Da je Plenković doista htio pomoći Tolušiću, onda to ne bi bilo ni objavljeno
• Malo tko je očekivao da će nakon deset godina od tragične smrti Ive Pukanića (Zagreb, 21. I. 1961. – Zagreb. 23. X. 2008.) njegov zloglasni tjednik Nacional i dalje postavljati i rušiti određene ne samo političke kadrove u Hrvatskoj. Nedavno je Nacional raspačavao još uvijek nerazjašnjene SMS poruke najutjecajnih hrvatskih političara i gospodarstvenika. Ovih dana vrhunac utjecaja poslijepukanićeva Nacionala bila je objava naslovnice s fotografijama i člankom pod naslovom »Kurva i kokain u vrhunskoj montaži za kompromitaciju Tomislava Tolušića«. Time se, pišu u Nacionalu, htjelo politički uništiti potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede. Sve je, navodno, raskrinkala SOA, piše Nacional, i dodaje da je to trebao biti najsofisticiraniji udar paraobavještajnog podzemlja na jednu javnu osobu u Hrvatskoj, ali – kao – nije! A ne da nije – nego jest. Višestruko jest! Kada sam prvi puta čuo za ovu podmetnutu vijest na Hrvatskom radiju, znao sam da je podmetaljka višestruka. U ozbiljnoj državi ozbiljni državni radio ne daje u 12 sati prvu vijest iz podzemlja. A ako se takva vijest objavi kao prva vijest u pola dana, to je poruka da je na djelu obračun najgore vrste. Politički, gospodarski, kriminalni…
Sada prelazimo na reakcije. »Najbolja« je reakcija predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića, i to ne bilo gdje, nego na sjednici Vlade u Banskim dvorima. Plenković se u svome već nam prepoznatljivom sporom stilu zahvalio vlasniku i uredniku tjednika Nacional, koji je objavio informacije o "slučaju Tolušić", što je razborito postupio toj temi te Sigurnosno-obavještajnoj agenciji koja je u izrazito kratkom roku utvrdila da je riječ o falsifikatu! »To je ono što je dobro, a sve ostalo prepustit ćemo nadležnim tijelima« rekao je Plenković i dodao: »Zahvaljujem se na zrelosti vlasnika i urednika tjednika Nacional (Berislav Jelenić, dipl. kriminalist, član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad…,op.a.), koji je vrlo razborito postupio u ovoj temi i SOA-i koja je u izrazito kratkom roku utvrdila da se radi o falsifikatu. Sve ostalo prepustit ćemo nadležnim tijelima«. (http://hr.n1info.com/Vijesti/a364673/Plenkovic-zahvalio-onima-koji-misle-da-je-fotomontaza-PR-potez-Vlade.html) Čak je nešto uobičajeno nejasno o "slučaju Tolušić" rekao i ministar policije,Davor Božinović.Miroslav Tuđman, znanstvenik i političar, je izjavio: "Medij koji je dobio te fotografije išao je utvrđivati njihovu autentičnost, što je jedan primjereni način na koji se to mora rješavati". Ma kakav "primjereni način" kada nam je jasno da tu nema nikakve logike. Nešto je preciznija izjava kriminaliste Željka Cvrtile kako ovo »nije svakidašnja situacija«, jer »izgleda vrlo ružno ako je točno sve ono što smo vidjeli u medijima«. Od političara najpametniju izjavu dala je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja glasi: »Gledajte, to je dna dna. Ja to uopće nemogu komentirati. Namještanje takvih afera je nepotrebno i mislim da se time uopće ne bismo trebali baviti. Bez ikakvog komentara«. Da, "dno dna" i s komentarom i bez komentara.
Đurđica Klancir na portalu Net.hr (https://net.hr/danas/hrvatska/analiza-durdice-klancir-od-halo-soa-do-tolusiceve-pretvorbe-iz-brkicevog-u-plenkovicevog-pulena/) pokazuje kako zna svoj posao. Bivša dugogodišnja glavna urednica Globusa nije nasjela na spinove iz Vlade, Nacionala ili SOA-e o vijesti o ministru Tolušiću i s pravom se upitala »Kada je posljednji put SOA, dakle, nacionalna obavještajna agencija, komunicirala na taj način s najširom hrvatskom javnošću?« i dodala: »Ne pamtimo da je objavljivala da je nešto "lažno" ili pravo, ne pamtimo da je ikada uspostavljena praksa da mediji, novinari, ako dobiju ikakav čudan dokument ili fotografiju odluče provjeriti autentičnost materijala u SOA-i. Nismo niti znali da je to moguće. Kako to zapravo izgleda? Halo, SOA, možete li mi pogledati ovo?«, čime je samo potvrdila moju sumnju da je ovdje u pitanju velika laž.
