Pa Hrvatska je još 8. listopada 1991. raskinula sve državno-pravne sveze sa SFRJ?
Hrvatska nije slijednica ni NDH, ni SFRJ. A Milorad Pupovac i njegova sluganska piskarala neprestano mantraju o Drugomu svjetskom ratu, ustaškom genocidu nad Srbima i spomenicima NOB-a. Pa dosta više!
Na pragu smo 2024. godine, a oni nas neprestano vraćaju 80 godina unatrag!
Hrvatska je nastala – na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.
Hrvatska nije nastala na NOB-u!
Degutantno je više čitati nebulozne uratke sluganskih piskarala Pupovčevih Novosti, koje usput mi Hrvati plaćamo. Doista jadno i apsurdno!
Degutantno je čitati tekst Pauline Arbutina koja piše da je „Dan antifašističke borbe u Brezovici bez državnog vrha“ kada su sami „antifašisti“ Franjo Habulin, Kristina Ikić Baniček priznali da se toga dana u Brezovici nije dogodilo ništa.
Kakve su to uvrnute vrijednosti Pupovčevih piskarala koja nam neprestano nameću jugo-komunističke mantre?
Degutantno je čitati što Paulina Arbutina piše da je sadašnjost porazna? Porazna za njih Srbe, ali ne za nas Hrvate! Ma zamislite koji poraz? „Strašno“, nije obnovljen ni jedan antifašistički spomenik? Zašto bi država Hrvatska obnavljala jugo spomenike? Pa država Hrvatska je raskinula sve državno-pravne sveze sa SFRJ!
Hrvatska je pobijedila agresorsku Jugoslavensku narodnu armiju koja je nastala u NOB. Zašto bi Hrvatska obnavljala spomenike NOB, kada je vojska nastala iz NOB-a, razarala hrvatske gradove i sela, ubijala, zatvarala u logore hrvatske branitelje?
Degutantno je čitati kada Paulina Arbutina piše mišljenje Franje Habulina, predsjednika SABA, pravnog slijednika SUBNOR-a koji je osnovan 16.svibnja 1948. u SFR Jugoslaviji, a Hrvatska je 8. listopada 1991. raskinula sve državno-pravne sveze sa SFRJ, RH ne priznaje niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ, tako da SABA kao udruga nije smjela biti ni registrirana u Republici Hrvatskoj.
Degutantno je čitati kako Paulina Arbutina po uputi mentora Milorada Pupovca nameće Hrvatima krivnju za događaje iz Drugoga svjetskog rata i jugoslavenske prošlosti. Ja osobno rođena sam po završetku rata i kakve veze imam sa događajima iz Drugoga svjetskog rata? Nikakve i ne snosim nikakvu odgovornost, koju mi Paulina nameće!
Degutantno je čitati stavove i mišljenja koja nemaju nikakvu pravnu, ni društvenu težinu i vrijednost, koje nam SNV-ova novinarska piskarala i dalje nameću.
Degutantno je zastupati mrtav jugoslavenski sustav vrijednosti koji je propao skupa sa Jugoslavijom! Jugoslavije više nema, nema je na nijednoj karti svijeta. Skupa s njom nestale su i stečevine NOB-a, nestao je lik i djelo „druga Tita“ a pobijeđena je i njegova JNA!
Degutantno je pročitati riječi Franje Habulina rođenog 1957., kako se žali da ga nitko nije pozvao da svjedoči na skupu vezano za IHRA-u. Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust, ohoho, što bi on tamo svjedočio, pa rodio se 15 godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata.
Ne samo degutantno, nego i jadno je potpuno nerazumijevanje demokratskog načina razmišljanja i društvenog uređenja države Hrvatske i stalno nametanje ustaštva, kojeg nema. Ima samo u njihovim zlonamjernim glavama, jer nam kao malignu bolest nameću vrijednosti države koja je propala, nestala! Neprestano nas truju i guše jugoslavenstvom.
Degutantno je čitati Paulinu Arbutina i njeno pozivanje na povijesni revizionizam! Koji povijesni revizionizam? Pa Jugoslavije nema, a nema je zato jer je bila sazdana na lažnim vrijednostima. Bratstvo i jedinstvo ne postoje, niti je ikada bilo stvarno. Ono što je i bilo Srbi su razbili agresijom na BIH i Hrvatsku. Antifašizam, komunistički je bio isti kao i fašizam. Teror, progoni, zatvori, logori, cenzura, to nisu vrijednosti antifašizma.
Deklaraciju EU Parlamenta od 19. 9. 2019. nitko ne spominje, jer razotkriva njihov lažni antifašizam. Zabili su glavu u pijesak pa misle da nitko o njoj ništa ne zna!’
