Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih godina
"DERNEK ŠESTORICE
Gvozd: Puštali četničke pjesme i napali hrvatsku obitelj vičući 'Ovo je Srbija!', pa dobili kaznene prijave!
AUTOR: Mate Piškor
OBJAVLJENO: 12. 8. 2011. u 11:44
AFP
Svoje prijetnje da će na kuću baciti bombu i zapaliti je nisu proveli u djelo
SISAK – Policija iz Gvozda podnijela je kaznene prijave zbog nasilničkog ponašanja i zbog prijetnji grupi od šest mještana sela Podgorje nedaleko od Gvozda, zbog događaja koji se dogodio noću s 23. na 24. srpnja.
Policija je priopćila da je prijavljeno šest osoba, od kojih je dvoje maloljetno, zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela nasilničkog ponašanja i prijetnje na štetu jedne peteročlane obitelji.
Istraživanjem je utvrđeno da su osumnjičeni 23. na 24. srpnja tijekom zabave u mjesnom društvenom domu puštali glazbu uvredljivog sadržaja, a potom ispred i u dvorištu obiteljske kuće u istom mjestu pjevali pjesme isto tako uvredljivog i neprimjerenog sadržaja.
Tom su prilikom dvojica muškaraca iz grupe izvikivali prijetnje da će na kuću baciti bombu i zapaliti je.
Razgovorom s ljudima u Gvozdu doznajemo da su šestorica prijavljenih, po nacionalnosti Srbi, koji su u društvenom domu slavili rođendan jednoga iz grupe.
Pri tome su sa CD-a puštali četničke pjesme u kojima se veliča krajina, četništvo i velika Srbija. S nacionalističkim su dernekom nastavili i dalje te su došli pred jednu kuću u mjestu naseljenu Hrvatima.
Tamo su uz pjevanje četničkih pjesama uzvikivali: 'Što ćete ovdje', 'Bježite odavde', 'Ovo je Srbija, ovdje za vas nema mjesta'. Svoje prijetnje da će na kuću baciti bombu i zapaliti je nisu proveli u djelo, ali su uz kuću bacili nekoliko petardi."
Ovo je tekst Jutarnjeg lista od 12. kolovoza 2011. godine, s opisom jednoga od tisuća incidenata što su ih od svršetka rata 90-ih godina do danas počinili velikosrpski ekstremisti koji se nikako ne mire s postojanjem hrvatske države i njezinim pravnim poretkom, te i dalje sanjaju o "Krajini" i "Velikoj Srbiji". Kao i obično kad su u pitanju (inače u medijima vrlo rijetke) objave o događajima ove vrste, izostavljena su imena počinitelja – odnosno, šestorice srpskih ekstremista koji su bez ikakvoga povoda i razloga divljali i prijetili Hrvatima smrću.
Dvostruka mjerila – je li četnički ekstremizam "manje zlo"!?
Naravno, svi znamo i svjedoci smo toga da se taj kriterij anonimnosti ne primjenjuje kad su u pitanju incidenti druge (hrvatske) strane, ali to je samo jedna od nedosljednosti koje idu na štetu većinskog naroda i objektivno ohrabruju velikosrpske i četničke elemente u Hrvatskoj. Jednako se tako u velikoj većini odnose i mediji – svaki pa čak i minorni incident Hrvata diže se na n-tu potenciju i od toga se pravi događaj, dok se jednako po društvenu klimu i hrvatsko-srpske odnose štetni izgredi Srba guraju pod tepih, prešućuju ili se o njima izvještava vrlo šturo. Ovdje će biti spomenuto nekoliko slučajeva za koje se u javnosti zna, samo radi ilustracije.
U vrijeme proslave srpskog pravoslavnog badnjaka (uoči samoga Božića), 6. siječnja 2012. godine, u Borovu i Mirkovcima, Hrvatska policija bila je primorana intervenirati zbog narušavanja javnog reda i mira. Prekršitelji su bili građani srpske nacionalnosti (uglavnom mlađe dobi) koji su, već po običaju, na neprimjeren način (uz viku, pucnjavu i provokacije) „slavili pravoslavni Božić“. U razdoblju od 13,00 do 18,00 sati, u Borovu je policija oduzela 5 zastava Republike Srbije i 1 pištolj, a u kafiću „Armanni“, od 17 godina starog mladića oduzeta je crvena beretka s dvoglavim orlom – „kokardom“. Privedena su i dvojica srpskih mladića (23-godišnjak iz Borova i 30-godišnjak iz Vukovara) koji su na glavama nosili kape s „kokardama“.