Ovdje ne želim trošiti niti riječi na navodno trodnevno istraživanje SOA-e da je u pitanju "nečuveni falsifikat" i da potom SOA putem tjednika Nacional objavu taj "nečuveni falsifikat", jer to samo potvrđuje moju tezu da je ovdje sve "nečuveni falsifikat" iza kojega stoje najutjecajniji političari i sama Sigurnosno-obavještajna agencija kao oruđe političara. I stoga je u pravu Đurđica Klancir kada se pitaje li SOA dala nalaz tjedniku ili je tjednik pitao SOA-u? I bez obzira na odgovor, to je sumrak i novinarstva, i obavještajne službe, ali i cjelokupne političke scene. Klancir u igru uključuje Roberta Kopala, »šefa stranačke, HDZ-ove analitike i ujedno savjetnika za nacionalnu sigurnost u Uredu premijera, bivši obavještajac, doajena teorije o "hibridnom ratu"« i smatra da je on najodgovorniji za "deep fake"(pomno manipulirane video snimke), jer, prema njoj, nije slučajno da je Kopal na dan objave napada na Tolušića bio u Temi dana središnjeg dnevnika HRT-a i pojašnjavao 'glupim Hrvatima' o čemu se tu zapravo radi.
Meni je daleko najvažnije što je objavljeno u Jutarnjem listu, gdje su Goran Penić i Rozita Vuković prvi načeli temu "dubokoga grla" u HDZ-u. (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/insajderski-izvjestaj-iz-vladajuce-stranke-dio-hdz-ovaca-jako-sumnjicav-oko-afere-da-je-plenkovic-doista-htio-pomoci-tolusicu-ovo-ne-bi-ni-izaslo/8303711/) Novinari Jutarnjega idu zaobilazno i špijunsko-diplomatskim rječnikom ne iznose svoja zapažanja, a posebice ne svoje stavove i tvrdnje, nego iznose ono što je njima, navodno, izrekao "sugovornik iz HDZ-a". A "sugovornik iz HDZ-a" sumnja kao i ja u priču koju vrte Nacional, Plenković, SOA, Božinović…, pa kaže: »Da je Plenković doista htio pomoći Tolušiću, onda to ne bi bilo ni objavljeno«. I to je bit cijele priče.
• Policija i DORH istražuju vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu oko objave videa djece koja ne ustaju na hrvatsku himnu na službenim stranicama Grada. Vladajućima smeta što je Penava prozvao učenike srpske Tehničke škole u Vukovaru zato što na nogometnoj utakmici finala Kupa Vukovara između srpskoga NK Vuteks Sloga Vukovar i hrvatskog HNK Vukovar '91., odigranoj prošle godine, nisu ustali dok je bila intonirana hrvatska himna, i što je na gradskim web stranicama objavio snimku na kojoj se to vidi. Nakon što ga je predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković pozvao u Zagreb i priprijetio mu, Penava je uklonio snimku na kojoj se vidi kako srpska djeca iz Vukovara i okolnih mjesta ne priznaju hrvatsku državu. Istina, vukovarski gradonačelnik je izjavio za N1 TV da je snimku sa stranica grada uklonio "pod utjecajem" pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat-Dragičević, nakon što mu je ona uputila "službeni dopis u kojemu se ukazuje da bi bilo dobro maknuti snimku", ali nije baš tako. Snimku je uklonio pod Plenkovićem pritiskom, a zasigurno je "pritisak" Helence bio skuhan u Plenkovićevoj kuhinji. Točno je što potom izjavljuje Penava da je cilj postignut, jer je "snimka javno dostupna na društvenim mrežama" i "jer je bila dio emisije emitirane na jednoj lokalnoj televiziji". No, Penava se i dalje ne da, pa izjavljuje: "Nažalost, ostaje pitanje, ali tim će se baviti pravobraniteljica i institucije, tko to sustavno djeluje na tu istu djecu i tko ih instruira i čini od njih mlade nezadovoljne ljude koji ne vole hrvatsku državu ni bilo što što je hrvatsko". Svi mi jako dobro znamo tko vodu muti i tko instruira srpsku djecu ne samo u Vukovaru.
• Nije samo Ivan Penava završio na ispitivanju u Državnom odvjetništvu, u cilju pacificiranja svih domoljubnih Hrvata, u DORH je pozvan i novinar Marko Jurič. Dok je Penava pozvan za ono što mu se uzima za zlo što je bilo prije nekoliko dana, Juriča nitko nije dirao tri godine. Radi se o objavi na Z1 TV u kojoj je Jurič podsjetio na pjevanje prvog čovjeka Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj mitropolitija Prvoslava Porfirija Perića (Bečej, 22. VII. 1961.), koji je kroz pjevanje pjesama veličao četničku ideologiju i poznatog četničkog zločinca popa Momčila Đujića. Perić nije negirao pjevanje četničkih pjesama, nego se branio da je – poput Stipe Mesića – samo otvarao usta, ali to nije bilo dovoljno naredbodavcima iz Banskih dvora pa su Juriča, poput vukovarskog gradonačelnika, pokušali prestrašiti. Umjesto da su na informativni razgovor pozvali Perića, oni pozivaju onoga tko je ukazao na pjevača četničkih pjesama.
