Protuhrvatski pamflet Lore Vidović

Pučka pravobraniteljica brani komunističke ubojice, a napada hrvatske branitelje

 

 

Dakle, povrh toga što ne obavlja svoj posao, a vjerojatno ni ne zna što joj Zakon propisuje kao dužnost, Lora Vidović podnosi lažna izvješća temeljem kojih američki State Department donosi zaključke o nepoštivanju ljudskih prava. Umjesto da brani dignitet hrvatskih građana i Republike Hrvatske ona nas blati po svijetu! Koje li nesnošljivosti prema zemlji koja je hrani! Zašto Lora Vidović ne pritišće sva tijela zaslužena za istragu i progon svih onih koji su razarali silovali i ubijali tijekom Domovinskog rata i danas slobodno šeću hrvatskim gradovima rugajući se žrtvama, zbog čega je i organiziran prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018. godine? Zašto ne traži kažnjavanje ubojice Darka Pajičića, kojemu je upravo 21. studenoga bila obljetnica smrti?

Ne Loru Vidović ne zanimaju kršenja ljudskih prava i nepoštivanje Ustava RH i Zakona kada je u pitanju Domovinski rat i žrtve proizašle iz Domovinskog  rata.Niti jednom rječju nije u svom izvješću spomenula, niti se osvrnula na kršenje ljudskih prava hrvatskih branitelja, obitelji nestalih, poginulih i stradalih u Domovinskom ratu, a još manje u Drugome svjetskom ratu. Licemjerno spominje da se trebaju dostojno sahraniti, ali joj smetaju vojna obilježja. “Pored toga, pokopi pronađenih i ekshumiranih žrtava partizanskih zločina – civila, ustaša i domobrana, održavaju se uz vojne počasti. Zbog toga smo Ministarstvo hrvatskih branitelja upitali temeljem koje pravne osnove i kojih kriterija je na mjesnom groblju u Vagancu, uz vojne počasti, izvršen pokop posmrtnih ostataka 55 žrtava ekshumiranih s područja općina Plitvička Jezera i Rakovica, među kojima su i ostaci pripadnika ustaške vojske. Odgovor na to, ali i na pitanje je li bilo drugih ukopa s odavanjem vojnih počasti ubijenima i stradalima tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u 2018. godini, nismo dobili”, pita se ona i dodaje:  

 

„Nesporno je kako su upravo žrtve partizanskih zločina pred kraj i po završetku rata desetljećima bile prešućivane te da ih je potrebno pronaći, ekshumirati i dostojno sahraniti. Ipak, pokop uz vojne počasti pripadnika poražene vojske može predstavljati službeno, državno davanje legitimiteta tvorevini i ideologiji koje su potpuno oprečne vrijednostima na kojima počiva suvremena Republika Hrvatska.” Što da se odgovori na ovakva ideološki maliciozna pitanja? Da je svako nepravedno ubijeno ljudsko biće žrtva? Ako je vojnik, zbog čega se ne bi pokopali kao vojnici? U Puli je Mornaričko vojno groblje i svim se pokojnim vojnicima odaje vojna počast, bez obzira kojoj su vojsci pripadali. To nije priznavanje legitimiteta, nego odraz opće kulture prema pokojnima, pa bili oni i vojnici poražene vojske. Time se ničim ne narušavaju vrijednosti na kojima počiva suvremena Republika Hrvatska, jer je Republika Hrvatska nastala i obranjena u Domovinskom ratu. A, po svemu sudeći, Domovinski rat nije u sferi interesa Lore Vidović, iako je on u temelju Republike Hrvatske. Isto tako uopće ne reagira kada se na skupovima LGBT-a, pojave transparenti „Ubij popove, pasje skotove”. Ili kada se na prosvjedu za Istanbulsku konvenciju žene iz civilnih udruga obuku u crvene halje, koje podsjećaju na Ku Klux Klan. Time se ne izaziva govor mržnje i sije strah i nelagoda?

 

Prije svega sporno je bilo i samo njezino imenovanje na tu dužnost zbog neispunjavanja uvjeta natječaja, iako je imala kvalitetnu protu kandidatkinju Lanu Peto Kujundžić, radi čega je oporba i napustila sabornicu kod izglasavanja njenog imenovanja. Da bi prikrili stvarnu narav svojeg načina vladanja,  Lora Vidović i njoj slični komunizam su izjednačili s antifašizmom i proglasili ga slobodarskim, humanim i pravednim društvenim uređenjem. Komunizam je u bivšoj Jugoslaviji bio dio političkog sustava i svjetonazor vladajuće elite – Partije. Komunistička partija bila je vladajuća i svenazočna u svakoj pori društva i države. Vladala je totalitarno u jednopartijskom sistemu. Zato je i stavljen znak jednakosti između komunizma i antifašizma,  jer kako bi drugačije komunisti pravdali svoje zločine počinjene nakon rata, koji su bili izričito ideološko-političke prirode.