U Mirkovcima su od 24-godišnjaka i 18-godišnjaka također oduzete 2 zastave Republike Srbije, od jednog 18-godišnjaka crna beretka s „kokardom“, a od 16-godišnjaka maskirni kombinezon kakve nose tenkisti, s „kokardom“ i oznakom na kojoj stoji natpis: „Vojska Republike Srpske Krajine“. Protiv izgrednika podnesene su prekršajne prijave zbog narušavanja javnog reda i mira. O događaju je sutradan izvijestio zagrebački Večernji list, ali sve je prošlo bez ikakvih reakcija, kako državne (hrvatske) televizije, tako i političara, pa i onih iz redova srpske nacionalne manjine.
U vrijeme proslave pravoslavnog Božića, 6./7. 1. 2013. godine, na području Borova Sela uslijedila je provokacija u kojoj je sudjelovalo oko 500 građana srpske nacionalnosti s preko 150 vozila. Uz uključene sirene, s podignuta tri prsta, uzvike i srpske pjesme, kolona vozila kretala se naseljem i okolnim cestama. Mnogi od izgrednika bili su u vidno alkoholiziranom stanju, s bocama pića i srpskim zastavama u rukama. Prije nego su zaustavljeni od Hrvatske policije, dvojica iz skupine su se međusobno fizički sukobili.
Početkom veljače 2013. godine, u Gvozdu (mjesto u Sisačko-moslavačkoj županiji naseljeno većinskim hrvatskim stanovništvom, upriličen je „skup veterana“ tzv. Vojske Republike Srpske Krajine. Ovo okupljanja pripadnika bivše agresorske paravojske (koje ne bi tolerirala ni jedna pravna i uređena država) nije slučajno upriličeno u jeku kampanje koja se u Hrvatskoj vodi (prije svega od strane državnih vlasti, političkih predstavnika srpske manjine i sklonih im medija), vezano za postavljanje ćiriličnih ploča na zgrade javnih i državnih institucija u Vukovaru.Takve provokacije imaju prije svega za cilj dolijevanje ulja na vatru i izazivanja reakcije „druge strane“, ne bi li se dokazala teza o ponovnoj „ugroženosti“ Srba u Republici Hrvatskoj.
U četvrtak, 15. kolovoza 2013. godine, u sportskoj dvorani u Borovu Naselju (mjesto u neposrednoj blizini Vukovara), u okviru Europskog prvenstva u košarci za juniorke, publika je već prije utakmice (susret Srbija – Grčka), uzvikivala: „Nož, žica, Srebrenica“, „Ovo je sveta zemlja Srbija“, „Vukovar je Srbija“ i sl., a razvijen je i veliki transparent na kojemu je ćiriličnim slovima bilo ispisano: „VUKOVAR“. Prema izjavama očevidaca, na osiguranju je bio jedan jedini (!?) hrvatski policajac, kojega su mladi srpski navijači pljuvali, a u jednom trenutku su mu čak i skinuli kapu i gazili je – i sve je prošlo bez ikakvih sankcija za izgrednike! Nitko nije priveden, niti protiv jednoga sudionika ovih događaja nije podnesena prekršajna prijava, a vodeći mediji u Hrvatskoj (uključujući i državnu televiziju) događaj su jednostavno prešutjeli! Nakon utakmice, stotinjak navijača nastavilo je s provokacijama po Borovu Naselju, s istaknutim četničkim obilježjima. Hrvatski mediji izvijestili su o događaju tek nakon što su brojni građani iz tog kraja protestirali protiv ovog vala šovinizma koji se širi među mladima srpske nacionalnosti, što traje već dugi niz godina.