• Ivan Valek, bivši košarkaš i sadašnji koordinator Hrvatskoga sabora u sjeni postavio je pitanje ministru policije Davoru Božinoviću koje glasi: »Poštovani ministre Božinoviću, molimo Vas da nam odgovorite koliko je građana Republike Hrvatske na dan raspisivanja referenduma Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj 13. 5. 2018. imalo prijavljeni boravak u Republici Hrvatskoj, i jeste li te podatke prosljedili ministru uprave kako bi uskladio evidenciju odnosno popis birača?« Čekamo odgovor!
• Ustavni sud odbacio je zahtjeve referendumskih inicijativa "Istina o Istanbulskoj" i "Narod odlučuje", čime je nastavljeno ignoriranje demokratske volje Hrvata. Iako znamo kako iza svega stoji predsjednik Vlade Andrej Plenković, za prljave stvari i dalje je zadužen ministar uprave Lovro Kuščević, koji nastavlja s izrugivanjem preko 400 tisuća ljudi koji su svoje potpise dali za oba ova refernduma. "Mogu kazati da smo zadovoljni s današnjim rješenjem koje je donio Ustavni sud, što je potvrdilo da smo napravili jedan dobar i transparentan posao u skladu s ustavom i zakonom. Riječ je o pobjedi demokracije", ruga se ministar Kuščević. Kuščević likuje i, nakon što je Ustavni sud pod pritiskom vladajućih donio ovu sramnu presudu, cinično poziva čelnike inicijativa da neka se obrate Saboru da donese odluku hoće li raspisati referendum ili ne. Kao da nam nije jasno da će saborska većina također poslušati njegova šefa i odbiti raspravu o oba referenduma. Stoga inicijativama ništa drugo ne preostaje nego da se obrate Europskom sudu pravde. Odluke koje je potpisao predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović donesene su većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića u kojem navodi da se zakonska praznina ne smije upotpunjavati slobodom izvršne vlasti jer je ta odluka "suprotna načelima konstitucionalizma". Ustavni sud nije konkretno odgovorio ni na dvije žalbe inicijativâ, žalbe Europskom sudu za ljudska prava. Niti Sabor se još nije obratio Ustavnom sudu, što potvrđuje da Plenkovićeva Vlada odugovlači i time nastoji odgoditi suočavanje s problematičnim postupkom provjere potpisa koji je provela uz brojne nepravilnosti i kršenja demokratskih načela i prava građana.
• Osim Milorada Pupovca koji politički vlada Hrvatskom, pored Nacionala postoje i drugi medijski ratnici koji neprekidno od 1990. ratuju protiv Hrvatske. Jedan od njih je urednik i novinar Novoga listaBranko Mijić, koji je, oboružan perom, daleko opasniji od onih protivnika Hrvatske iz redova povlaštene srpske manjine u Hrvatskoj koji ignoriraju hrvatsku zastavu, hrvatsku himnu, ali ne i hrvatsku kunu. Povijest Mijićeva protuhrvatskoga pisanja je duga i ne treba se truditi u traženju njegovih protuhrvatskih radnji. Gotovo svaki njegov napisani uradak u tom neojugoslavenskom, odnosno protuuhrvatskom mediju, odiše mržnjom protiv Hrvatske. Ako treba tražiti konstantu njegova novinarskoga djelovanja, ona se sastoji u neprekinutom razaranju hrvatske države i hrvatskoga društva. Najnoviji protuhrvatskih Mijićev izljev zbio se 21. siječnja 2019. u članku pod naslovom »BRANKO MIJIĆ Drača u Penavinom srcu« (http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Komentar-Branka-Mijica/BRANKO-MIJIC-Draca-u-Penavinom-srcu) u kojem autor relativizira srpsku nikad prekinutu pobunu u Hrvatskoj, koja je najočitija u Vukovaru, s neojugoslavenskim antifa borcima poput Zadranina Filipa Drače, nažalost, pripadnika većinskoga naroda. Mijić p(r)oziva hrvatsku policiju i hrvatsko sudstvo da uhite vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penavu zato što je prokazao i javnosti objavio video snimku na kojoj mladi vukovarski Srbi – poput svojih predaka – negiraju hrvatsku državu i omalovažavaju hrvatske institucije i svetinje poput hrvatske himne i hrvatske zastave. Istina, Mijić ne zaziva »kruh i paštetu« za Penavu zbog ignoriranja hrvatskih svetinja, nego zbog inscenirane tučnjave vukovarskih srednjoškolaca u kojoj je mladi Srbin prošao lošije. Tipično srpsko pokušavanje zarađivanja bodova na tzv. ugroženosti Srba u Hrvatskoj. Ne samo da Mijić ne vjeruje Penavi, ne vjeruje on ni hrvatskoj policiji koja je izjavila da se radilo o tučnjavi između pripadnika »različitih navijačkih grupa«, ali zato vjeruje »roditeljima napadnutog dječaka« koji su rekli »da njihov sin nije navijač niti jednog kluba, štoviše da ga nogomet iliti fudbal uopće ne zanima«, piše Mijić.
