Najopasnija Vlada po budućnost hrvatske države

Draži su mu jugoslavenski diplomati i yutelovci od suverenista

• U svojim uvodnicima već sam pisao kako je ova najnovija Vlada Andreja Plenkovića dosad najljevija Vlada od 1945. i na toj tvrdnji argumentirano ustrajavam. A sada toj tvrdnji moram dodati kako je ova njegova dosad naljevija Vlada od pobjede 1945. jugopartizana i preodjevenih i obrijanih četnika ujedno i najopasnija Vlada po budućnost hrvatske države. A za to ima nekoliko razloga. Trenutačno najopasniji razlog je stvaranje klime linča protiv sviju onih koji misle svojom glavom i koji se ponašaju suverenistički. U tijeku je veleval napada na sve domoljube u politici, vjeri i običnom svakodnevnom životu. Većinski lijevi mediji, u suradnji s vladajućom Plenkovićevom klikom, ruše sve dobro što smo mukotrpno i u krvi izgradili od 1990. godine. Uvjeravaju nas i prozivaju da smo "ustaše" i da smo "genocidni". I umjesto da taj i takav Plenković djeluje smirujuće i pokuša zaštititi većinske Hrvate od najezde srbizacije i jugoslavizacije Hrvatske, on sve čini upravo suprotno. Evo samo nekoliko primjera. 

Plenković je za svoga glasnogovornika u Vladi postavio mlađahnog Marka Milića, sina yutelovca Gorana Milića i unuka jugoslavenskog diplomate Marka Milića rodom iz Slanoga. Netko će reći da su i djed Marko Milić ["dalmatinski partizan i Titin diplomat na službi u Francuskoj i Urugvaju…" (https://books.google.hr/books?id=zcR-OJdY4uIC&pg=PA27&lpg=PA27&dq=Marko+mili%C4%87+diplomat&source=bl&ots=3QKZtOw8ov&sig=ACfU3U1N9z3oT3sdIMFsK2GUHDwlLcE19g&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjrteaGieHqAhVElYsKHdtGBvg4ChDoATADegQIChAB#v=onepage&q=Marko%20mili%C4%87%20diplomat&f=false)], i otac Goran, i unuk-sin Marko iz jugo-dinastije Milić dobri ljudi, ali to je poruka. Poruka svima nama da su mu, Plenkoviću, draži potomci jugokomunističkih partizana, diplomata i yutelovaca, koji su u vrijeme agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku medijskim oružjem gađali Hrvatsku i Hrvate, od potomaka Hrvata koji su, recimo, desetljećima bili progonjeni u emigraciji ili koji su Hrvatsku oružjem branili od srbočetničkoga agresora. I tu se moramo pozvati na izostalu lustraciju.

Drugi primjer je postavljanje pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj za potpredsjednika svoje Vlade. Netko će reći da je prije – od 12. siječnja 2008. do 21. prosinca 2011. – Ivo Sanader za prvoga pripadnika srpske manjine na tu istu dužnost postavio Slobodana Uzelca iz Kakme, što je istina. Ali tada Uzelac i njegov mentor Milorad Pupovac nisu imali tolike apetite u posrbljivanju Hrvatske kao što danas imaju Pupovac i njegov pulen Boris Milošević. A kada smo kod manjina, svakako treba spomenuti i svenazočnoga Furija Radina, koji je i u prošlom sazivu Hrvatskoga sabora bio potpredsjednik, a da ne zna ni hrvatski govoriti. A može nam biti još gore da umjesto Radina za potpredsjednika dobijemo Veljka Kajtazija, proizvoda agresorske JNA. A što se tiče usporedbe između Plenkovića i Sanadera, u ono vrijeme Sanader nije ovisio samo o glasovima saborskih zastupnika iz manjinske kvote, za razliku od Plenkovića kojem su čak petorica protuhrvatski raspoloženih manjinaca – Milorad Pupovac, Boris Milošević, Dragana Jeckov, Furio Radin i Veljko Kajtazi – temelj za održanje na vlasti i tanku većinu 76:75. I kad tomu još dodamo tzv. liberale i orjunaše iz HNS-a, Predraga Štromara i Radimira Čačića, onda vidimo tko nas i s kime vodi u "svjetliju budućnost".