 

Komunistička partija je i nakon rata u ideološkim čistkama ubijala demokratski opredijeljenu građansku inteligenciju posebice istaknute političare, koji su bili antifašisti, ali ne i komunisti! Treba li nabrajati stratišta; logore Goli otok, Stara Gradiška, Križni put, masovna ubojstva bez suda i presude, masovne likvidacije, pune kraške jame, rudnici zazidani sa po 12 betoniranih pregrada kao Huda Jama, da se sakriju i nikada ne saznaju zločini protiv čovječnosti, zatim Tezno, rovovi kraj Maribora i tisuće drugih masovnih stratišta.

 

REZOLUCIJA VIJEĆA EU-a 1481/2006. O OSUDI TOTALITARISTIČKIH REŽIMA 

 

Lora Vidović spominje Deklaraciju Hrvatskog Sabora o antifašizmu iz 2005., ali zanemaruje i uopće ne spominje Rezoluciju 1481/ 2006., kojom je Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila totalitarne komunističke režime 25. siječnja 2006. godine i Rezoluciji 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27. lipnja 1996. godine. Hrvatski Sabor potvrdio je Rezoluciju 1481/2006. Deklaracijom od 30. lipnja 2006. godine, na prijedlog nekolicine tadašnjih zastupnika (Letice, Rožića, Tadića, Đapića, Trgovčevića i Kovačevića), a ne na prijedlog nijedne Vlade, ni HDZ-a, ni SDP-a.

 

Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006.) Europska unija osuđuje zločine totalitarnih komunističkih režima, Baza pravnih podataka Intellectio Iuris

Deklaracija Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, Narodne novine, 76/2006.

Dana 23. kolovoza slavi se kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizma.Suvremena civilizirana Europa uzela je ovaj datum zbog toga što su tog dana 1939. pakt o podjeli Europe sklopili dva najgora zločinačka sustava u povijesti Europe – nacionalsocijalizam i komunizam, Hitler i Staljin.

 

Lora Vidović kao pučka pravobraniteljica nikada nije postavila pitanje, zbog čega se ne postupa  po Rezoluciji 1481/2006. Vijeća EU-a? Zbog čega u Hrvatskoj nije osuđen niti jedan komunistički zločinac? Zbog čega se Lori Vidović priviđa relativizacija zločina “oličenog u ustaškom režimu Nezavisne Države Hrvatske, tvorevine nastale u okrilju nacističke Njemačke i fašističke Italije”, a ne vidi očito sakrivanje i nepriznavanje zločina totalitarnog režima komunističke Jugoslavije, koje je Deklaracijom osudio i Hrvatski Sabor pred kojim je ona položila prisegu? Lora Vidović ovakvim svojim izvješćima izravno nanosi štetu ugledu Republike Hrvatske u međunarodnim institucijama po svijetu.

 

ANTIFAŠIZAM NIJE U USTAVU RH

 

Kada već spominje Ustav RH  Lora Vidović kao pravnik trebala bi ga znati iščitati, ali očito u svojoj ideološkoj netoleranciji, čita ono što joj odgovara, a ne ono što stvarno piše, te time širi neistine i obmanjuje javnost, ne samo u Hrvatskoj, nego sa svoje pozicije i u Svijetu.

“Državna se suverenost u razdoblju drugog svjetskog rata očitovala u odlukama ZAVNOH-a, nasuprot proglašenju NDH“, citira Ustav RH Lora Vidović. Antifašizam nije izrijekom nigdje spomenut u Ustavu RH, tog termina jednostavno nema. U Ustavu se spominje kao izraz kontinuiteta želje za samostalnom državom Hrvata ZAVNOH, ali ZAVNOH nije donosio nikakve državotvorne odluke, nije bila država, već “zemaljsko vijeće”, a odluku o osnivanju Federativne Republike Hrvatske donio je AVNOJ 29. studenog 1943. godine u Jajcu. Prema tome nikakva NDH nije mogla biti suprotstavljena ZAVNOH-u, ni sadašnjoj Hrvatskoj, jer sadašnje Hrvatske tada nije ni bilo. Sadašnja Hrvatska nastala je u Domovinskom ratu, citiram taj dio Ustava RH, jer ga Lora Vidović nije pročitala.

