Na Tajanijevom fašističkom uskliku Pupovac najviše profitirao
– »Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija, živjeli esuli, živjele vrijednosti naše domovine«, uskliknuo je Antonio Tajani 10. veljače na komemoraciji Dana sjećanja na žrtve fojbi u Bazovici kraj Trsta. Time je Tajani javno ponovio teritorijalna posezanja za hrvatskim teritorijem. Ali nije Tajani bilo tko. On je predsjednik Europskoga parlamenta, ali i prijatelj Andreja Plenkovića, pa je cijela afera dobila nepredvidivi epilog. Protiv Tajanija su odjednom govorili oni kojima je Hrvatska zadnja briga i rupa na svirali, a drugi šutjeli i pitijski gluposti izgovarali samo da se na zamjere Bruxellesu. Plenkovićeva šutnja bila je očekivana jer na predizborni skup na Korzo u Rijeku uoči proteklih saborskih izbora 2016. doveo upravo toga Tavanija koji zagovara fašističke ideje protiv hrvatskih zemalja. Uz to, Tajani i Plenković članovi su iste europske političke grupacije – Europske pučke stranke (EPP). U kampanji za parlamentarne izbore 2016. Plenković je na skup na riječkom Korzu doveo Antonija Tajanija i tom ga prilikom nazvao svojim prijateljem i najutjecajnijim talijanskim političarem na europskoj razini. Inače, komemoracija Dana sjećanja na žrtve fojbi u Bazovici kraj Trsta održava se od 2005. godine kao “sjećanje na žrtve bačene u fojbe i egzodus Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacije”. Sjećanje se održava baš na taj dan kao spomen na Pariški mirovni sporazum, potpisan 10. veljače 1947., kojim je Jugoslavija dobila Istru. Osim Plenkovića, koji je dugo šutio, a kada se oglasio bolje da i nije, jer je zagovarao svoga “prijatelja” Antonija, i eurozastupnica Dubravka Šuica je relativizirala Tajanijeve fašističke usklike. A najdalje su otišli režimski mediji koji su ponavljali da se je Talijan ispričao – a nije. I kada većina Hrvata nije bila zadovoljna ni s Tajanijem, ni s Plenkovićem, ni s Šuicom, a ni s režimskim medijima, Tajani se ipak morao posuti pepelom i reći da se ispričava za ono što je (iz)rekao iako se i dalje može reći da se ustvari nije ispričao, budući da i dalje ustrajava na priči kako on to nije mislio i kako ga mi nismo najbolje razumjeli. Važno je da je u Tajanijevu korist nešto konfuzno i zbunjujuće izgovorio talijanski etnobiznismen Furio Radin i da je cijeli slučaj oko Tajanije – po svome običaju – najbolje iskoristio srpski etnobiznismen Milorad Pupavac tlapnjama o revizionizmu u Hrvata u cilju nastavljanja optuživanja
Hrvata za progone Srba u prošlosti kojih nikada nije bilo.
Antonio Tajani
• Huliganski napad na vaterpoliste beogradske Crvene Zvezde samo je nastavak mržnje između dvaju naroda. Nije to nikakva novost. Tako je bilo i prije, tako će biti i u budućnosti. Uvijek ima budala, huligana, ali i onih koji posežu za tuđim teritorijima. A da je tako bilo i prije potvrđuje slučaj od 20 svibnja 1970. kada sam nazočio na beogradskom stadionu JNA prvenstvenoj utakmici između Partizana i Dinama. Negdje oko 70. minute sudac je dosudio kazneni udarac protiv Dinama na čijem je golu bio Fahrija Dautbegović, a kazneni udarac je izveo kapetan domaćih Ivan Ćurković. Kada je Dautbegović obranio Ćurkovićev udarac ja sam kao 17-godišnjak od sreće skočio uvis, a iza mene je jedan odrasli gledatelj opsovao ustašku majku. Niti danas ne znam čiju: moju, Hrvata Ćurkovića ili Dautbegovićevu. Od onda nije se puno toga promijenilo. Posljednih godina na Rivi u Splitu ne smije se nitko pojaviti u dresu Dinama, što znači da pojavljivanje trojice dvometraša u Zvezdinim dresovima znači još nešto više. Bez obzira što ne opravdavam nijedan huliganski ispad. Ni prije, ni sada. Utamica 1970. u Beogradu završila je rezultatom 0:0! Godinu dana prije, 1969., u Splitu su navijači Hajduka, razočarani suđenjem na utakmici Hajduk – OFK Beograd 2:2 (utaknica prekinuta) bacili automobil beogradskih registracija u more. Tada je cijeli slučaj zataškan sa šišmišem, a danas se nastoji Hrvate sotonizirati, što znači da smo u ona olovna vremena imali lukavije političare.