Poseban problem Plenkovićeve otvorene politike detuđmanizacije hrvatskoga društva je najezda lijevih medija i političara u javnosti kao odraza njegove politike. Jutarnji list, Novi list, Slobodna Dalmacija, Večernji list, RTL TV, Nova TV, Gloria i njima slični ljevičarski mediji prepuni su jugonostalgičarenja i pisanja òda "velikom vođi" Andreju. Danonoćno progone slobodnomisleće Hrvate. Prodaju im neojugoslavenske i globalizacijske laži. Plaču za Jugoslavijom. Pišu feljtone o dinastijama Tedeschi, Milić i sličnim dinastijama koje su se razvile tijekom obiju protuhrvatskih Jugoslavija. Osim medija, u Sabor su ušli i političari koji izravno promiču neojugoslavensku politiku. To su saborski zastupnici iz dviju lijevih grupacija, Možemo, te Pametno, Fokus i SSiP. Iz grupacije Možemo ušli su rigidni ljevičari i pripadnici raznih manjinskih skupina: Bojan Glavašević, Damir Bakić, Sandra Benčić, Tomislav Tomašević, Katarina Peović, Vili Matula i Rada Borić. Od njih sedmero najmanje je Hrvata. Tek dvoje. Iz grupacije Pametno, Fokus i SSiP ulazi također troje ljevičara: Dalija Orešković, Dario Zurovec i Marijana Puljak.

• Novi ljevičarski saborski zastupnici otvoreno zagovaraju regionalno povezivanje. Ovih dana potpisali su "Deklaraciju o regionalnoj solidarnosti". Iz Hrvatske potpisali su je predstavnici "Radničke fronte" i "Nove ljevice", iz Srbije "Socijaldemokratska unija" i iz Slovenije "Levica". Neposredan povod za potpisivanje Deklaracije im je pandemijska kriza izazvana nepostojećom zarazom u cilju globalizacijskoga uništenja čovječanstva, dok je prava nakana ove inicijative obnova neke nove lijeve Jugoslavije. A da je to tako pogledajte što je zapisano u ovoj novoj jugo deklaraciji: »Posljednjih trideset godina su za najveći dio stanovništva država nastalih nakon raspada Jugoslavije bile obilježene nacionalističkim sukobima, masovnim stradanjem, sveopćim osiromašenjem, privatizacijama društvenih i javnih dobara, mjerama štednje kao i međusobnim neprijateljstvima i konkurencijom. Uvođenje kapitalističkih odnosa donijelo je deindustrijalizaciju, produbljivanje klasne nejednakosti, emigraciju i depopulaciju… Pandemija će se okončati, ali naša društva više ne će biti ista. Globalna ekonomska depresija pred nas postavlja dva izbora: ili ćemo pasivno promatrati dodatno srozavanje životnog standarda i radnih uvjeta te ovisnost o domaćim tajkunima i stranom kapitalu zainteresiranom isključivo za izvlačenje profita; ili ćemo se aktivno boriti za osnovne potrebe najvećeg broja ljudi. Ta borba nije moguća bez zajedničkih napora i regionalne solidarnosti«. Pandemija im je poslužila za obnovu "regionalne solidarnosti", koja ima sedam načela: 1. socijalna pravda i jednakost; 2. rodna i seksualna ravnopravnost; 3. nacionalna i etnička ravnopravnost; 4. očuvanje zajedničke životne sredine i njenih resursa; 4. antifašizam; 5. suradnja i mir; 6. empatija i 7. međusobna pomoć. Ovdje su najopasnije treća, četvrta, peta i sedma točka. Ostale tri su samo usputne kako bi zamaglili osnovne ciljeve. Poručili su da će se zalagati protiv "izazivanja sukoba", "međunacionalne mržnje" i "ugrožavanja dobrosusjedskih odnosa", a zalagat će se za "slobodan i besplatan pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti", "intenzivnoj akademskoj suradnji od sveučilišnih programa do znanstvenih istraživanja", "udruživanju istraživačkih kapaciteta i razmjenu kadrova", "slobodno kretanje, nastanjivanje, studiranje i zasnivanje radnog odnosa unutar zemalja regije i regionalnu suradnju po pitanju izbjeglica i migranata, prava na azil i nastanjivanje". Dakle, traže novu jugoslaviju u kojoj ne će biti granica, putovnica… Sve po starome velikosrpskom načelu. I za takvu "suradnju" zalažu se i ovi "hrvatski" intelektualci i dobro nam već znani razni pojedinci: Boris Buden, Dubravka Ugrešić, Vedrana Rudan, Rajko Grlić, Mira Furlan, Viktor Ivančić, Srećko Horvat, Dragan Markovina, Rambo Amadeus, Snježana Kordić, Dejan Jović, Una Hajdari, Ljiljana Burcar, Srđan Dvornik, Zlatko Dizdarević… (https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/cetiri-stranke-ljevice-iz-regije-objavile-deklaraciju-o-regionalnoj-solidarnosti-pandemija-ce-se-okoncati-ali-nasa-drustva-vise-nece-biti-ista-1033280)

