Spašavanje od bankrota visokorizičnim kolateralima
Nedavno je objavljena je vijest, da su dužnosnici Europske komisije (Vladis Dombrovskis) izrazili zadovoljstvo što je Grčka nedavno izdala novu petogodišnju obveznicu, vrativši se tako na međunarodna financijska tržišta, nakon što su prije toga zaključena tri programa financijske pomoći. Nova obveznica dospijeva na naplatu u travnju 2024. godine. Planira se da će vlada njome prikupiti između dvije i tri milijarde eura, izvijestila je državna televizija, pozivajući se na izvore u Ministarstvu financija. Hoće li se to i dogoditi, obzirom da je zaduženost države zbog tri programa spašavanja duga porasla na gotovo dva puta BDP, uz skromni rast, to će se tek vidjeti.
Nakon bankrota 2010. godine, i tri programa spašavanja povećao se javni dug države uz oštre proračunske rezove koje je Europska komisija provodila tijekom toga razdoblja do 2018. godine. Na koji se način vraćao dug, prikazujemo u nastavku. Ujedno se time i oslikava funkcija i uloga Europske središnje banke, koja i svoja vlastita pravila krši da bi došla do željenog cilja. Europska središnja banka je praktično sama sebi vratila tražbinu za javni dug koji je imala od države koja to nije mogla vratiti. To može biti i upozorenje Hrvatskoj čija zaduženost javnog duga je još uvijek oko 75 posto BDP-a. Ako se tome pribroje i vanjski dug, tada zaduženje dostiže preko 1,5 puta BDP-a. Vraćaju se samo kamate a dug se smanjuje refinanciranjem. Dana jamstva koja danas država isplaćuje za pokrivanje gubitaka u brodogradnji, a da nitko ne postavlja pitanje odgovornosti za to tko je dao ta jamstva, još su dodatni uteg za državni proračun. Sa ostacima socijalističke ekonomije još nismo raskrstili. Još je uvijek u političkim glavama prisutna tendencija da se država mora u to umiješati pa će opet porezni obveznici pokrivati gubitke. Za gradnju Pelješkog mosta tražimo novac bez povrata od drugih (prethodno smo uplatili novac u EZ fondove), a ovdje smo utukli milijarde bez ikakve ekonomske opravdanosti.
Za demografsku politiku nitko ne će reći da je to glavni prioritet. Kome ćemograditi mostove ako preko njih ne će imati tko prelaziti. HNB bi se trebala uključiti u taj problem kao što se ECB uključuje u problem kada treba spašavati državu od bankrota. Ostati će nas tek nekolicina koja će se valjda radovati što smo prešli na valutu EUR i nemamo tečajnog rizika. Politikom rasterećenja gospodarstva i ograničene kontrakcije rashoda, mora se postići da, prije nego što se uopće razmišlja o uvođenju EUR-a, javni dug smanji na visinu koja će jamčiti neovisnost o takvim potezima ECB. Grčka je 2010. godine doživjela financijski slom i bila je prisiljena pristati na tri programa međunarodne financijske pomoći koji su zaključeni u kolovozu 2018. Ono što se dogodilo u Grčkoj, pokazuje da europske institucije mogu, kada im je to u interesu, prekršiti svoje vlastita pravila. Umjesto toga, što je već navedeno nameću se rigorozni programi proračunske štednje, koji samo smanjuje bruto nacionalni dohodak.
Stvarni događaj:
Državna blagajna je prazna. Bankarski sustav je slabo kapitaliziran. Na plaćanje dospijeva obrok kredita od 3,5 mlrd EUR-a prema Europskoj središnjoj banci. Dug je nenaplativ. Kako naplatiti ovaj dug? Statut Europske središnje banke zabranjuje državama koje ne mogu vratiti dug posuđivanje novca za financiranje javnog duga država članica. Državna valuta je EUR. Kako spasiti državu? Kakva se fikcija stvara, prikazat ćemo po knjigovodstveno bilančnoj metodologiji (metodologija T konta poznata u knjigovodstveno bilančnoj praksi):
Kreditori – trojka iz ESB, MMF i Euro grupe pronalazi način! Redoslijed poteza je slijedeći (prikaz prema opisu iz knjige Ima li ovdje odraslih Janis Varufakis Sandorf Zagreb 2018.):
Prvo, Europska središnja banka, bankama koje su praktično bankrotirale, daje pravo da izdaju vrijednosne papire, zadužnice, na 5,6 mlrd. EUR-a. U te vrijednosne papire nominalne vrijednosti od 5,6 mlrd. EUR-a nitko neće uložiti novac, jer bankrotirane banke ne mogu isplatiti obveze koje proizlaze iz zadužnice. Te zadužnice ove banke odnose u državno Ministarstvo financija da ih ono ovjeri. Na taj način je dug ovih banaka postao i javni dug. U knjigovodstveno bilančnom smislu u bilanci tih banaka (prikazano na računovodstvenim T kontima radi jasnoće događaja – knjižen
je pod (1) događa se slijedeće:
Izdavanje zadužnice od banaka:
Banke
Zadužnice potraživanja
(1)5,6mlrd |
(2)3,5 |
Zadužnice obveze
|
|
(1)5,6 mlrd |
Novac u bankama
(2)3,5 |
(4) 3,5 |
Trezorski zapisi od Min. fin
(4) 3,5 |
|
Drugo, ta Državna središnja banka filijala Europske središnje banke po naputku Eurotrojke na temelju tih zadužnica isplaćuje gotovinu bankama i to 62 % vrijednosti nominale tih zadužnice tj. 3,5 mlrd. EUR-a. Bankama se isplaćuje gotovina i banke provode kod sebe knjigovodstveno bilančni događaj (prikazano pod rednim brojem (2) bilančnog događaja).
Prikazujemo kako bi državna središnja banka filijala ESB u svojim knjigama trebala bilančno provesti ovu transakciju. Državna središnje banka filijala ESB isplaćuje bankama (događaj pod (3):
Državna središnja banka filijala ESB:
Novac
Sa 3,5 mlrd. |
(3) 3,5 mlrd |
Zadužnice od bankrotiranih banaka
(3)3,5 mlrd. |
|
Treće Ministartvo financija na poticaj Europske središnje banke i Eurogrupe izdaju trezorske zapise na svotu od 3,5 mlrd EUR-a. Te zapise niti jedan ulagač ne bi inače kupio, jer država nema bonitet za otkup tih trezorskih zapisa.
Ministarstvo financija izdaje trezorske zapise koje kupuju bankrotirane banke Kod banaka je to također prikazano pod red br. (4)
Ministarstvo financija – novac
(4)3,5mlrd. |
(5)3,5 mlrd |
Trezorski zapisi – obveza prema bankama
|
|
(4)3,5mlrd. |
Dug prem ESB
(5)3,5mlrd. |
Sa 3,5 mlrd. |
