Hrvatska još nije naša

Djeca Tvoja i dalje ostaše robovi

 

 

Pogaženi Tvoji su grobovi,

Hrvatska moja,

A djeca Tvoja

I dalje ostaše robovi

Sinova polutana i partizana.

Nagriženo je Tvoje tkivo

U besmislenosti sluganstva

I upitnih vrjednota.

U carstvu idiota

''Vjerodostojnost''je vertikala

Prepuna laži i zala

I nema Hrvatske,

Koju sam sniv'o.

 

 

Nakotila se cijela svita

Udbaša i orjunaša,

Koji otvoreno i bezumno

Veličaju i vraga i Tita.

Hrvatska još

Nije naša.

 

Uništava se domoljubna

I rodoljubna misao svaka.

Opet se njiše petokraka

Iznad izdajničkih

Praznih glava.

Na krvi našoj 

Kolo plešu

Vampiri i poltroni

I opet dolazi vrijeme

–Ili mi, ili oni.

 

Pa dosta je bilo 

Naših grozota:

Kolona smrti,

Dubokih jama

I nepronađenih raka.

Ako smo potomci junaka?

A jesmo,

Trgnimo opet mač

I ovaj put

Moramo strti

Glavu i najboljoj zmiji

I zapamtimo i ti i ja,

Da je i ''dobra zmija''

Uvijek zmija.

 

Žarko Dugandžić