 

„Isticanje nacističkih i ustaških simbola u javnom prostoru i nekonzistentnost vlasti u njihovoj nedvosmislenoj osudi“, piše Lora Vidović. Ona mantra i bavi se primjerima, postavljanja ploče poginulim pripadnicima HOS-a, sa pozdravom Za dom spremni. Ti su mladi ljudi poginuli pod tom zastavom HOS-a i sa tim su pokličem otišli braniti svoj dom i svoju domovinu Hrvatsku, i sada nakon toliko godina Lori Vidović ta spomen-ploča smeta. Pa nisu ti mladi ljudi poginuli za slobodnu NDH, nego za slobodnu Hrvatsku, a Lora Vidović mantra s tim slučajem i sa slučajem M. P. Thompsona sa pjesmom Čavoglave, koja je također nastala u Domovinskom ratu.

Uostalom i Vijeće za suočavanje s prošlošću je donijelo zaključak, da se iznimke odnose na Domovinski rat;

 

Lora Vidović zapliće se u vlastite nelogičnosti i kontroverze. Evo primjera. „Dugo prikrivani i slabo istraženi komunistički zločini nesumnjivo su izazvali ogromne frustracije građana čiji su bližnji u njima stradali, no potpuno je pogrješno zbog ovih zločina negirati ili umanjivati ustaške zločine koji su im prethodili. Zbog toga, samo objektivna historiografska istraživanja i objavljivanja građe mogu doprinijeti utvrđivanju istine o događajima iz prošlosti. Pored toga, rasistički karakter NDH i masovnost žrtava jest realnost koju nitko, s minimalnim osjećajem pristojnosti i pijeteta prema žrtvama, ne bi trebao dovoditi u pitanje, a pogotovo ne javno umanjivati ili negirati“, piše ona. Tipično licemjerno kada se radi o komunističkim zločinima! Treba ih na svaki način opravdati, pa makar i kroz lažnu i licemjernu sućut. Jer nema revizije povijesti! Komunistička povijest je neprikosnovena, čudi me da uopće i priznaje komunističke zločine, očito se više ne mogu negirati, pa ih mora priznati. Nevjerojatno kako nastoji umanjiti komunističke zločine, a potencira zločine NDH, jer su zločini NDH, prethodili komunističkim partizanskim zločinima. Zar partizanske zločine opravdavati ustaškim ili fašističkim ili nacističkim? Ne pita se Vidović zašto nije bilo u Italiji ili Njemačkoj poslijeratnih zločina? Jer je u tim zemljama uspostavljena demokratska poslijeratna vlast, a ne totalitarna komunistička!

 

Pročitajte pomno „Pored toga, rasistički karakter NDH i masovnost žrtava jest realnost koju nitko, s minimalnim osjećajem pristojnosti i pijeteta prema žrtvama, ne bi trebao dovoditi u pitanje, a pogotovo ne javno umanjivati ili negirati.” Ponekada stvarno ne mogu shvatiti svu tu pokvarenost i dvoličnost komunističkih kriterija, jer očito iz ovih riječi Lore Vidović ti kriteriji progovaraju. Zamislite ona kaže „s minimalnim osjećajem pristojnosti i pijeteta prema žrtvama“, a gdje je pijetet prema komunističkim žrtvama koji ona iskazuje? Svako istraživanje naziva „revizionizmom”, je li to izraz pieteta? „Samo objektivna historiografska istraživanja i objavljivanja građe mogu doprinijeti utvrđivanju istine o događajima iz prošlosti”, nastavlja Lora Vidović. O NDH je sve poznato i više nego što se u stvarnosti zbilo, zbog preuveličavanja i predimenzioniranja značaja i događaja iz tog razdoblja. I upravo zbog te lažne i pokvarene  komunističke povijesti treba tražiti istinu, koja je bila 70 godina pomno sakrivana i prešućivana! “Izražava se i nezadovoljstvo radom javne televizije, čija bi zadaća trebala biti pružanje objektivnih informacija, koja je u svome programu, između ostalog, promovirala negacionističke publikacije Igora Vukića i Romana Leljaka, što je osudila i JUSP Jasenovac. Vukićeva knjiga Radni logor Jasenovac svakodnevno je reklamirana na javnoj televiziji, a s tim se nastavilo i nakon što je Programsko vijeće osudilo stavove koje je u programu HRT-a iznio njezin autor”, nastavlja ona. Evo i HTV nije dovoljno na liniji g. Vidović! „Zabrinjava i što se promocije revizionističkih djela održavaju i u prostorima Katoličke Crkve, a posebno što se među osobama koje negiraju ili relativiziraju karakter ustaške države i razmjere zločina nalaze pojedinci visoko rangirani u crkvenoj hijerarhiji”, piše još oštrije Lora Vidović. Ovdje se očituje ljevičarsko-komunistički animozitet prema Katoličkoj Crkvi od strane. Očito si je umislila da je ona mjerodavna ocjenjivati koja su objektivna istraživanja, a koja nisu? Nije ovlaštena ocjenjivati ničiji znanstveni rad, to jednostavno nije u njenoj domeni. Za to postoje znanstvene institucije , a ne pučki pravobranitelj! To nije u Zakonu o pučkom pravobranitelju! Neka ga dobro prouči!