Kada je obavio posao s »ugroženim« mladim vukovarskim Srbima, Mijić se okrenuo spomeniku Franji Tuđmanu koji je uneredio njemu dragi antifa Drača. Zagrebački spomenik Franji Tuđmana mu očito jako smeta, kao i nekada živi Tuđman, pa ga posprdno naziva »brončani odljev Prvog Hrvatskog Predsjednika«. Tada počinje i s omalovažanjem hrvatskoga pravosuđa i o njemu ovako piše: »Ne treba sumnjati da će promptno reagirati i režimu odana služinčad iz pravosudnih redova te državnom neprijatelju broj jedan, zbog kojega je policija sada prisiljena danonoćno čuvati brončani odljev Prvog Hrvatskog Predsjednika, odrapiti primjerenu i pravedno strogu kaznu od, recimo, barem dvije godine zatvora«, jer mu je žao što su otkrili počinitelja Draču, za razliku od njegova SDP-a koji do dandanas nije uspio otkriti autora i naredbodavca svastike na Poljudu. »Ivan Penava još uvijek je na slobodi i vjerojatno se bolje hrani«, ruga nam se svima Mijić. Nakon toga Mijić plače za »tri tisuće spomenika« podignutim partizanima od 1945. godine i zasmijava nas tvrdnjom da »su neki svjetska umjetnička baština«! Ako su mu već lijepi partizanski spomenici, ružni su mu spomenici Franje Tuđmana, koje naziva »rugalačkim spomenicima Prvom Hrvatskom Predsjedniku čiji autori slobodno šeću ovom zemljom podmazani debelim honorarima a ne paštetom«. Previše i za Mijića.
• »Sasvim je sigurno da se treba ustajati na himnu, ali ne treba se himna puštati svugdje«, izjavio je Milorad Pupovac na N1 televiziji. Drugim riječima, Miloradu je previše himni, koje su SDP-ovci izbacili iz škola. I tu nije jedini.
Milorad Pupovac u Beogradu
• U Aachenu (francuski Aix la Chapelle), njemačkom gradu u Sjevernoj Rajni-Westfaliji, blizu belgijske i nizozemske granice, 22. I. 2019. Angela Merkel i Emmanuel Macron potpisali su novi sporazum o njemačko-francuskoj suradnji koji predviđa približavanje u sektoru obrane. Aachen nije slučajno izabran za mjesto potpisivanja sporazuma protiv Sjedinjenih Država, jer je taj grad početkom srednjega vijeka postao jedno od glavnih središta Franačke i stolno mjesto Karla Velikoga (Franačka, 2. IV. 742. – Aachen, 28. I. 814.), koji je ondje podigao palaču (792.–805.) u kojoj se ističu kraljevska dvorana i dvorska kapela graditelja Oda iz Metza (742.–814.), te uspostavio ključnu kulturnu ustanovu Karolinga – Schola Palatina. Od Ludovika I. Pobožnog (778.–840.) 813. pa sve do 1513. u dvorskoj kapeli krunili su se carevi Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti.Njemačka kancelarka je taj vojni pakt nazvala "zajedničkom vojnom kulturom i zajedničkom vojnom industrijom". Nastavak je to Elizejskog sporazuma iz 1963. Prilikom potpisivanja vojnog pakta između velike Njemačke i male Francuske opet se lagalo o »stvaranju europske vojske« kako bi se provociralo SAD. Donald Trump je to ocijenio "vrlo uvrjedljivim" projektom i napao izjave francuskog predsjednika Macrona po kojima je zadaća te vojske da obrani Europu od zemalja poput Rusije, Kine ali i SAD-a. Novi francusko-njemački sporazum ima i klauzulu o bilateralnoj solidarnosti između dvije države u slučaju agresije, slično članku koji obvezuje i države članice NATO-a. Prema tekstu sporazuma njemački jezik postat će "administrativni jezik" francuskih regija Alsace i Lorraine (njem. Elzas i Lotaringija), koje su 1945. pripojene Francuskoj.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više