Hrvatski Fokus

Novostasali političari sklopili su pakt s novonastalim bogatašima

 
 
Ranih devedesetih kad se formirala i ustrojavala država Hrvatska, kad se iz državnog prelazilo u privatno, kad su se počeli postavljati balvani po cestama, kad se naslućivao srbočetnički rat, kad se JNA svrstala uz srpsku vojsku, u općoj euforiji samostalne, neovisne, suverene, demokratske države Hrvatske, gomilanja straha od rata, domoljubnog buđenja i pripremanja za obranu, općeg i posebnog, nekontroliranog kaosa mnogi “domoljubi” i vizionari su počeli loviti u mutnom. Lovili su tako godinama i nalovili puno materijalnih dobara (nepokretnih i pokretnih) i novca (maraka, dinara…) čime su stekli veliku moć. Bez obzira na njihov dotadašnji društveni status, oni su tada postali elita, makar si još uvijek nos brisali rukavom markiranog sakoa.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/02/monny-scaled.jpg
Na bogatstvo se mnogi lijepe, naročito kad vide da je u rukama bezveznjaka, koje se može dobro iskoristiti za osobnu korist. Neki novostasali političari, na svim razinama sklopili su pakt s novonastalim bogatašima i ušli s njima u određene ortakluke. Jedni i drugi su od toga imali velike koristi. Jedni i drugi su se uspinjali na društvenoj ljestvici. Postali su nezaobilazni činitelji u gospodarskom, društvenom i političkom životu. Zaplesali su vrzino kolo moći, novca i politike. To i takvo kolo se još uvijek vrti. Po nekad se na tren malo zaustavi, kad  netko negdje nešto da naslutiti da u tom kolu puno toga smrdi i kako nas je to kolo dovelo na rub propasti, po svim domaćim i stranim i mjerilima. Uz to kolo su se vrlo uspješno razvijale korupcija, nepotizam, partikularizam, karijerizam, nacionalizam, oportunizam,   klijentelizam… i svi ostali negativni izmi, koji se tobože uspješno suzbijaju, pod vladavinom neprincipijelne i neprirodne političke koalicije.
 
Prema zadnjem međunarodnom izvješću prošli smo jako loše, u odnosu na druge europske države. Ne “progutaju” baš svi priče koje nam se serviraju kako uspješno suzbijamo sve loše pojave u društvu i kako smo spremni to do kraja učiniti. Nikakva povjerenstva, bez obzira, tko u njima sjedio ne mogu i neće nikada osmisliti nacionalnu strategiju i taktiku, kako to učiniti, jer za to naprosto ne postoji volja. Mnogi od toga lijepo žive i ne namjeravaju se takvog života odreći. Svoj lako zarađeni – prljavi novac, su unosno uložili u politiku i političare koji ih neprestano štite i brane. Neki su od takvih “zasluženo” ušli u politku, vlast (tripartitnu), gdje su još bolje zaštićeni i rade što god požele. Nema veze što su u većini nedovoljno obrazovani, polupismeni, bez kućnog i građanskog odgoja. Oni su dans Netko – lokalni moćnici (šerifi), koji ubiru danak od sirotinje, pred kojima se strepi, jer oni o svemu odlučuju, pa i o životu. Poneki od njih se dočepao na neki način i Parlamenta, te postao zaštićen poput ličkog medvjeda.
 
Poznat je slučaj kad je jednom direktoru u izdavaštvu prijetilo kazneno gonjenje, prijatelj s puno novca, stečenog na sumnjiv i utuživ način (pranje novca, nabava oružja) ga je “smjestio” u Sabor, gdje je godinama prosvjećivao narod i solio nam pamet, obaćavajući kako će se boriti za svoj narod, odnosno za ostanak preostalih  firmi od lokalnog i državnog značaja. U toj svojoj borbi je osobno napredovao i postao ministrom, s najvećom moći, jer odlučuje o poznatoj i nepoznatoj državnoj imovini, ne sjećajući se više što je nekad govorio i obećavao. Džentlemen kakav već je, kakvim ga je Bog stvorio, zavičajna i radna okolina odgojila, on će to valjano nagraditi. Ima stanova, kuća, vila, zemljišta, za koje se ne zna niti da postoje. Zbog takvih mladi bježe što dalje od svojeg doma i  svoje države, koja im se ogadila.
 
Ortaštvi vlasti s polusvijetom oduvijek postoje, svuda, naročito u mladim demokracijama i zemljama gdje je dugo na snazi bio apsolutizam i totalitarizam. Naša mlada demokracija se još nije osovila na noge, urušava se, marginalizira, dezavuira, derogira, te postaje golemi plašt iznad cijele zemlje, pod kojim potkapacitirani i nekompetentni pojedinci, regrutirani s ulice ili iz podruma kroje našu sadašnjost, osmišljavaju budućnost, temeljem revidirane prošlosti i izmišljene povijesti, po njihovim potrebama i interesima, pod nadzorom nametnutim nam stranih namjesnika s Istoka, Zapada i Europe. Najgore od svega je što oni misle kako smo toliko glupi, bedasti i blesavi da to ne vidimo ne čujemo i ne osjećamo, da nas godinama mogu lagati, obmanjivati i žedne prevoditi preko vode, Mostom i bez mosta.
 
Kako se čini ove fotomontaže u vezi ministra Tolušića bi mogle, ako se to ne suzbije odozgo, puno toga prljavog i utuživog otkriti. Možda je to jedini način u ovakvom društvu kakvo smo postali, umreženoj politici, stalnoj borbi za ostanak i opstanak na vlasti, da putem medija i istraživačkog novinarstva nešto dopre do javnosti, te se samo od sebe raskrinka. Dobro je to napravio urednik Nacionala, znajući za fotomontaže, kojih ima još, kao i za ono što nije fotomontaža ili lažni videouradak. U nabujaloj pohlepi, nabildanom egu, osjećaju moći i nadmoći, neki vlastodršći, na svim razinama, su se jako osilili. Nije im dovoljno ono što imaju hoće više, jače i djelotvornije. Hoće u svemu nadmašiti svoju konkurenciju, te su počeli jedni drugima podmetati i međusobno se razračunavati.
 

Ankica Benček

Povezane objave

Veliki vođa Andrej zaludio hrvatski narod

hrvatski-fokus

Jedni nemaju za kruh, drugi ga bacaju

HF

1991. GODINA – KOJA SE (NE) VRAĆA? – Obnavlja se velikosrpska agresija

HF

Savudrijska vala i protuustavna podvala

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više