• Sud EU-a je presudio da je hrvatski Zakon o kreditima s austrijskim RBA zadrugama ništetan i protivan pravu Europske unije. To je nova potvrda nedemokratske Europske unije koja zastupa interese velikih država, a gazi ljude u malim državama.
• Zoran Erceg, nepravomoćno osuđeni titoljubac zbog remećenja javnog reda i mira uzvikivanjem “Franjo Tuđman je zločinac” i dalje nastavlja s govorom mržnje. Poput svoga uzora priznaje samo sud Partije. A da je njegov poslodavac, Ratko Mladić, pobijedio u ratu, siguran sam da bi se drukčije ponašao.
• U utorak, 12. veljače 2019., u zagrebačkoj Dubravi obilježena je 29. obljetnica osnivanja HDZ-a. Na osnivanju 10. II. 1990. sam bio, na obilježavanju ove obljetnice nisam. Nisam se htio živcirati slušajući laži aktualnoga predsjednika moje stranke Andreja Plenkovića. A on je, Plenković, u Gradu mladeži između ostaloga rekao da je »Dr. Tuđman bio je ’90. upravo ovdje u Dubravi, u srcu HDZ-a Zagreba, kandidat za Sabor«, a nije. U Dubravi je kandidat bio Josip Manolić, – bilo to nekome danas drago ili žalosno – a Tuđman je od Dupca istočnije bio kandidat Sesveta. Nije ovo nebitna laž, ovo je samo potvrda revizionizma cjelokupne Plenkovićeve vladavine.
• Nakon pobune crveno-žutih glodavaca u Saboru, koji su iz svih oružja navalili na Crkvu u Hrvata, po nalog vladajućih oglasio se Ustavni sud i “presudio” kako mu je i naređeno, a to je da nema potrebe za promjenom ugovora između Hrvatske i Svete Stolice, čime je odbijen prijedlog od strane oporbe za ocjenom ustavnosti. Do neke druge prilike.
• Andrej Plenković je namjerno isprovocirao neiskusne mostovce i na njihovo mjesto doveo jugonostalgičarski HNS, govore mnogi. Iako baš i nisu u cjelini u pravu, u nekim detaljima jesu. To se svakoga dana sve više potvrđuje. Najava Blaženke Divjake iz Ministarstva znanosti i obrazovanja da će tjerati školsku djecu na izlete u Jasenovac i tamo im prati mozak s lažnim jasenovačkim popisom ide u prilog tomu. Prije nego se provede ovaj zloguki naum treba sve poduzeti i zaustaviti novo komunističko, a danas i liberalno-globalizacijsko pranje mozga mladim Hrvatima. Zato napad na Katoličku Crkvu i Ugovor sa Svetom Stolicom treba gledati u paketu, a ne pojedinačno.
• Sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček iz SDP-a drugi puta zatvara Maticu hrvatsku u tom gradu. “Samo je 1971. godine nedemokratska vlast udarila na Maticu, ukinula je njezino djelovanje, pozatvarala njezine prvake i članove proglasivši ih neprijateljem vlasti i države, tada je vladao čvrsti boljševizam. Ova Odluka podsjeća na to vrijeme samo su sredstva drugačija: oduzmeš prostor za djelovanje, oduzmeš novac unatoč postignućima Matice, unatoč procedurama koje si sam propisao i doneseš samostalno odluku o drastičnom smanjenju financija, ne treba više”, kaže Đurđica Vuković, dopredsjednica ogranka Matice hrvatske u Sisku. I u pravu je. Gradskih novaca nema za Maticu hrvatsku, gradskih novaca ima za slavljenje terorističke pobune protiv hrvatske države u Brezovici u lipnju 1941.
• U Washingtonu, na sudu pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), presuđeno je – kako je proročki i najavljivao Tomislav Karamarko – da će hrvatska država MOL-u isplatiti odštetu od 6,5 milijardi kuna. I umjesto da se poklope po očima svi oni koji su tada, tijekom rušenja, napadali Karamarka, sada neki od njih nastavljuju s novim obmanama. Jedan od njih je Andrej Plenković koji sada govori kako je sud u Washingtonu nemjerodavan, jer, čujte sada ovo, sporove između država članica EU-a ne može biti mjerodavan sud izvan EU-a. »Naši pravni zastupnici u tom procesu izožili su i prigovor o nenadležnosti i za sada nemamo odgovor na taj podnesak«, laže Plenković. Ovo me podsjeća na 1928. i bombaški proces Andrejevu uzoru – Josipu Brozu – koji je tada izjavio da ne priznaje ondašnji sud nego samo sud Partije. U ovome slučaju danas je Partiju zamijenila Europska unija. Inače, postupak u ICSID-u pokrenuo je MOL krajem 2013., iz razloga što Hrvatska nije ispoštovala obveze iz glavnog ugovora o plinskom poslovanju i dodataka.
