Hrvatski Fokus
Hrvatska

MUDRICE – Bit će muka dok je Hajduka

Iako je gol, barem je sokol

 
 
Ako hoćeš da te poštujem – plati.
Ako im dadete prilog za sirotinju – molit će se za vas.
Ako glasači glasuju, glasovači glasovaju, tko glasuje?
Ako su tužni oni bez djece, zašto su žalosni i oni s djecom.
Baš bi nam trebala jedna najnovija nova stranka „Demokrati“, pa bi bili taman, štimt, pasent, knap, to-to, okej.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/11/istock-172384962.jpg
Batine zaradi radnik, a zasluži službenik.
Blago onima koji mogu repetirati.
Bit će muka dok je Hajduka.
Čovjek se ne može ni pošteno posvađati jer drugi ne će.
Destilacija je najposjećenija destinacija.
Dokazano je da je rakija zdrava za sve organe, osim za jetru.
Gastarbajter je gost koji voli raditi.
 
Hrvatsko jezikoslovlje je brzo i nenadano obogaćeno zahvalnom tuđicom transparentno kojom su tako odbačene naše iskonske lijepe hrvatskeriječi: bistro, jasno, vidljivo, očito, javno, otvoreno, prozirno, iskreno, pošteno,  razumno, ozbiljno, zakonski… – sve po spisku.
Iako je gol, barem je sokol.
Ima li doktora i lijeka za bolesne političare?
Ipak je najlagodnije biti ZET-ovac.
I pijanac je čovjek, ali s grješkom, srećom su rijetki.
Iz birtije se može u bolnicu, u tamnicu ili u ludnicu.
I život može zavisiti o dlaci, zato se i žene briju.
 
Je li „rad za opće dobro“ (gulenje krumpira i sl.) kazna ili nagrada, hrvatski ponos ili sramota?
Korupcionaši vršljaju jer im nitko ništa neće znajući da i Bog oprašta svima sve.
Kulturna baština je zapisano znanje.
Liječniku se ide radi zdravlja, ali zbog bolesti.
Ljubavi je na izbor, a mržnja je samo jedna.
Na Jelačiću nije potrebno postavljati šator kada se može iznajmiti stan.
Neka svoj posao prave institucije i instituti kao što je red.
Na privremeni rad ne odlaze samo privremeni radnici i neradnici.
Neki imaju pravo glasa, a neki glasovanja naglas.
 
Naši medijski „Mađari i Mađarice“ nam „obogaćuju“ hrvatski – uzalud lektori i jezikoslovci, rječnici i gramatike.
Nekoć je cura postala žena, a danas je žena bez žedidbe.
Ni Eva, pogotovo Evica, nigdje više ni za lijek.
Nekom je regija i region općina, nekom županija, nekom područje, nekom kraj, nekom okružje, nekom krajina, a nekom nepostojeća Jugoslavija.
Nisu Šokci i Šokice zatucani zato što se samo na Uskrs – tucaju.
Nije uputno umirati ni prerano, ni prekasno, već taman.
Od jela se deblja, a od jala mršavi.
Od klinca može postati čovjek.
 
Poznati blagotvorni savjet socijalne radnice/djelatnice starim i nemoćnim: „Morate se malo strpiti, bit će bolje!“.
Povratnici nam se nerado vraćaju zbog povraćanja.
Pravi pijanci su samo Vinko i Martin, ostali su obični alkoholičari.
Prsti iz meda su slađi, ako je med mlađi.
Razgovornim jezikom najviše se služe cure, babe, žene i ženske.
Rukavice su samo za čiste ruke.
Siromašni seljak ima samo jednoga konja i on je kobila.
Sreća je što imamo više rasplodnih od neplodnih brakova.
 
Starci su u pravilu mirni, dobri, pošteni i poslušni, jer što bi inače?
Stražnjica je važna, ali je prednjica često bitna.
Svatko je sebi prijatelj i neprijatelj kad nema boljega.
Svejedno je volu kakvu ima školu.
Sve mogu znati samo svi što znamo svi.
Šokac i Šokica nisu zatucani zato što se samo na Uskrs – tucaju.
Šteta što dogovor o koncenzusu između buđa i budžovana nije uspio.
Što u školi nauči, poslije se s vremenom oduči.
Teško je onima koji ne vole voljeti i koji se ne znaju ni smijati.
Tko razgovara sobom ili je luckast ili ima pametni mobitel.
 
Tko vozi prebrzo ima previše alkohola u krvi, a tko vozi presporo ima ga premalo.
Todorić se uporno drži za emulet na prstu vjerujući u amajliju.
Veseli nova prirodna gradsko-seljačko-istarska koalicija.
Vjera bez djela je nevjera.
Vučić i lija još se nisu pobratimili.
Zakoni se mijenjaju, ali rupe i ru pice ostaju.
Zakopane sjekire ostavite na tajnom i sigurnom.
 
Zašto i žene više vole kulenovu seku nego kobasicu?
Zašto neki turistički bum zovu – ne bum?
Zlo je teško objasniti, a kamoli opravdati
Zraka i hljeba, makar i crnog, svakome treba.
Žarko sam volio svoju domovinu, ali me prošla volja.
Život je škola odumiranja i umiranja.
 
Budući da jezikoslovci ne dobivaju dovoljno vremena ni prostora za poučavanje javnosti o hrvatskom jeziku, smiju li to dobronamjerno činiti informiraniji manje upućenim čitateljima i slušateljima na temelju rječnika hrvatskoga standardnoga jezika, gramatike i pravopisa?
 

Martin Jakšić

Povezani članci

Razlog sotoniziranja Hasanbegovića

HF

AFORIZMI – Na kormilu

HF

Prav nam budu

HF

“Antifašističke” Miloradove laži

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...