SAD saveznik Hrvatske?!

Srpsku agresiju na Hrvatsku je osmislio Zbigniew Brzezinski?

Kao novi dokaz potrebe revizije pravosudne presude „hrvatskoj šestorci“ (Prlić i ostali) Hrvatskoj na međunarodnom sudu (ICTY) u Den Haagu 2018., Hrvatska može koristiti i „Izetbegovićev amanet fatihu“ (ostavljanje Bosne osvajaču – Turskoj), kao i onu „muslimani jedina žrtva“. Pa i onu britanskog ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda „međunarodno priznanje Hrvatske ima samo psihološko značenje“. Sve to nije moguće odvojiti od navedenog pravosudnog procesa i njegove presude. I što je dokaz velike zavjere svih „zidara“, „pitura“ i „keramičara“ protiv Hrvatske. A to je zavjera o Jasenovcu. Kao zamjene za Auschwitz.

Pogrješne su i naivne priče o srpskim lažima o Jasenovcu. Nije istina da Srbi lažu CIA-i. CIA te laži naručuje. Nije istina da je srpsku agresiju na Hrvatsku osmislio Dobrica Ćosić. Srpsku agresiju na Hrvatsku je osmislio još Zbigniew Brzezinski? Nije istina da su SAD i Velika Britanija u nekom raskoraku na prostoru bivše versailleske države (Jugoslavije), te da je SAD saveznik Hrvatske. Taj njihov navodni raskorak je njihov savez. Kako može biti saveznik Hrvatske onaj koji opravdava ovu presudu, ide tenkom na hrvatsku banku u BiH i u svojoj državi distribuira laži o Jasenovcu? I na koncu, kako može biti saveznik katoličke Hrvatske onaj, čiji su svi dosadašnji predsjednici, osim dvojice bili masoni. A to američko savezništvo, Hrvatima je lako prodati kada je 1970. u Zagrebu Richard Nixon uzviknuo: Živjela Hrvatska“

Danas u Zagreb dođe bivši predsjednik ili potpredsjednik SAD-a dijeliti komplimente hrvatskoj vlasti i dadu nekoliko brodova ratne mornarice na remont u Viktor Lenac. Slijedom ove percepcije, lako je skužiti sve te igre na istočnoj obali Jadrana. Lako je shvatiti kaos pod kontrolom na tom prostoru i zašto je Hrvatska Zapadu „nepoželjno dijete“. Prosto i jednostavno. Ehosonder treba usmjeriti prema Zvonku Bušiću i Zbigniewu Brzezinskom, gdje prvi 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća misli da je Brzezinski bio glavni američki politički analitičar).

Brzezinski je znao da će zbog iscrpljivanja, zbog utrke u naoružanju SSSR propasti. Znao je da će Berlinski zid pasti, da se ne će moći spriječiti ujedinjenje Njemačke, osamostaljenje Litve, Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske. A Jugoslavija i Hrvatska? Jasno da je trebalo spriječiti raspad te umjetne tvorevine, odnosno osamostaljenje Hrvatske. Zato je (odavno) pripremana Srbija za izlazak na liniju: Karlobag-Karlovac-Virovitica. Glavno oruđe tih priprema su mediji! Baš u „slobodnom svijetu“ „slobodnih medija“. I malom djetetu je bilo jasno da će Srbi klati, silovati, rušiti bolnice i katoličke crkve. I to „zbog Jasenovca“! A jedini mogući način preveniranja toga je proboj hrvatske emigracije u Americi u američke medije. A jedini mogući način tog proboja je otimanje putničkog zrakoplova u Americi i prosipanje letaka. Kao što znamo, to nije uspjelo. I Srbiji su vrata za Karlovac širom otvorena. A u slučaju neuspjeha Srbije (opstanka Hrvatske), Hrvatsku treba kazniti za „agresiju na jedinu žrtvu“. Tako se Srbiju amnestira za Srebrenicu i tako Hrvatska plaća cijenu i za nju. Onaj koji mora tražiti istinu o Jasenovcu, u američkom Kongresu tuži Hrvatsku za agresiju na BiH?

I na koncu imamo manipuliranje glavnim alatom UN-a – rezolucijama. U vrijeme i pred krvavi raspad jedne članice UN-a-Jugoslavije, predlažu se rezolucije UN-a za to stanje u toj državi. Ali se niti jedna rezolucija ne usvaja. Zašto? Zato što jedna stalna članica Vijeća sigiurnosti (Rusija, Vitaljij Ćurkin) stavlja veto na tu rezoluciju. Što je predlagatelj rezolucije morao znati. Tako UN forsira srpsku agresiju na Hrvatsku. Zbog toga bi Hrvatska mogla (morala) tužiti nekoliko tadašnjih dužnosnika UN-a. Na sud pravde ili na sud za ljudska prava. Da bi se donijela pravedna presuda za navedeni pravosudni proces, treba sve ovo uzeti u obzir. Kao i 500 godina turskog genocida nad Hrvatima u BiH, koji nastavljaju Srbi i izvan BiH. Hrvatska bi u taj proces morala ubaciti i „Izetbegovićev amanet fatihu“ (ostavljanje BiH osvajaču – Erdoğanu). Hrvatska može reći kako je  sud koji je  osudio Praljka i ostale ozakonio tursko osvajanje u Europi.

A hoće li na Zagreb Dox-u biti prikazan dokumentarni film Jakova Sedlara 100 godina srpskog terora nad Hrvatima? O svemu ovome bi se morale voditi rasprave na svim županijskim i gradskim sjednicama u Hrvatskoj. I na ulici treba vršiti pritisak na Zagreb Dox da prikaže taj Sedlarov film.

Jure Vukić, Tribanj