srcu glavnog grada Zagreba, na Gornjem gradu u onom dijelu Republike Hrvatske u kojem se nalaze dva najznačajnija sjedišta državnih institucija- Hrvatski Sabor kao zakonodavno tijelo i Vlada Republike Hrvatske kao izvršno tijelo Hrvatskog Sabora. Ove dvije institucije smještene su na lijepom malom trgu koji djeluje kao obiteljski foaje. Dijeli ih samo crkva sv. Marka koja se nalazi usred trga. Upravo u ovaj lijepi, mali, mirni tradicionalni , idilični dio grada dovedene su vrlo brojne jedinice specijalnih antiterorističkih policijskih snaga. Od početka Tkalčićeve, trga bana Jelačića, Kamenitih vrata, Jurjevske, i dalje i bliže Markovom trgu svi prilazi i izlazi su bili opsjednuti, zakrčeni i blokirani policijskim antiterorističkim snagama, policijskim autobusima i vozilima, običnim i blindiranim, džipovima s rešetkama itd. Na samom trgu oko crkve sv. Marka policajci su bili raspoređeni jedan uz drugog u razmaku manjem od jednog metra. To je bilo stanje koje sam ja vidjela 13. rujna između 11 i 13 sati, a prema TV izvještajima kasnije je bilo još gore, jer su ulice snimljene prazne, bar tako ih je prikazao HTV.Tko se sjeća 7. listopada 1991., vremena kad su bili raketirani Banski dvori ne može se sjetiti nikakve barijere, policije na ulicama, represije ili bilo kakvog znaka opsadnog stanja, pogotovo da bi na prilazu Majci Božjoj od Kamenitih vrata bilo bar 6 policajaca iako je Hrvatska tada bila napadnuta u ratu, a Peta armijska oblast puna mržnje na sve htrvatsko, s vrećama pjeska na prozorima, cijevima automatskih pušaka koje su virile između vreća na Krešimirovom trgu u centru grada.

 

Kornelija Pejčinović, prof., Zagreb, 14. IX. 2002.