U pjesmi su i nade skrivene U pjesmu su riječi umotane Da ju hrane, Od nestanka brane. Pjesmom djeca i u zbilji žive, Raduju se, baš svemu se dive I kad ljudskim glasom Budu izvedive. U pjesmi su dani pohranjeni, U njoj žive mrtvi i ranjeni, A usnuli od zlih sanja bude. U pjesmu su riječi uvijene Ne da bole il' da ljude muče, Već da traju U mijena drhtaju, Da posvijetle kad mrak se navuče I da svakom pravicom jednakom Vjerom budu u životu hudu. Pjesme riječi ne traju zaludu. Kroz pjesmu se otkriju i tajne Rodne zemlje, grude zavičajne Sve ljepote, hrabrih ljudi sanje. Njom se tiho najavi svitanje I kad Hrvat od tuge izdiše, Kad se pogreb najdražima sprema Pa ni suza nema, Nema Više. U pjesmi su i nade skrivene U tisuće riječi umotane. Procvjetaju istom Kad zora osvane, Kad se trave u polju zelene, Kad molitve u nebo se vinu Da od mraka spase Domovinu. Malkica Dugeč, 28. 9. 2018.