I još prodaju maglu da je komunizam odvojen od antifašizma, a Komunistička partija je vodila NOB, vodila državu i upravljala životima svih ljudi u Jugoslaviji.
Degutantne i srceparajuće su riječi Franje Habulina kako „hrvatsko društvo nije iskazalo nimalo zahvalnosti niti želi odati počast, sačuvati uspomenu na borbu i dostojanstvo naših predaka koji su stradali u katastrofalnom svjetskom ratu u dvadesetom stoljeću“.
Meni osobno žao je svakog stradalog, ali za Hrvate su heroji borci za slobodnu Hrvatsku, ne za Jugoslaviju. JNA je bila agresor na Hrvatsku. JNA se borila za Jugoslaviju. Franji Habulinu to izgleda nije jasno!
„…jednom je postojala tvorevina što se nazivala hrvatskom državom, a koja je bila sazdana na laži i zločinu. Nisu je srušili neprijatelji izvana. Srušio ju je hrvatski narod u zajednici sa Srbima iz Hrvatske, pridružujući se danas demoniziranoj Narodno-oslobodilačkoj borbi.“ kaže Franjo Habulin, a ne shvaćajući da to o nema nikakve veze sa današnjom Hrvatskom.
NOB je bila temelj na kojoj je građena Jugoslavija, država koje više nema, koja je propala, pa je skupa s njom propao i njen temelj NOB-a. Nije to nikakva demonizacija, to su činjenice. Nađite tekovinu NOB danas na karti svijeta! Čemu nama sada nametati propalu NOB i propalu Jugoslaviju?
Ne gradimo Hrvatsku na temeljima Jugoslavije? Ne miješajte NOB i Domovinski rat, jer su sasvim različitog karaktera i ciljeva.
NOB je bio rat za Jugoslaviju! Socijalistička revolucija za socijalističku državu, sa jednom partijom na vlasti i totalitarnom diktaturom, kultom ličnosti J. B. Tite.
Domovinski rat je Hrvatska vodila protiv JNA, protiv Jugoslavije i Srbije za samostalnu demokratsku Hrvatsku.
Temelji sadašnje države Hrvatske su:
Prvi slobodni demokratski izbori 22. i 23. travnja 1990. godine,
Referendum o samostalnosti održan 19.svibnja 1991. godine kada je izašlo na glasovanje 83,56 % birača, a glas ZA samostalnu Hrvatsku dalo je glas 93,24 % birača.
Novi Ustav od 22. 12. 1990. godine, NN 56/1990., Domovinski rat u kojem su hrvatski branitelji sa krunicom oko vrata pobijedili agresorsku JNA i Srbiju.
I tu nikakve poveznice s NOB-om nema. Paulina Arbutina nema razloga za obnavljanje partizanskih spomenika.
Paulina Arbutina ustvari je samo malo Pupovčevo piskaralo, ona samo prenosi što joj njen vožd kaže, a evo i njegovog velikosrpskog mudrovanja (laganja) koje nam već 32 godine nameće.
„ Izbjegava se govoriti i raspravljati o počinjenom ustaškom genocidu nad Srbima u Drugom svjetskom ratu. Tema genocida nad Srbima nije na adekvatan način zastupljena u programu predsjedavanja kao ni u hrvatskom društvu općenito. To je predmet neprestane napetosti između državnih institucija i srpskih organizacija. Globalna neoliberalna i neokonzervativna politika sjećanja usmjerila se prvenstveno na Holokaust kao odrednicu politike istrebljenja i progona Židova i eventualno Roma, a stradanje Srba u NDH nerijetko se zaboravlja što dokazuju izjave koje dolaze iz samih državnih institucija u kojima se Srbe ne spominje ili se može vidjeti na info tablama u samom Jasenovcu gdje također nema spomena NDH-a i genocida nad Srbima „ kaže Pupovac i dodaje da Hrvatska još nije razvila sposobnost distanciranja od ustašizacije u društvu pa ni u godini kad predsjedava IHRA-om.
Ustaški genocid nad Srbima ne postoji. To je još jedna od laži Milorada Pupovca, da stigmatizira Hrvatsku i Hrvate kao genocidan narod.
Pupovac to dobro zna, ali njegova velikosrpska misija više ne daje nikakve rezultate, pa sada gubi kompas i postaje nervozan i ne bira više riječi pa je prešao na genocid.
Pupovcu smeta svaki oblik hrvatske državnosti
Ova generacija koja je stvarala samostalnu Hrvatsku nije odgovorna za NDH, ni za SFRJ i time su sve riječi što je Pupovac rekao besmislice. Odgovorni su odavno pobijeni ili umrli i ne može na nas prenijeti odgovornost.
