"Kamionima smo odvezli iz Zagreba 70 djevojaka iz Djevojačkog doma u Preradovićevoj ulici. Bile su između 16 i 20 godina"
Uz Međunarodni dan žrtava holokausta nad židovskim narodom, uz najoštriju osudu svih zločinačkih ideologija koje su prouzročile i dovele do takvih strašnih stradanja nedužnih ljudi, pa i cijelih naroda i osudu svih pojedinaca koji su osobno sudjelovali u takvim strašnim zločinima, pa i osudu malobrojnih zavedenih zločinaca iz našega naroda koji su u tome holokaustu nad Židovima ili drugima sudjelovali, te žaljenje za svim nedužnim žrtvama koje su se objektivno dogodile, ne smijemo nikada zaboraviti na holokaust i genocid nad hrvatskim narodom, kao i sve zločinačke laži, klevete i mitove proistekle iz tih laži od strane velikosrpske i jugoslavenske komunističke zločinačke ideologije.
Navest ću samo jedan od mnogobrojnih takvih strašnih primjera, koji to dokazuju, a objavljen je u Glasu Koncila broj 48 od 28. studenoga 2010. u rubrici "Osvrti", pod naslovom "Jecajući, privijale su se jedna uz drugu", od autora Janka Bogovića: "Dopustite mi, s malim zakašnjenjem, da povodom feljtona o partizanskim zločinima nad trudnicama i djecom, objavljenog u brojevima od 35 do 43/2010, podsjetim hrvatsku javnost na poslijeratni masakr mladih učenica u Zagrebu. Prikazao ga je Krešimir Babić, temeljem susreta s jednim partizanskim borcem, koji mu je ispričao cijeli događaj.
Uvjeren sam da će potresti svakoga tko ima imalo osjećaja za pravdu.
Krešimir Babić rođen je 1913. godine. Od 1935. do 1937. pohađao je zanat za mehaničara u Školi za izobrazbu pilota kod Mostara, a kasnije i u Zagrebu.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je kao vozač i automehaničar, služeći vojsku u hrvatskim domobranima.
Završetak rata i ulazak partizana u Zagreb dočekao je radeći kao mehaničar u vojnoj garaži u Solovljevoj 18 (danas Ulica kneza Borne blizu hotela Sheraton), koju su 8. svibnja preuzeli partizani.
Godine 1952, s lažnom putovnicom, emigrirao je u inozemstvo. Umro je prošle godine u 96. godini života.
Nekoliko dana nakon što su partizani preuzeli vojnu garažu, stupio je u razgovor s naoružanim stražarom. Taj je izgledao blijed i umoran. Činilo mu se kao da ga muči neki nemir. Evo, što mu je ispričao:
'Nisam spavao već nekoliko noći', reče. Oprezno se ogledavši, stražar nastavi tihim i potištenim glasom: 'Gledaj, na primjer, prekjučerašnju noć. Kamionima smo odvezli iz Zagreba 70 djevojaka iz Djevojačkog doma u Preradovićevoj ulici. Bile su između 16 i 20 godina.
Bile su odvezene i strijeljane kod prvoga zavoja iza Velike Gorice, uz cestu prema Kravarskom. Bolni vrisak tih mladih djevojaka još mi uvijek odjekuje u ušima: – U čemu je naša krivnja? Zašto smo optužene? Zašto nas želite ubiti?
Neću nikada moći zaboraviti kako su se te jadne djevojke, drhteći i jecajući od straha, pred svojim ubojicama, privijale jedna uz drugu.'
Jedino što se Krešimir usudio pitati partizanskog stražara bilo je odakle je.
Ovaj mu je odgovorio da je iz Đakova, te da se zove Mate.
Preradovićeva ulica nalazi se jedva 5 minuta hoda od trga koji nosi ime vrhovnog zapovjednika partizanskih odreda, odgovornog za ovaj, kao i druge masovne zločine počinjene nad hrvatskim narodom tijekom i poslije Drugoga svjetskog rata.
Sigurno da povijest nikada nije samo crna i bijela, već je nijansirana.
No, postoje stanovite moralne vrijednosti koje jedan narod i njegovo demokratski izabrano vodstvo ne može i ne smije prekoračiti, ako ne želi ukaljati svoju čast i ime. Bez toga nema budućnosti.
Hrvati, kojih je u Narodnooslobodilačkoj vojsci za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bilo u postotnom pogledu najviše, borili su se za slobodu i demokratsku državu. Ne za komunističku i velikosrpsku. Neki od njih bili su izmanipulirani od tadašnje staljinističke Komunističke partije Jugoslavije i bili zadojeni dogmatskim marksizmom.
Ne treba ni najmanje sumnjati da je cilj sadašnjih manipulacija i provokacija s antifašizmom/fašizmom u Hrvatskoj izazivanje podjela u društvu prema uzrečici "divide et impera" (podijeli pa vladaj). Svakako nije teško dokučiti u čijem je to interesu."
Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med., počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i počasna članica predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više