Hrvatski branitelj, predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara pukovnik Tomislav Josić, nekoliko dana nakon ovoga incidenta, za internet portal Dnevno.hr dao je izjavu: „Mediji su se sad raspisali o incidentu i ćirilici na zastavi, a nikako da shvate kako mi u Vukovaru gotovo svakodnevno živimo s tim. Tri podignuta prsta postaju normalna pojava, naročito kad su svadbe koje, čini mi se, Srbi jedva dočekaju samo da rašire svoju zastavu. I onda takva jedna kolona prolazi kraj nas branitelja, Vukovaraca, pjeva srpske pjesme i provocira, a nitko im ne može ništa. Nikad nisu kažnjeni, iako bi po zakonu uz srpsku, morali imati i hrvatsku zastavu. Ali, oni riskiraju tih petsto kuna kazne ili pred ulazak u grad izvade neku malu hrvatsku zastavicu. Ponavljam, nisam bio u gradu za vrijeme utakmice, ali za mene nema iznenađenja. To je postao stil života u Vukovaru. Ako vam zvučim kao da sam se pomirio s tim, nisam. Samo mi pomalo smiješno zvuči da se piše o 'neviđenom incidentu'. Mi to stalno gledamo, za ostatak Hrvatske to možda i jest neviđeno. Valjda sad svi konačno shvaćaju i vjeruju u kakvoj atmosferi žive Vukovarci.“
Kako se od muhe pravi slon i sva krivnja baca na "ustaše"
U ožujku 2013. godine, hrvatski su mediji izvijestili kako je na području Kistanja (kod Benkovca) došlo do fizičkog sukoba između mladića – jednoj strani bogoslova SPC iz obližnjeg manastira Krka i stanovnika Kistanja. U medijima je pokrenuta neviđena kampanja s ciljem dokazivanja kako su "bogoslovi napadnuti željeznim šipkama" i da "ima teže ozlijeđenih" i tamo se u roku od dva dana okupio cijeli državni vrh (na čelu s predsjednikom Ivom Josipovićem, premijerom Milanovićem i ministrima), uz neizbježnog Milorada Pupovca koji je kao i obično iz petnih žila tjednima dolijevao ulje na vatru dokazujući "srpsku ugroženost" u Hrvatskoj. Na noge su skočili i popovi iz Eparhije dalmatinske i već uobičajeno, njihova subraća i mediji iz Srbije. Gotovo da je sve skupa proglašeno "genocidom".
U svome prvom TV nastupu povodom „nemilog događaja u Kistanjama“, predsjednik Vlade Zoran Milanović za sve je optužio hrvatske „desničare“ i „crnokošuljaše“ koji u zemlji „šire mržnju i nesnošljivost“ i prozvao HDZ za organiziranje napada i ugrožavanje prava srpske manjine na tom području. Predsjednik dr Ivo Josipoviću obraćanju javnosti, osudio je nasilje u Kistanju i zaključio kako to šteti ne samo odnosima između srpskog i hrvatskog naroda, nego ima i dalekosežnije posljedice, o čemu će tijela državne vlasti voditi računa, pa stoga slučaj treba temeljito ispitati i kazniti krivce – što je u tom trenutku bio jedan od rijetkih racionalnih i izbalansiranih pristupa dužnosnika iz državnog vrha. U međuvremenu, novinari Slobodne Dalmacije pomnije su istražili okolnosti onoga što se dogodilo tog 16. ožujka u Kistanju. Na vidjelo je izašla činjenica, da su u napadu na srpske bogoslove sudjelovali maloljetnici i to ne samo djeca članova HDZ-a, nego i ona čiji suroditelji dužnosnici lokalnog ogranka Milanovićeve stranke – SDP (sin predsjednika Odbora SDP-a za Kistanje, sin predsjednice Foruma žena SDP-a za Kistanje itd.). Također su po prvi put u javnost iznesene tvrdnje kako su i pojedini bogoslovi iz manastira Krka svojim ponašanjem posljednjih godina doprinosili stvaranju međunacionalnih tenzija na ovom području, jer je pretežiti dio njih iz tzv. Republike Srpske, i skloni su „srbovanju“ i provokacijama, uz angažman na društvenim mrežama (poglavito Facebook-u) iz kojega je vidljivo kako slave četnički pokret, Dražu Mihailovića, popa Momčila Đujića, ali i zločince iz nedavnih ratova – Radovana Karadžića, Ratka Mladića , Vojislava Šešelja i druge (uz navedene citate iz pjesama kojima se slavi četnički pokret). Spomenut i primjer, da je na Facebook stranici napadnutog bogoslova Momira Đukića (koji je u manastir Krka došao iz Banja Luke) osim veličanja četničkog pokreta, objavljena i propagandna poruka o ponovnoj uspostavi „Republike Srpske Krajine“, koja je prikupila preko 50.000 „lajkova“, a postavljena je i na stranice njegovih prijatelja i istomišljenika. Nakon što je sve izašlo u javnost, 19. ožujka u večernjim satima, izbrisani su fb profili Momira Đukića i ostalih iz kruga njegovih suradnika.