Ali za razliku od nas koji nismo odgovorni ni za NDH, ni za SFRJ, Milorad Pupovac je itekako politički odgovoran za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku od Balvan revolucije 1990. do današnjeg dana, jer cijelo vrijeme provodi program Velike Srbije ili Srpskog sveta.
Definicija genocida utvrđena je Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koju je prihvatila Opća skupština UN-a 9. listopada 1948. koju je Republika Hrvatska na temelju Odluke Hrvatskog Sabora o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ od 8. listopada 1991., na temelju notifikacije o sukcesiji položene kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda 12. listopada 1992. objavila u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori, broj 12/93. a cijeli tekst na engleskom i hrvatskom jeziku objavljen je u NN 8 /2023.
Pravna definicija genocida je namjerno uništenje nacionalnih skupina na temelju njihova kolektivnog identiteta, odnosno istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa … u cilju uništenja određene rase i klase stanovništva i nacionalne, rasne ili religijske grupe.
Važno naglasiti da mnogi znanstvenici nisu zadovoljni tom definicijom, smatrajući da je popis mogućih žrtava previše uzak kriterij ili da je dokazivanje genocidne namjere previše zahtjevno.
Ključni pojmovi koje treba razlikovati „holokaust”, „genocid”, „zločin protiv čovječnosti” i „ratni zločin”.
Holokaust je nacistički program prema kojem je trebalo ubiti sve europske Židove tijekom Drugog svjetskog rata sada je definiran kao genocid. Međutim, tijekom Nürnberških suđenja u neposredno poslije 2.svj.rata počinitelji nisu bili optuženi za zločin genocida nego umjesto toga za agresiju, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i druge zločine (razlog tome je što zločin genocida nije uveden u međunarodno pravo do UN Konvencije o genocidu iz 1948. godine).
Holokaust je bio ekstremni oblik genocida u kojem su počinitelji htjeli uništiti skupinu ljudi nastojanjem da ubiju svakog člana te skupine.
Zločini protiv čovječnosti su rasprostranjeni ili sustavni napadi na civilno stanovništvo, bez obzira radi li se o državljanima ili strancima i bez obzira jesu li napadi počinjeni u vrijeme rata ili u mirnodopskim uvjetima. Napadi mogu primjerice poprimati oblik ubojstva, istrebljenja, prisilnoga raseljavanja, ropstva, silovanja, mučenja i drugih neljudskih djela. Kod zločina protiv čovječnosti, radi se u biti o kršenju zajedničkih ljudskih prava i vrijednosti. Ovo je također krovna kategorija pod koju spadaju i „ratni zločini” i „genocid” u međunarodnom pravu.
Ratni zločini su kaznena djela koja su počinjena tijekom oružanih sukoba, a naziv se odnosi na teška kršenja pravila ratovanja. Ta su pravila određena u nizu međunarodnih sporazuma, a ponajprije u Ženevskim konvencijama. Namjera pravila ratovanja je zaštita civila, žena, djece, ratnih zarobljenika te bolesnog ili ranjenog vojnog osoblja tijekom oružanih sukoba. Djela kao mučenje, uništenje imovine i ubijanje civila ili taoca može se definirati kao ratni zločini kao i neodgovorno razaranje gradova, naselja i sela ili svaka vrsta pustošenja koja nije opravdana vojnom potrebom. Ratni zločini se čine kao dio veće političke ili vojne kampanje. Prema tomu radi se o ratnom zločinu, a ne o genocidu.
Pupovac i dalje ispire mozak svojom retorikom!
„ Hrvatska nije odlučila da obilježavanje IHRA-e pretvori u program osvještavanja štetnosti ustašizacije društva. Hrvatska je svoje predsjedanje trebala iskoristiti za suočavanje javnosti s negativnim aspektima ideje hrvatske države, ustaškim pokretom, za jasnije suočavanje s genocidom koji je ustaški režim počinio nad Srbima, Romima i Židovima. U hrvatskom društvu nema razlike, jasne distinkcije između sjećanja na stradanje u posljednjem ratu, isticanja ustaških simbola i distanciranja od tih simbola kojih je bilo tokom posljednjeg rata, ali koji nisu zato ništa manje nego to što jesu – ustaški simboli i ustaške poruke. Ali ima sposobnosti da se osuđuju Srbi i njihov doprinos komemoriranju ako nije u skladu sa dominantnim pogledom“ navodi Pupovac upozoravajući da je veliku sjenu u godini predsjedanja IHRA-om ostavlja i ustašizacija vukovarske kolone sjećanja.
