Hrvatski Fokus
Povijest

Komunistički staljinistički zatvori (4)

Kad sam stigao u Njandomski centralni logor 4. travnja 1938., u njemu je bilo oko 7000 [o]suđenika

 
 
IZBOR CITATA IZ KNJIGA LJEVIČARA JULIUSA BARANOVSKOG (1904.-1999.)
Nade su nam porasle kad smo na komadu otkinutih novina u koji je bila umotana hrana pročitali odluku Prezidija Vrhovnog sovjeta o nagradama slobodnih graditelja kanala Volga-Moskva i o oslobađanju, prije roka, 157.000 zatvorenika. Mnogi od njih bili su, pisalo je, nagrađeni za požrtvovan rad na izgradnji kanala. Ta nam je odluka podgrijavala nade. Nažalost, nakon te amnestije neki su ljudi ponovno došli u zatvor i pripovijedali da je riječ o velikoj obmani, namijenjenoj u prvom redu – inozemstvu. […] Moja neočekivana izjava o štrajku glađu i zahtjev za žalbu zbunili su istražitelje. Gotovo su pobjesnjeli udarajući me šakama i nogama: – Nećeš ti nikada vidjeti tužitelja… […] Svi smo bili već osuđeni i svaki je od nas dobio deset godina, iako su se optužbe razlikovale. […] Bilo je veoma hladno, pa se sa svih prozora dizala bijela magla smrznutog ljudskog daha, jer su gotovo sva stakla bila razbijena. Taj dim ljudskog isparavanja iz ćelija bio nam je jasan znak da je i ovaj zatvor nabijen zatvorenicima. […] Prostorija je bila oko osam metara široka i dvadeset dugačka, a u njoj se našlo oko 360 ljudi. Svuda naokolo uz zidove bili su drveni ležaji pretrpani zatočenicima, a u blizini vrata dvije kible za nuždu. […]
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/02/Prisioneiros-esmagam-pedras-no-gulag-do-Mar-Baltico-Canal-em-1932.jpg
Pa, to je još gore od istražnog zatvora! Ljudi su padali u nesvijest zbog nedostatka zraka, ali se nitko nije na to ni osvrtao. Ubrzo sam uvidio da je ovdje i hrana mnogo gora. Dnevno smo dobivali pola kilograma polusirovog kruha. Ujutro samo šalicu crne kave s dva komadića šećera [sladora]. U podne ništa. Uvečer čorbu [juhu] od napola trulog kupusa i nešto pirea od smrznutog krumpira ili ječmene kaše. […] Na radove u industriji, u udaljenim oblastima zemlje, upućivali su samo one koji su po čl. 58 osuđeni na kaznu do tri godine, a s njima i kriminalce. Sve druge čekaju teški fizički radovi u udaljenim sjevernim oblastima. […] Zbog tobožnje sabotaže po čl. 58 točka 7, bili su osuđeni na smrt strijeljanjem. Poslije dva i pol mjeseca provedenih u ćeliji smrti – kazna im je zamijenjena s 25 godina robije. Bili su sretni što im je poklonjen život. […] Ali, neki novi kuhar nije se pridržavao toga pravila. Koristio se svakom prilikom podvaliti osuđenicima. Jednom daje samo gustinu, drugome samo vodu. […] A kad mu je jedan naš drug pokazao svoju porciju s mutnom vodom i zamolio ga za malo dodatka, kuhar je čovjeku grubo dobacio: – Dat će tebi dodatak javni tužilac! […] Sav izvan sebe od srdžbe, izlio je porciju na glavu kuhara i počeo ga šakama udarati. U tome su mu pomogli još neki osuđenici i u gužvi koja je nastala prevrnuli kazan i polomili posuđe. Straža je brzo intervenirala. Inicijatoru ove tučnjave navukli su luđačku košulju, presavili ga povezujući mu noge i ruke zajedno i pretukli ga tako da više nije ni sličio živom biću. […]
 