Budući da su se u cijeloj priči pojavili novi momenti, premijer Zoran Milanović je donekle ublažio retoriku, pa je 18. ožujka održao izvanrednu tiskovnu konferenciju o događaju u Kistanjama, na kojoj je, među ostalim, izjavio da neće dozvoliti širenje mržnje i straha, da se u Hrvatskoj događaju „ozbiljne stvari", te da su incident uzrokovali „maloljetnici zadojeni patološkom i poganom mržnjom koja je rezultat kućnog odgoja". Ovdje, dakle, već imamo ozbiljno odstupanje u odnosu na njegove ranije izjave, ali i u odnosu na navode koji su sadržani u priopćenju Eparhije dalmatinske, jer Milanović jasno ističe kako je riječ o maloljetnicima – a ne osobama „starosti oko 25 godina“ (kako piše u spomenutom službenom priopćenju Eparhije dalmatinske) i „solomonski“ zaključuje kako su „djeca napala djecu“ – što uvelike odudara od ranijih radikalnih ocjena što ih je izrekao na račun tamošnjih hrvatskih mladića i HDZ-a. Na kraju se ispostavilo da su se "teške ozljede" krčkih bogoslova sastojale od jednog slomljenog prsta i nešto ogrebotina, što isključuje bilo kakav "napad željeznim šipkama".
Izašla su na vidjelo i mnoga druga događanja oko manastira Krka koji je bio leglo srpskog ekstremizma oduvijek, pa i to da je 2010. iguman tog manastira otac German (Aleksandar Bogojević) inače u cijelom kraju poznat po srbovanju i populariziranju četništva čak bio suđen radi prijetnji ubojstvom novinaru Jutarnjeg lista Željku Huljevu (zbog čega je 2013. godine dobio uvjetnu kaznu od 6 mjeseci).
Upravo smo svjedoci jedne kampanje koja poprima oblike histerije, a vodi se zbog privatne objave na Facebooku koja je s pravom osuđena od cjelokupne javnosti, pa i od stranke kojoj je vinovnik incidenta pripadao i njegovog oca. Dobro je pokazati osjetljivost na pojave mržnje i isključivosti i osuditi ih, ali ono što nikako nije dobro, to je sustavna pojava da se izljevi mržnje i šovinizma s pozicija velikosrpstva i četništva prešućuju i da u medijima ni izdaleka nemaju tretman i publicitet kao kad su u pitanju slični ispadi s hrvatske strane.
Što o ekstremizmu u Hrvatskoj kaže SOA
Od 2014- godine nadalje, Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) objavljuje javna izvješća o stanju sigurnosti u Republici Hrvatskoj, te mogućim ugrozama vezano za nacionalnu sigurnost, pri čemu se u obzir uzimaju i parametri vezano za pojave ekstremizma i mogućih terorističkih aktivnosti. Ova izvješća dostupna su na: https://www.soa.hr/hr/dokumenti/javni-dokumenti-soa-e/
Evo nekih citata: "Ekstremizam
Malobrojnost članstva kao i slaba organiziranost ekstremističke scene u Republici Hrvatskoj, kako s lijevih tako i s desnih ideoloških polazišta, razlozi su minimalnog potencijala ekstremističkih skupina i pojedinaca za ugrožavanje sigurnosne situacije u Republici Hrvatskoj. Pojava ekstremizma zabilježena je i kod pojedinaca koji djeluju unutar navijačkih skupina. Nezaposlenost, osobito mladih, uz nezadovoljstvo zbog osobnih životnih poteškoća mogu dovesti do rezignacije i razočaranja u pravni poredak Republike Hrvatske što nosi i rizik pojave ekstremizma. Utjecaj na stanje sigurnosti mogu imati i posljedice ratnih trauma te neriješenih međunacionalnih odnosa koji mogu biti plodno tlo za jačanje ekstremizma.
