Hrvatski Fokus
Kolumne

Imamo Hrvatsku, imamo i elitu!

Tko je ta, odakle je ta, da prostiš, hrvatska elita

 
 
"Ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo
hrvatskog naroda…"
Blaženi Alojzije Stepinac
 
Gledam jučer sjednicu Sabora, iako sam rekla bezbroj puta, kako prestajem, kako mi ih je dosta, kako im, skoro svima, tamo nije mjesto. Ali, svaki se put na to, s teškom  mukom natjeram. Jer,  ljudi moji dragi, čovjek mora znati s kim ima posla.
Da bi znao koga će kasnije birati.
Da se opet ne bi zaletio.
Da opet ne bi dobio „mačka u vreći“.
I gledam ih tako, gledam… sve redom.
–Jadna nam, jadna naša majka!!! Zar ovi i ovakvi, predstavljaju mene i  moj hrvatski narod? – pitam se, vrteći glavom.
–Katastrofa, katastrofa!!!
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/11/communist-last-supper-da-leonardo-digenio.jpg
Doduše, neke sam od  njih dugo, jako dugo viđala i u Saboru i na TV ekranu. I uvijek ista pjesma i isti svirači.
Iako, ruku na srce, neki su nam se od njih, ljudi moji dragi, već odavno trebali skinuti s grbače i otići u ropotarnicu povijesti.
A neki su mi, ovi novi, skoro pa nepoznati. Neupadljivi, blijedi i bezlični.
Stazić, Maras, Jovanović, Bojan Glavašević, Đakić, Mrak Taritaš, Vesna Pusić, Beljak, Beus Richembergh, Grmoja, Jandroković, Predrag Matić, Orepić, Ivan Pernar, Marija Puh, Milorad Pupovac, Furio Radin, Tomislav Saucha, Ranko Ostojić, Božo Petrov, Milan Bandić…
I još cijela galerija različitih, a ipak, toliko sličnih likova. Sličnih po političkoj gluposti, bezobraštini, megalomaniji, hohštapleraju, bahaćenju, nekulturi, fraziranju, kočoperenju, ispraznom pametovanju, prostaštvu,  samopromociji, narcisoidnosti, neodmjerenosti i, naravno, borbi za pozicije. 
A sve su to, neki kažu, pripadnici naše elite.
Doduše, one političke.
Eto, imamo Hrvatsku! Imamo i elitu!
Ali, kakvu!?
Imamo, imamo!!!
I TZV. LIJEVU I TZV. DESNU.
Imamo i onaj „vučji čopor“ s tzv. lijeve strane koji se glože međusobno.
A i onaj, s tzv. desne opcije, zanijemio, s flasterom na ustima.
Zato, drugovi naši dragi, uvijek govorite istinu pa nećete morati pamtiti što ste i kada ste nešto slagali(parafraza).
–A znaš li ti, Lucija, što je to po definiciji „elita“?
–Ne znam točnu definiciju, ali po nekakvoj logici, to bi trebali biti pojedinci koji su u djelokrugu svoga rada i djelovanja postigli izuzetne rezultate i dosegnuli najviše domete (veliki umjetnici, znanstvenici, državnici, visoki vojni časnici, šahisti, športaši, književnici, kulturni djelatnici itd.).
Nažalost, postoji i ona druga strana medalje, tj. i elita u širem smislu- ovo sam negdje pročitala- koja obuhvaća i pojedince na rukovodećim funkcijama, a podijeljena je na one koji vladaju i na one koji ne vladaju. Kao što je to kod nas.
Jer, i naš vođa vlada i ruši sve pred sobom. Prijeti, eliminira, vrijeđa, ponižava, omalovažava… Sve one koji mu stoje na putu.
–Pravi-pravcati euro-diplomat i državnik, zar ne? 
Najprije obećavao, a onda obećano pogazio.
–E, moja Monika, moja Monika! „Ugled se ne stječe obećanjima, ono se zarađuje djelima.“
 