Opet svjesno i namjerno manipulira prošlošću. Ne može Milorad Pupovac bez ustaša i ustašizacije, jer mu je to svrha postojanja i političkog opstanka. Cijela njegova politička djelatnost svodi se na Drugi svjetski rat, i na negiranje Hrvatske države kao države hrvatskog naroda. Pri tome obilno koristi Hrvatsku kao kravu muzaru, a Beograd mu je glavni grad. Vukovarska kolona je konačno bila kolona svih koji su branili Vukovar i to Pupovac i njegova bulumenta ne mogu nikako prihvatiti.
Po Pupovcu u Vukovarskoj koloni bi trebali sudjelovati „oslobodioci Vukovara“ Stanimirović, Šljivančanin i drugovi koji su stanovnike Vukovara „oslobodili“ od života, kuća i obitelji.
„ Pjevanje, skandiranje, dovikivanje i uzvikivanje ustaškog pozdrava “za dom spremni” u ovogodišnjoj vukovarskoj koloni sjećanja nije u skladu i duhu IHRA-e kao ni pojedini akti nasilja prema onima koje su prepoznali kao pripadnike srpskog naroda. Ostat će upamćena i reakcija prisutnih političara koji su dalje mirno nastavili šetati u jednoj takvoj koloni s ustaškim znakovljem. Dogodilo se i sprečavanje Srpskog narodnog vijeća i SDSS-a u komemoraciji svim nevinim žrtvama. Najznačajnija pozitivna promjena koja se desila tokom dosadašnjeg hrvatskog predsjedanje IHRA-om je povećanje financijske kazne za poruke govora mržnje, proustaške i filoustaške, u okviru prekršajnog zakona. Doduše, i to je rezultat zahtjeva predstavnika naroda žrtava Srba, Roma i Židova već duži niz godina – kaže Pupovac.
Evo tablice gubitaka stanovništva po Žerjaviću: Pupovac je vješti manipulator i lažljivac. Dokazala sam mu 10 njegovih laži, na koje njegova bulumenta piskarala koje usput i ja plaćam, nije imala argumente za odgovoriti, pa misle da će me blokadom zaustaviti.
Pa da ih sve skupa podsjetim na pravi genocidni program Velike Srbije, po kojem je trebala biti etnički čista velika Srbija na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag i kojeg su najprije ustaše u Drugomu svjetskom ratu spriječile, a raspadom SFRJ hrvatski branitelji u Domovinskom rati 1990.-1995.
Velikosrpska genocidna ideologija ima bogatu i dugu prošlost od Vuka Stefanovića Karadžića „Srbi svi i svuda“ (1836), Ilije Garašaninova Načertanija (1844.), pa onaj Nikole Stojanovića „Do istrage naše ili vaše“ objavljenog u Srbobranu, glasilu Srpske samostalne stranke, 22. i 23. kolovoza 1902., zatim 1907. godine velikosrpski ideolog Jovan Cvijić kaže: „Srbi žive i izvan tadašnjih granica Srbije. Svet treba da zna i da se uveri da Srbija može da operiše s mnogo većom celinom, no što je njena teritorija..“ Znači, Jovan Cvijić već jasno govori o nasilju i agresiji u cilju proširenja srpskog teritorija. Homogene Srbije“ (1941.) Stevana Moljevića, glavnog političkog savjetnika četničkog vojvode Draže Mihailovića;
- Srbi moraju stvoriti homogenu Srbiju
- Taj prostor mora obuhvatiti cijelo etničko područje Srba
- Pristupiti preseljenju naroda kako bi novi srpski prostor postao etnički čist.
Valerianova memoranduma, svećenika Valeriana koji je podmetnuo lažne fotografije i podatke o stradanju Srba., u 3 mjeseca 300.000 ubijenih Srba.
Genocidna ideja istrebljenja Hrvatskog naroda i zauzimanje njegova životnog prostora sve od „ugroženih“ Srba od 1836.godine do 2024. stara 188 godina.
Hrvati nemaju nikakav program, ni ideju zauzimanja tuđe zemlje i tuđeg životnog prostora. Tko je tu genocidan sasvim je jasno!
Milorad Pupovac zastupnik u Hrvatskom Saboru sa svojim SNV-om eksponent je te 188 godina stare genocidne velikosrpske politike. I sve što je uspio iznuditi , sve povlastice nisu mu dovoljne, jer on ide do Istrage ( istrjebljenja) naše ili vaše! Dok ima ijedan Hrvat ne će mu uspjeti. Vukovarska kolona mu je to pokazala!
U Presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu, 3. veljače 2015, jasno je rečeno da ”dokazi predočeni sudu pokazuju da u oružanim sukobima u Hrvatskoj nije zapravo bila riječ o ratu, nego o pokolju” te da je “očito da su u Vukovaru, Iloku, Lovasu i Bogdanovcima ne samo počinjena djela genocida (actus reus) nego i da je postojala namjera (mens rea).”