(…) Zbog malobrojnosti neonacističke scene u Republici Hrvatskoj, njihov potencijal ugrožavanja sigurnosne situacije je minimalan. S područja lijevog ekstremizma, domaće anarhističke skupine u kontaktu su s inozemnim anarho-terorističkim pojedincima i skupinama te anarhističkim skupinama u susjedstvu evidentiranima po radikalnom djelovanju. Aktivizam ovih osoba zasad je nenasilan i uglavnom se sastoji od sudjelovanja na anarhističkim skupovima i komunikacije s istomišljenicima. I dalje su aktivne organizacije i pristaše četničkih pokreta u državama okruženja, ali i šire. Pri tome postoje i kontakti prema istomišljenicima u Republici Hrvatskoj te prema ostalim organizacijama i pojedincima s velikosrpskim ideološkim polazištima." (Vidi: https://www.soa.hr/files/file/Javno-izvjesce-2015.pdf; str. 11.), LIPANJ 2015.
"STANJE SIGURNOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ"
" (…) Zbog malobrojnosti i slabe organiziranosti, ekstremistička scena u RH, s lijevih i desnih ideoloških polazišta, nema značajniji potencijal ugrožavanja sigurnosti. Plodno tlo za jačanje ekstremizma mogu biti i posljedice ratnih trauma te neriješenih međunacionalnih odnosa. Iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH zamijećeno je među mlađom populacijom što posebno zabrinjava. Međutim, prijetnja od njega je ograničena jer nema organizacijsku niti brojčanu snagu u RH." (Vidi: https://www.soa.hr/files/file/Javno-izvjesce-2016.pdf; str. 8.; dijelove teksta istaknuo)
"Ekstremizam
Ekstremističke skupine i pojedinci, s lijevih i s desnih ideoloških polazišta, imaju vrlo malen potencijal za ugrožavanje sigurnosne situacije u RH. Razlozi za to su njihova malobrojnost kao i slaba organiziranost. Nezaposlenost, osobito mladih, uz nezadovoljstvo zbog osobnih životnih poteškoća mogu dovesti do rezignacije i razočaranja u pravni poredak što nosi i rizik pojave ekstremizma. Pojava ekstremizma zabilježena je i kod pojedinaca koji djeluju unutar navijačkih skupina.
(…) Pojedinci ekstremne desne ideološke orijentacije se međusobno povezuju, a nastoje uspostaviti kontakte s istomišljenicima u državama EU. Zbog malobrojnosti neonacističke scene u RH, njihov potencijal ugrožavanja sigurnosne situacije je vrlo malen. S područja lijevog ekstremizma, domaće radikalne anarhističke skupine u kontaktu su s inozemnim anarho-terorističkim pojedincima i skupinama.
(…) Ono što zabrinjava jest da je iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH sve više zamjećivano i među mlađom populacijom. Uz navedeno, pristaše četničkih pokreta zastupaju izrazito anti-NATO-ovske stavove. (Vidi: https://www.soa.hr/files/file/Javno-izvjesce-2016.pdf; str. 12.), LIPANJ 2016.)
LIPANJ 2017.
"Ekstremizam
i dalje ograničen i bez potpore javnosti
(…) Djelovanje lijevih i desnih ekstremista u Republici Hrvatskoj i dalje je bez šire potpore javnosti i vrlo je malog pokretačkog potencijala. S obzirom na malobrojnost i slabu organiziranost, potencijal pripadnika ekstremističkih skupina za izazivanje nasilja i incidenata većih razmjera je, kao i u proteklom razdoblju, ograničen, a njihove aktivnosti ne predstavljaju značajniju prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Internetske društvene mreže predstavljaju snažan medij za iskazivanje i širenje ekstremističkih ideologija, što također koriste pojedinci s ekstremističkim stavovima u Republici Hrvatskoj. Uz iskazivanje ekstremističkih stavova, društvene mreže im omogućuju povezivanje s istomišljenicima u zemlji te kontakte i usporedbe s ekstremistima u inozemstvu.