   A mi, kakva nas je uvijek  sreća pratila, imali smo često kao državnike, i u ovo naše vrijeme, tzv. elitu  iz „naše bivše države. Pa je, tako,  jedan od njih, još  1967. elitno „pred tadašnjim Saborom (tada kao mladi komunistički zastupnik), osudio donošenje “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika”. Te u svom poznatom stilu, njene sastavljače  prozvao kao “političke diverzante koji razaraju temelje Jugoslavije”.
Zatim pozvao svoje  drugove da ih se kazneno goni na sudu. A kasnije je taj isti, ali sada prema novoj potrebi,  mijenjao  elitno… i načela  i uvjerenja.
Eto, tako je nekada radila i ona bivša, drugarska elita. Ali, ova naša sadašnja, ne može bez bivših. Valjda osjećaju i slute da se vraća,  iz boce pobjegao, onaj njihov stari duh.
Osjetio je to i jedan stari elitni „lisac“, jedan od mnogobrojnih iz te stare tzv. elite,  osjetio je to vraćanje kotača povijesti unazad. Pa je , zato, sve manje na misama, a sve više u odlascima… u njegov dragi region. Širi vidike, proširuje nova poznanstva i  utvrđuje ona stara.
 Pa nam je baš zato, ta naša sadašnja tzv. intelektualna elita, radila uporno i dugo, pa ponudila i zajednički jezik, pa regionalnu suradnju, pa kulturnu suradnju, pa regionalne športske susrete, pa  „kurikularnu“ tj. kurikulnu reformu školstva, pa Istambulsku konvenciju, pa Marakeški sporazum, pa suradnju visokoškolskih ustanova u vascelom regionu…
Pa je, eto sada, pao i dogovor o razmjeni studenata. Ni manje ni više. A s kim drugim, nego s braćom s istoka?
Pa je, kao slučajno, elitni gost bio iz Srbije- Jagodina. 
–Nikad čula! Gdje je ta  i gdje se nalazi, da prostiš, ta Jagodina?
 
Nema što, jako, jako pametna ideja!!!
–Nemoj tako!Naša tzv. elita, nije znala koga dovodi. Jer, sam Bog zna gdje je bio i što je sve radio i uradio, taj srpski elitni lik po Hrvatskoj, u vrijeme njihove agresije na Hrvatsku i našega Domovinskog rata.
–Ali, naš elitni drug, a njegov  domaćin kaže, kako za to nije znao.
–Je li baš? E, moja Monika, moja Monika! Ili si glupa(a sigurna sam kako nisi) ili si toliko naivna da ne vidiš dalje od nosa.
–Pa, reci mi onda ti o čemu se tu radi!
–Evo, slušaj! Elitni drug ti je, jedan od mnogih, pravi i uspješni polaznik i diplomirani  đak svih kumrovečkih škola i usavršavanja. Zato vješto i kormilari-od onih tzv. lijevih do onih tzv. desnih, od odlazaka u  crkvu, od dijeljenja dotacija za razne udruge i manifestacije, od odlazaka na antifa derneke… od otvaranje svega i svačega, do bedža s voljenim maršalom te do vraćanja antifašističkih spomenika…  
Zapravo, i plan „Velikih“, jest tu negdje: jedan narod, jedan jezik, jedna država, i jedan vođa. A pozadina svega je brisanje granica, nacija, tradicije,  identiteta i vjere.
„Ako s 20 godina nisi socijalist, nemaš srca, a ako s 40 nisi konzervativac, nemaš razuma“. 
 