 

“Negiranje zločina počinjenih u NDH ili njihovih razmjera, negiranje je prošlosti prepune mržnje i nasilja prema Romima, Srbima, Židovima i političkim protivnicima ustaškog režima. Ono ohrabruje, a ponekad i jest, govor mržnje koji vodi ka diskriminaciji, pa i nasilju prema pripadnicima ovih skupina. Time se njeguje kontinuitet mržnje – i narušavaju vrijednosti jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava, na kojima počiva Ustav Republike Hrvatske”, nastavlja s govorom mržnje pučka pravobraniteljica. Stoga njezino negiranje zločina počinjenih u komunističkoj totalitarnoj Jugoslaviji, ili njihovih razmjera, negiranje je prošlosti prepune mržnje i nasilja prema Hrvatima, istarskim Talijanima, Nijemcima u Slavoniji, katoličkom svećenstvu, časnim sestrama, istarskim rodoljubima, narodnjacima i političkim protivnicima komunističkog režima. Ono ohrabruje, a ponekad i jest govor mržnje koji vodi k diskriminaciji, pa i nasilju prema pripadnicima ovih skupina (koriste se izrazi poput klerofašisti za vjernike). Time se njeguje kontinuitet mržnje i narušavaju vrijednosti jednakopravnosti, vladavine prava i ljudskih prava, na kojima počiva Ustav Republike Hrvatske. I da ne ispadne da govorim u prazno, evo brojki;

 

Iz Istre je protjerano 200.000 Talijana, oko 3000 ljudi je bačeno u fojbe, točan broj je nemoguće utvrditi, jer partizani nisu vodili evidenciju broja pobacanih živih i mrtvih u jame. Protjerano je 87.600 Nijemaca iz Slavonije. Samo u Istri je ubijeno 15 svećenika i 3 bogoslova, od njih su dvojica proglašeni blaženima. Bl. Miroslav Bulešić je zaklan na ulazu u župni stan, a bl. Francesco Bonifacio je bačen u jamu. Nestali su i bačenu u jame svi viđeni istarski narodnjaci, njih 30, a među njima i otac biskupa u miru mons. Ivana Milovana. To su brojke samo za Istru, a koji je razmjer za cijelu Hrvatsku, nikada se ne će saznati, jer dokumenata nema, uništeni su da se istina ne sazna, a i živih svjedoka je sve manje.

 

Lora Vidović proziva državne institucije da svojim nečinjenjem „otvaraju prostor mržnji”, a ona sama je cijeli svoj tekst ispunila govorom  mržnje. I to neprikrivene mržnje prema Domovinskom ratu, kojeg uopće nigdje ne spominje, kao da nije postojao, a citira preambulu Ustava RH, i sugerira čitateljima antifašizam koji hoće dokazati sa ZAVNOH-om, što je totalno promašeno, a ne citira sam kraj preambule Ustava koji dokazuje da je Republika Hrvatska uspostavljena u Domovinskom ratu. I da se ne ponavljam Lora Vidović potpuno je promašila mete prozivke. Meta je ona sama koja ne radi u skladu sa Zakonom o pučkom pravobranitelju, već ideološki zlorabi svoju funkciju. Citiram članak 7. stavak 3. čime bi se pučki pravobranitelj trebao rukovoditi;

“Pučki pravobranitelj u svom se radu rukovodi načelom pravičnosti, jednakosti i morala te postupa nepristrano i u skladu sa standardima dobrog upravljanja.”Lora Vidović ne rukovodi se načelom pravičnosti, jednakopravnosti i morala i ne pristupa nepristrano  u ovom izvješću. Ovo je izvješće jedan običan protuhrvatski pamflet u kojem je povrijeđen Ustav RH, odnosno sam temelj na kojem je nastala Republika Hrvatska, a to je Domovinski rat!

 

Lili Benčik