• Na medijskom planu ljevica se vraća u 1945. kada je ubijala i progonila stotine tisuća Hrvata sa ciljem da ih je sve manje. To spominje i mons. Milan Simčić (Klana, 21. IX. 1926.) u poduljem razgovoru koji prenosimo u ovom 529. broju Hrvatskoga fokusa u rubrici INTERVJUI (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/intervjui/28202-hrvatska-zurno-treba-demografski-preporod). Za sadašnje političko stanje u Hrvatskoj Simčić, koji se tijekom postojanja druge Jugoslavije od 1945. do 1990. nije smio vratiti iz Rima u domovinu Hrvatsku, kaže: »Komunisti i liberal-ljevičari nastoje izbrisati iz povijesti činjenicu i spomen NDH-a i prikazati ga kao apsolutno zlo, i nisu svjesni da se to isto može reći opravdano i za jugo-komunizam. Ostavimo tu vruću raspravu nezavisnim mlađim povjesničarima. Ne očekujem kajanje od starijih generacija, vidim da su okorjeli u svojim uvjerenjima, ali očekujem da mlađi neovisni povjesničari krenu putom znanstvene obrade naše povijesti u XX. stoljeću i tako doprinesu iskrenu pomirenju. To je moja politička želja i poruka na kraju života«. Simčić dodaje: »Hrvatska ima još uvijek jaku i sveprisutnu stariju političku klasu koja se formirala u vrijeme komunizma, ili je izravno ili neizravno, upila neke stavove komunizma, a koja i dalje drži neke važne položaje u zemlji. Ima tu još puno nepotizma, pogotovo ideološkog, tako da se perpetuira dio stare ideologije. Istina, politička klasa se nakon neovisnosti Hrvatske nešto pomladila, ali uvijek u znaku antifašizma i crvene zvijezde kao osnovnih vrijednosti nove države, što po mom sudu ne odgovara potpunoj povijesnoj stvarnosti. Čudi me da to ne vide mnogi intelektualci, posebno novinari i neki svećenici«.

Najnoviji medijski revizionizam, koji veliča bivši koljački sustav i koji i dalje ustrajava na ponavljanju jugo-laži, dolazi iz Jutarnjega lista i njegova novinara Roberta Bajrušija, koji, kao u vrijeme Jakova Blaževića i progona nadbiskupa Alojzija Stepinca, sije otrovne laži protiv Hrvata i Hrvatske. U neargumentiranom napadu na diplomata i novinara Glasa Koncila Tomislava Vukovića zbog njegove nizanke o jasenovačkim lažima, Bajruši iznosi bezbroj jugo-laži koje nemaju veze s istinom. Smetaju mu dokumenti kojima Vuković opetovano dokazuje da je velika većina onoga što je napisano i izgovoreno o ovome logoru iz Drugoga svjetskog rata neistina u cilju dobivanja novca od nacističke Njemačke 1964. godine. Bajruši nema nijednog argumenta za lažan i uvećan jasenovački popis žrtava i zato pribjegava napadima. On se ne želi ispričati Vukoviću, koji je razotkrio povjesničara za srednji vijek Ivu Goldsteina zbog lažnih slika u Jutarnjem listu koje nemaju nikakve veze s Jasenovcem, nego to ovako neuspješno "objašnjava": »…ako opise zločina koji su se događali u Jasenovcu ilustrirate fotografijom zločina koji se možda nije dogodio u tom logoru, znači da zločina nije bilo. To je dobro poznata taktika revizionista u Hrvatskoj, koja se, kada je u pitanju Jasenovac, najčešće temelji na tome da su neke žrtve s jasenovačkog popisa nastradale drugdje, što je njima "dokaz" da je cjelokupni popis laž.« Nakon ovoga Bajrušijeva odgovora svaki drugi nastavak polemike nema nikakva smisla. To je na tragu već spomenute tvrdnje mons. Milana Simčića kako "sveprisutna starija politička klasa koja se formirala u vrijeme komunizma" i dalje "perpetuira dio stare ideologije". Njima logika i istina ne znače ništa.

• Nakon pobjede na izborima, bez obzira kako, Andrej Plenković započinje završnu operaciju eutanaziranja onoga što je još (pre)ostalo od HDZ-a. Jedan od čelnih HDZ-ovaca, koji je određen za odstrjel, je dubrovački gradonačelnik Mato Franković. Budući da omiljeni Franković ne pleše linđo u kolu s Dubravkom Šuicom, koja je pak preko svoga brata svojta "velikom vođi" – a nije ni u ekipi sa županom Nikolom Dobroslavićem i komesarom Branko Bačićem – stišće ga organizirani građevinski lobi i dani su mu odbrojani. Budući da je turizam zakazao i u Dubrovniku, tamošnji HDZ otići će i u ovoj "hrvatskoj Ateni" još ljevije.