I tako, blago nama, sve elita do elite…a bez razuma.
A tu je i još  jedan iz elitne zajednice koji radi s desnom elitom „na „istom poslu i zadatku“.
Pa, za svaki slučaj, najprije ode na "konsultacije u otadžbinu", a onda se vrati s uputama za realizaciju naputaka.
Eto, što ti je elita. I ona lijeva, i ona desna. I ona istočna i ona zapadna.
–Ma, nije nama ni to problem. Nama i treba, upravo ovakva elita.
Jer, mi smo stoka sitnog zuba, kockoglavi, ognjištari, radnici, seljaci, ribari,težaci, vjernici i nevjernici, sirotinja i umirovljenici…
I svi smo, u miru božjem, umirovljeni. A, ubrzo i upokojeni.
Ostat će samo državljani  Hrvatske koji su Jugoslaveni po profesiji, opredjeljenju i osjećanju,
I svi polaznici i đaci kumrovečke škole, a marksisti mišlju, riječju, djelom i propustom,
I svi diplomirani filozofi koji „filozofiraju“ samo nama, a ustvari mlate nam praznu slamu i kradu Bogu dane,
I svi s diplomama  ONO I DSZ, za koju kažu naši Slavonci „troje šumom i troje drumom“.
I svi pljuvači po nama sa svih strana tj. oni koji uništavaju sve hrvatske vrjednote (obitelj, vjeru i odanost domovini Hrvatskoj), i oni koji nastoje zatrti sve što nosi hrvatsko ime.
Sve ogaditi obezvrijediti,  izvrnuti, prozivati, manipulirati, etiketirati, omalovažavati, nametnuti, preodgojiti…
Jer, našoj tzv. eliti najviše trebaju baš takvi. Oni koji ništa ne vide, oni koji ništa ne čuju, oni koji šute, te oni koji se prave kako nisu ništa ni čuli ni vidjeli.
Jer, njima ne treba netko tko je:
„zaplakao hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatski govorim
šapćem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve“.
Ne, njima ne trebaju takvi! Elita su oni, tako kažu. I ona tzv. lijeva elita  i ona tzv. desna elita.
Jer, tako bar oni vide sebe. I povelik ih je broj. I svi složno idu… ruku pod ruku.
Pa, samo je 2.000 elitnih udruga!
–Reci mi, ako znaš, pa po čemu su to udruge elita i čime su to popravile društvo? Čime su to doprinijele našem boljitku?
–One su ti, draga moja,   nazovi civilne udruge. A sve su ti one, moja Lucija, upregnute u  isti politički stroj. 
I nije tako samo kod nas. Ima takvih po cijelom svijetu.
„Sve za vlast, vlast nizašto“, to je moto i njih i našeg Plenkija.
I, tu mu ne treba nekakva moć ni nadmoć. Ni politička, ni govornička, ni intelektualna.  
Zar mu treba nadmoć “nad   Jovanovićem, nad  jednim Marasom ili Glavaševićem?“  
Ti i takvi prosipaju samo fraze, ništa ne poduzimaju i ponavljaju jedno te isto. Kao i uvijek.
 
I dugo…dugo…u nedogled.
Jesu li išta uradili?
Nisu!!!
Jesu li išta promijenili?
Nisu!!!
A zašto???
Jer se ne usuđuje učiniti nešto drastičnije.
JER SE BOJE I STRAHUJU ZA SVOJE UGODNE FOTELJE.
„L’État c’est moi( država sam ja)!, poručuje im stalno naš vrhovni vođa. Kao u „dobra stara vremena“.
BLAGO, BLAGO NAMA!!!
–Ma,nemoj tako, Lucija! On se bori za Hrvatsku. Cilj mu je, kako on sam kaže, uređena i prosperitetna Hrvatska.
Pa, zar to ne vidiš? 
–A što da vidim, jadna ti tvoja majka?
Zar ti, stvarno, ništa ne razumiješ niti promišljaš?
Zar, stvarno, misliš kako je njemu cilj Hrvatska kakvu narod želi?
Zar, stvarno, misliš kako mu je cilj očuvanje tradicije, vjere, pisma, jezika, kulture i svijesti u sve povijesne vrjednote, za koje su dale svoje živote generacije i generacije Hrvata?I oni prije i ovi sada.
E, moja Monika, moja Monika!!!
Ali, pošto većina tzv. elite nema ni pravu ideologiju niti prave vrijednosti, jer se isključivo okuplja  radi svojih osobnih interesa, radi svoje političke moći, privilegija i lagodnog  života na državnim, odnosno našim jaslama, sada žarko želi biti jedan narod, imati  jedan jezik, jednu državu – Veliku Jugu ili kako se god zvala da zvala, i jednog vođu. A po mogućnosti i  potrebi, onoga iz Srbije.   
Jer, naše se elite  nadaju da će i tada biti na vrhu piramide, te da će moći spremiti dovoljno novca i bogatstva u inozemstvo, tako da i oni i njihove obitelji, mogu mirno i bogato živjeti… Gdje god to požele. Samo negdje daleko od Hrvatske koju će ostaviti u blatu.
 
“Gospodine Plenkoviću, hrvatski narod od vas ne očekuje  da budete poliglot, diplomat, supereuroman. Očekuje da budete državnik, i sluga i vođa svog naroda koji će jednom ipak reći ne ovom perfidnom i tihom ratu, objavljenom europskim suverenim nacijama, pa tako i vašoj, hrvatskoj. Vaši sadašnji izbori oblikuju našu budućnost i u ovom ratu anemija vam nije opravdanje”, zaključila je Esih.
 
»Vrline se ne rađaju iz bogatstva,
već bogatstvo iz vrlina.«
Platon
 

Vera Primorac

Povezane objave

Kako je Staljinov komunizam ubijao Hrvate

HF

Mladen Pejnović tvrdi da ga je u Moskvu poslao Gregurić, a ne Stojčević

hrvatski-fokus

Kraj i krah multinacionalnih institucija

HF

Hibridni ratnik

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više