Tko je masone izbacio iz udžbenika?

Masoni ostaju crno polje

Tek nedavno sam postao svjestan da u srednjoškolskim udžbenicima vrlo malo ili gotovo ništa ne piše o jednom utjecajnom pokretu liberalnoga građanstva stvorenom,e na europskome Zapadu, tj. o slobodnim zidarima, masonima. Nije dobro da smo lišeni osnovnih činjenica, jer tjajnovitost pokreta dopušta razna nagađanja, pa i spektakularne teorije urote. Moj osobno stav o masonima je ambivalentan i pokušat ću obrazložiti zašto. Hrvatskoj su uglavnom štetili, jer su hrvatski masoni bili jugoslavenske i srpske orijentacije. (Ivo Andrić, nobelovac i član Crne ruke, Milan Marijanović, ilirci, začetnici jugoslavenstva J. Drašković, T. Bassegli, A. Sorgo, Medo Pucić…)

Pozitivnu povijesnu ulogu odigrao je mason Vladimir Velebit koji je u vrijeme raskida sa Staljinom J. B. T-u pomogao uspostaviti veze s Angloamerikancima, kao i mason Andrija Štampar koji je uspostavio moderno zdravstvo. Doduše Štamparu bi da je živ trebalo bi objasniti da je naš (hrvatski) glavni problem moral i natalitet. Čini se da među masonima postoji više struja i nije jasno jesu li međusobno čvrsto povezane. Njihov pozitivni cilj je bio stvaranje svjetske države i svjetskoga jezika (pokušali su s esperantom), ali čini se da su ipak favorizirali engleske interese.

Za razliku od američkih masona koji su bili pomalo konzervativni patrioti i imali realne ciljeve, francuski masoni su izvršili grozno krvoproliće, ubili blagog i bezvoljnog kralja, posijali Europom šovinizam, nakon silnih gubitaka materijalnih i ljudskih povećali zaostajanje za Engleskom. Dok o Washingtonu, Jeffersonu, Paineu, Franklinu možemo govoriti s dubokim poštovanjem, dotle Francuzi ne dobivaju prolaznu ocjenu. Fouche, koji uz prepredenost Mesića i bistrinu Pašalića sadrži krajnju zloćudnost duhovnog patuljka, kraljoubojica i vječiti kadrovik Sieyes s divnim melankoličnim očima kokeršpanijela i dušom zmije, Danton žderonja, bludnik i krvoločni avanturist, hladni, rigidni i pakosni činovnik Robespierre… Nije jasno jesu li masoni neka vrsta religije, u što vjeruju (vrhovnog arhitekta svemira, čovječanstvo, kult razuma).

Frankomasoni su Katoličku Crkvu progonili na najužasnije načine, ali se nakon toga car Napoleon dao okruniti od pape. Američki masoni su spašavali jezuite (trebali su im jer ih je Engleska ugrožavala), istodobno su bili bez reakcija na suđenje Stepincu, dapače oba odvjetnika koja su komunisti po službenoj dužnosti dali kardinalu Stepincu su bliska masonima. Jedan od njih, Ivo Politeo koji je maestralno branio kardinala je doživio bojkot, dok je drugi, tj. Natko Katičić zbog traljavosti nagrađen mjestom na sveučilištu i akademiji. Njihova infiltracija u Crkvu je zabrinjavajuća, Sieyes, Fouche, Talleyrand, Vrhovac (kojemu dugujemo divni Maksimir), ali i vladika Petar II. Petrović Njegoš. Začudo uspeli su se i u plemstvo, spomenimo samo cara Josipa II.

Naravno uspješnosti masona su doprinjele i slabosti drugih organizacija; zašto se Ruska pravoslavna crkva nije pridružila prostom sibirskom seljaku Rasputinu (grješniku i manipulatoru osrednje pameti) kada je bio protiv rata s Austrijom? Kako je ruski car postao saveznik Englezima koji su nahuškali i naoružali Japan protiv njega, koji su slomili San Stefanski mir da Rusiju održe daleko od Sredozemlja, koji su poveli Krimski rat protiv Rusije? Znamo da je i mason Kerenski, predsjednik ruske građanske Vlade pomogao komunistima da dođu na vlast.

Masoni ostaju crno polje, kao nekada Australija, dok komuniste, fašiste iscrpno proučavamo, crkvene redove poznajemo i poučavamo, a organizacija kojoj pripadaju slavni kraljevi, bankari, diplomati industrijalci, umjetnici i znanstvenici ostaje nam nepoznata, što pruža prilike za manipulaciju i krivo tumačenje. Glavni srpski industrijalac i veliki humanitarac Georg Weifert (Đorđe Vajfert) bio je mason, kao i mnogi bankari. Osnivači velikosrpskoga pokreta Jovan Raič, Sava Tekelija i Vuk St. Karadžić bili su masoni. Zanimljivo je da britanski kapital već od 1910. izbjegava ulaganje u Njemačku, pa i Europu, te da je i sam Hitler pripadao nekoj opskurnoj loži Thula, koja je osim germanske mitologije njegovala i pomalo komične obrede. Materijala ima, i nema razloga da se i taj slavni pokret ne uvede u kurikul(um) povijesti!

Teo Trostmann