• Ovaj tjedan bio je buran na političkoj sceni. Mediji su iz sata u sat pratili Andreja Plenkovića kako čelnike Europske unije prevodi 'žedne preko vode'. A kako ih je on to prevario? Nikako. Najobičnija laž. Najprije su gospodari Unije – Angela Merkel i Emmanuel Macron – poslali u javnost mamac o dodjeli 500 milijardi eura bespovratnih sredstava, a ostatak pomoći ide u obliku zajmova za koje nitko ne zna kada i pod kojim uvjetima. Već drugi dan bačena je nova loptica iz Bruxellesa da engleski saveznici Nizozemska, Švedska i Danska, + Austrija, ne žele dati 500 nego samo 450 milijardi eura. A treći dan započeli su mukotrpni pregovori koji su trajali četiri dana i tijekom kojih je Plenković, kako hrvatski mediji lažu, razoružao Nizozemce, Šveđane, Dance i Austrijance i umjesto 500, odnosno 450 milijardi eura bespovratnih sredstava, "izborio" se za 390 milijardi eura. Što znači da je za lažljive i potkupljene hrvatske medije 390 uvijek više i od 450, pa i od 500. Toliko u "uspjehu" našega "velikog vođe".

Nadalje, o onomu što je Hrvatska "dobila". Navodno 22 milijarde eura, što, istina, izgleda jako lijepo, samo je problem što je i to jedno veliko – ništa! Zero! A zašto? Zato što nitko ne zna kada će se ti euri dijeliti i pod kojim uvjetima. Nitko ne zna kada će Hrvatska dobiti bespovratne eure, a pod kojim uvjetima one druge. A nitko ne zna pod kojim kriterijima. Kako je dosad bilo, uvijek su male države bile prevarene, pa će tako biti i sada. Zato i ne znamo uvjetovanost dodjele tih eura. Rekli bi: poslovna tajna! I zbog toga ne smijemo niti povjerovati u bajke o tomu da je naš "premijer" nešto u Bruxellesu isposlovao i da je Hrvatska jako dobro prošla. U jedino sam siguran, a to je da Njemačka i Francuska nisu na gubitku niti će biti za sljedeće desetljeće u kojem će se dijeliti euri putem dodjele i putem zajmova po još uvijek nepoznatim uvjetima.

Druga važna politička vijest je konstituiranje novoga saziva Sabora. Na svečanost konstituiranja Sabora stigli su i oni koji su dobili od 19 do nešto više preferencijskih glasova, jedino na svečanosti nije bilo onoga koji je, prema Ustavu Republike Hrvatske, i sazvao konstituirajuću sjednicu – predsjednika Zorana Milanovića. Prema nekima nije došao zato što je sjednica zakazana u 11 sati, a on tada još spava nakon lutanja prethodne noći, a prema drugima nije došao zbog toga što ne želi nositi masku. Meni su opravdana oba ova razloga. Niti može doći ako mu se još spava, a protiv nošenja maski i sâm sam, pa svesrdno pozdravljam ovaj predsjednikov nedolazak. A da sam u pravu potvrđuje i izjava donedavnog čelnika i saborskog zastupnika SDP-a Gordana Marasa u kojoj podržava Milanovića uz "pojašnjenje": »Ne mislim da je on obvezan biti na sjednici Sabora, osim da tu sjednicu sazove«. Ovakva Marasova logika očito mu je pripomogla da izgubi na prošlim izborima. A kada još Marasu pridodamo to da su stanovnika Pantovčaka podržali u nedolasku na sjednicu koju je sam sazvao Bojan Glavašević i Rada Borić, onda je Milanović amnestiran od bilo kakvih napada. To što je u vrijeme svečane sjednice u Saboru bio u svome omiljenom restoranu Tač na Vrhovcu dodatno predsjedniku daje álibi za sva vremena.

• Na portalu Narod.hr prenesen je 21. srpnja 2020. članak Marina Miletića iz Mosta u kojem kaže: "Doživio sam Milanovića kao poštenog čovjeka. Tog poštenja ne nalazimo u drugim političkim opcijama". Je li taj katolički vjeroučitelj Marin Miletić toliko naivan, neobaviješten ili…; ili je pak "trojanski konj" kojeg je od mitinga prosvjetara u Zagrebu 25. studenog 2020. aktivirala duboka država kao svoj školovani kadar i dotadašnjeg "spavača"? Isto tako kao što je u društvu i politici po istom institucionalnom modelu djelovanja aktivirala te afirmirala i druge svoje gojence i kadrove poput Borisa Jokića, Ivice Relkovića, Marka Vučetića, Bože Petrova, Andreja Plenkovića, Ivana Vilibora Sinčića, Mislava Kolakušića, Gorana Aleksića, Ante Pranića, Dalije Orešković, Sandija Blagonića, Marijane i Ivice Puljaka, Nikice Gabrića…

Marijan Majstorović