(…) Nastavljena je pojava da ekstremni pojedinci iskorištavaju nezadovoljstvo dijela navijačkih skupina stanjem u hrvatskom sportu za izazivanje incidenata i nereda tijekom i izvan športskih natjecanja.
Nastavljena je i pojava da pojedine navijačke skupine srbijanskih nogometnih klubova ističu protuhrvatska, četnička i velikosrpska obilježja na sportskim natjecanjima, pri čemu u tome sudjeluju i pojedinci koji su hrvatski državljani. U malom dijelu populacije mlađih pripadnika srpske nacionalnosti zamijećeno je simpatiziranje velikosrpske i četničke ideologije i simbolike, osobito na društvenim mrežama, koje za sada ne predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, ali dovodi do narušavanja sigurnosne situacije na lokalnom nivou." (https://www.soa.hr/files/file/Javno-izvjesce-2017.pdf)
Sramotno: specijalni rat protiv našeg naroda financira sama država!?
I za kraj, jedan citat iz srpskog tjednika Novosti koji se godinama unatrag (financiran novcem iz hrvatskog državnog proračuna) bavi prljavom šovinističkom, huškačkom propagandom, grubo vrijeđajući hrvatski narod, Katoličku crkvu, državu i njene simbole i najviše političke dužnosnike na najprimitivniji i najvulgarniji način koji se može zamisliti: "I tako tim ustaškim avionom, s Kolindom Grabar-Kitarović u pilotskoj kabini i hrvatskim trolistom na trupu, letimo u tri pizde materine…" (Vidi: https://pescanik.net/hrvatski-trolist/; istaknuo)
I ovo, dakle, spada u "njegovanje kulture, tradicije, identiteta srpskog naroda u Hrvatskoj i razvoj multikulturalnosti i međunacionalne tolerancije" i financira se milijunima kuna iz državnog proračuna ove zemlje!? Ovakve i slične tekstove koji su ispod svake razine javne komunikacije redovito prenose brojni mediji u Srbiji – pogotovu portali i tabloidi i na njima se jednim dijelom temelji specijalni rat protiv Hrvatske koji nesmiljeno vode sljedbenici srpskog naci-fašističkog režima, ako oni u Srbiji, tako i njihovi istomišljenici u BiH i Hrvatskoj.
Dana 22. prosinca 2018. godine, Srpsko narodno vijeće na čelu s Miloradom Pupovcem ugostilo je usred Zagreba (kino "Europa") jednoga od najvećih velikosrpskih fašista, četničkog ideologa i ratnog huškača Vuka Draškovića čija je se paravojna formacija Srpska garda u ratu 90-ih godina borila za "Veliku Srbiju" i činila zločine po Hrvatskoj. I on je tu u glavnom hrvatskom gradu bez ikakvih problema promovirao knjigu "Aleksandar od Jugoslavije" – napisanu u čast krvnika hrvatskoga naroda, tiranina i diktatora Aleksandra Karađorđevića. Velikosrpski fašisti u Hrvatskoj u suglasju su s onima u Srbiji i vode istu bitku, pred našim očima, novcem nas, građana Republike Hrvatske. Od 22 manjine (koliko ih ima u našoj zemlji), "ugrožena" je samo jedna. I to ona koja je 90-ih godina prošlog stoljeća razorila Hrvatsku i počinila strašne zločine genocida i etničkog čišćenja. Radikali među njima i danas vode rat – drugim sredstvima, ali cilj je ostao isti. Je li došlo vrijeme da sastavimo svoju "Bijelu knjigu" u kojoj ćemo opisati i sistematizirati autentične slučajeve velikosrpskog i četničkog radikalizma u Republici Hrvatskoj i s time upoznati svijet – ili ćemo i dalje nasjedati na njihova kukavičja jaja i sami distribuirati šovinističke, fašistoidne, pro-četničke pamflete koji se rađaju u njihovim bolesnim glavama?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više