Našu su pozornost već od početka privukla dva studenta, osuđena na po deset godina kao 'jesenjinci'. Prema njihovim riječima, bili su osuđeni zato što su držali zabranjene knjige Jesenjina i prijepise njegovih pjesama. […] Jedan od staraca koje smo zatekli u sobi, Stjepan Ivanovič Rogatov, imao je 68 godina. […] Gotovo cijeli svoj vijek, kao komunist, proveo je po zatvorima. Još prije revolucije bio je hapšen i osuđivan. Borio se u februarskoj i oktobarskoj revoluciji, te u građanskom ratu. Godine 1921. nije se složio s uvođenjem NEP-a. […] Radio je kao profesor ekonomskih znanosti u Lenjingradu. […] Za vrijeme carizma proveo je četiri godine na robiji i u progonstvu. A sada već više od sedam godina leži po raznim sovjetskim zatvorima samo zato što se nekome čini da je on protiv sovjetske vlasti, samo zato što je 1921. bio protiv NEP-a. Kad je već bez ikakvih stvarnih krivica izdržao prvih sedam godina, 1937. su ga ponovno uhapsili i optužili kao socijalno opasnog. […] Stjepan Ivanovič Rogatov mi je opširno govorio o mučenjima u zatvorima i poniženjima kojima je bio izvrgnut. Za vrijeme moga prebivanja u Katarininom zatvoru u Vologdi, bio sam s njim nerazdvojan. Ostavio sam ga tamo u vrlo teškom, gotovo beznadnom stanju. Siguran sam da nije više dugo živio. […]
 
Njandomski centralni logor nalazio se na periferiji grada […] Kad smo stigli u taj centar, 4. travnja 1938. godine, u njemu je bilo oko 7000 [o]suđenika. Učinilo mi se u početku da se nalazim na nekom međunarodnom sajmu. Bilo je tu ljudi iz svih sovjetskih republika […] – pravi Babilon. Bilo je ljudi i iz drugih zemalja […] Osim muškaraca, bilo je tu i žena i djece. Ovdje sam se prvi put sreo s praksom da su politički osuđenici izmiješani s kriminalcima. A tih je bilo svih kategorija, od sitnih džepara do ubojica i razbojnika. […] Dok je po vanjskom izgledu logor podsjećao na neki sajam, po svojoj suštini to je bilo poprište strave, meteža, straha, bezakonja i despotizma. Ljudi su bili bez ležaja. […] U početku smo se svi nekako smjestili po ležajima. Ali, kad su došli kriminalci, oni su istisnuli političke osuđenike, neke jednostavno izbacili na zemlju. Kriminalci su ovdje bili pravi gospodari iako ih je bilo samo četrdesetak. […] te su stvari jednostavno bili oduzeli političkim zatvorenicima. Tko bi se bunio, bio bi pretučen. Kriminalci su svima naočigled tukli nevine ljude i pljačkali od logorskih zatočenika sve što im se svidjelo. Činili su to usred bijela dana i u prisustvu logorske administracije i stražara koji su to, smijući se, mirno promatrali. Logorska uprava je kriminalcima nadjenula i poseban naziv – 'bitoviki', ljudi koji su izrasli iz života, proizvod određenih socijalnih uvjeta. Nas, političke zatočenike, nazivali su 'kontriki', kontraši, kontrarevolucionari. […]
 
(Julius Baranovski, Zatvorska i sibirska sjećanja (1926.-1957.), Stvarnost, Zagreb, 1981, str. 19, 23, 25, 31, 39, 42-43, 60, 68, 81-82, 84, 87-88, 91-93, 97-101, 105-106, 112- 114, 120-124, 126, 141, 147-148, 155-159, 161-162, 171-172, 174-176, 186-189, 193- 196, 202-203, 214, 224, 230-236, 241-242, 244, 246, 250, 256, 266). 
 
(Nastavak slijedi)
 

Đivo Bašić

Povezani članci

Od Ptolomeja I.

HF

SS-ocijalizam s ljudskim licem!?

HF

Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu

HF

Istina o Juri Francetiću

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...