• “Smatramo da je iznos, oko milijardu kuna godišnje, barem tri puta veći nego što je realna mogućnost jedne države koja ima velike socijalne probleme, pa i u zdravstvu. S druge strane, smatramo da je potrebno revidirati i postojeći model vjeronauka”, kaže Goran Beus Richembergh Tahirović iz preostaloga HNS-a u emisiji Otvoreno na HRT-u na temu raskida ugovora između naše države i Svete Stolice. Kaže i ostane živ. Ne znam koliko točno se izdvaja iz državnoga proračuna za katoličke vjeroučitelje i druge više nego korisne usluge odgojne, kulturne i karitativne naravi koje vrši Crkva u Hrvata u Hrvatskoj, ali znam da se godišnje civilnim udrugama razne vrste, uglavnom protuhrvatskih manira, izdvaja triput više hrvatskih kuna. I kao što kaže Anto Mikić, čelnik Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, motiv za raskida ugovora sa Svetom Stolicom nije sama izmjena ugovora, ali i pojasnio kako vjeronauk nije uveden potpisivanjem ugovora sa Svetom Stolicom, a niti povrat imovine nije iniciran sporazumima, već zakonom koji je Hrvatski sabor donio prije nego su potpisani ti ugovori. Činjenica je da je tri godine, od 2014. do 2016., za sve vjerske zajednice potrošeno tek 1,1 milijardu kuna, na što je u Saboru i podsjetio Ante Babić, saborski zastupnik HDZ-a.
• U Hrvatskoj vladi pronašli su strateškog partnera za restrukturiranje Uljanika. To su Brodosplit i Fincantieri. Samo im ne vjeruju. Onda i nisu pronašli strateškog partnera.
• U istočnobosansko-hercegovačkoj županiji Bosansko-podrinjskoj nema Hrvata. Ustvari, nije ih bilo donedavno, ali su se pojavili. Željkokomšićevskim korakom. U Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz Goraždanske priče izabran je „Hrvat“ Edim Fejzić.
Edim Fejzić
• U Mađarskoj se od vremena komunizma stvarala konzervativna elita koja je iznjedrila Viktora Orbána. Stjecali su znanja iz poslovnog i političkog menadžmenta na zapadnim sveučilištima, kako bi ih kasnije primijenili u Mađarskoj, piše politička analitičarka Višnja Starešina i zaključuje kako – iz svih tih razloga – mi ne možemo imati svoga suverenistu Orbána koji će čuvati i braniti hrvatske interese. »Viktor Orban je prepoznatljivi i neprijeporni lider te nove mađarske konzervativne elite. Ali on nije okružen sivim patuljcima, već su u temelje sustava postavljeni ljudi koji objedinjuju zapadne vještine i obrazovanje, i mađarsku državotvornost. U međuvremenu su proizveli i novu generaciju«, piše Starešina i podsjeća kako je proteklih trideset godina u Hrvatskoj sve rađeno drukčije. Kod nas upravljanje i »kadroviranje potpuno preuzele stare oligarhije iz razdoblja jugoslavenskog komunizma, gurnuvši u prve redove svoje potomstvo, prema starom naslijeđenom obrascu«. I zato nam jest kako nam jest.
• Umro je Zejd Dukmenić, zapovjednik postrojbe vojne policije Crnih labudova, elitne jedinice Armije BiH. Preselio na “ahiret” (od ar. akhirat otišao u budući svijet), pišu bošnjački mediji (http://saff.ba/na-ahiret-preselio-zejd-dukmenic-iz-crnih-labudova/). A suborci za njega kažu da je bio »gazija (tur. gazi < arap. ġāzin: ratnik, pobjednik) sa srcem golemim ko Bosna, (koji je) gazio bosanska ratišta, uvijek prvi, svjestan da gazija umire samo jednom«. Ustvari, Zejd Dukmenić je Željko Dukmenić, Hrvat, koji je kasnije prešao na islam. Kao dobar taekwondaš uspješno je obučavao islamske teroriste u Dobrinji kod Visokog, koji su se “proslavili” na ratištima Afganistana, Čečenije, a kamp su posjetili i mnogi svjetski poznati islamski teroristi poput šeika Ahmeda Yassina (https://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/dukmenic-obucavao-islamske-teroriste-u-dobrinji-kod-visokog-6689.html).
• Još se nakratko vratimo njemačko-francuskom sporazumu iz Aachena. Akteri su rekli da je taj pakt ustvari »odgovor na val nacionalizma i suverenizma na kontinentu«, odnosno da je on u biti raison d’etat, državni interes Njemačke i Francuske. Činjenica jest da je tako, ali je i činjenica da je pakt između Berlina i Pariza zloporaba Europske unije i europske zastave. I zato je to »sporazum s grješkom«, kako kaže slovenska politička analitičarka ljubljanskoga Dela Saša Vidmajer (https://www.delo.si/sobotna-priloga/pogodba-z-napako-145637.html), odnosno pokušaj nastavka njemačko-francuske hegemonije, ogrnute s europskom zastavom.
