Slovenske ‘prljave ruke’ idu nama u korist

Arbitražni sud nezakonito je donio odluku na načelima pravičnosti

Sudska praksa „pravičnosti“, tj. equity law, dio je anglosaksonske jurisprudencije – common unwritten law. Ona vuče svoje korijene iz crkvenog prava chancery i zato ima naglasak na jednakost, pravdu, poštenje i moralne osobine zakona prirode. Da bi stranka mogla doći pred jedan takav sud ili arbitražu, mora zadovoljiti i ispuniti niz uvjeta, a jedan od tih koji se baš odnosi na arbitražni spor između Slovenije i Hrvatske jest: da bi sud ili arbitraža prihvatio molbu stranke da sudi na načelu pravičnosti, stranka mora doći pred sud čistih ruku. Cijela koncepcija suda je da stranka moli, a ne traži pravičnost od suda.

Edward Slavko Yambrušić

Ako sud ili arbitraža utvrdi da je stranka došla pred sud prljavih ruku, taj sud ili arbitraža ne može suditi na načelu pravičnosti, već mora primijeniti pozitivno pravo lex lata. U slučaju graničnog spora u Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu pokazalo se da je Slovenija prljavo utjecala na članove Arbitražnog suda. U tom slučaju Arbitražni sud nije smio donijeti odluku na načelu pravičnosti, nego je morao primijeniti međunarodno pravo mora, tj. konvenciju Ujedinjenih naroda koju su prihvatile i Slovenija i Hrvatska (1982. Law of the Sea).

Budući da je Arbitražni sud nezakonito – protusudski presedan – donio odluku na načelima pravičnosti, ta odluka je ništavna, tj. null and void, i nije obvezujuća za Hrvatsku da je prihvati i poštuje. U kontekstu međunarodnih odnosa ta je činjenica za Hrvatsku važnija od odluke Hrvatskog sabora da raskine arbitražni ugovor sa Slovenijom. Hrvatska vlada i diplomacija morale bi to objasniti svim međunarodnim čimbenicima – napose gospođi Angeli Merkel – koji naglašavaju i pritišću da Hrvatska mora obvezno prihvatiti odluku Arbitražnog suda. Moramo ih podsjetiti na one latinske uzrečice:

Commodum ex injuria sua non habere debet (Nitko se ne može unaprijediti preko svojih prekršaja) kao i Nemo ex proprio dolo consequitur actionem (Nitko ne dobiva pravo preko svojih prijevara).

Ova je odluka na štetu Hrvatske i hrvatskih građana. To više, a fortiori, ona povrjeđuje temeljne vrijednosti suvremene međunarodne zajednice: vladavina prava i suverenitet država članica te zajednice, kao još uvijek krhke temelje međunarodne solidarnosti, međunarodnog prava i općenito međunarodnog javnog reda. Koliko sam mogao primijetiti i zaključiti iz dosadašnjih rasprava i izjava hrvatskih političara o arbitražnom sporu sa Slovenijom, razni pokušaji hrvatskih odgovora na slovenske prijevare i prekršaje promašili su smisao i važnost načela pravičnosti, tj. equity law. Oni se vrte u krugu pravnih – lex lata – normi pozivnih zakona i međunarodnih ugovora i konvencija, koji su važni u bilateralnom odnosu između Hrvatske i Slovenije, ali nisu srž pravnih odgovora na slovenske „prljave ruke“ u suprotnosti s načelima pravičnosti koja daje pravni odgovor zašto je arbitražna odluka ništavna.

Drugim riječima, kompromitirano slovensko ponašanje ima dvostruki učinak. Prvo: na navodni prekršaj arbitražnog ugovora i drugo: na ratio decidendi Arbitražnog suda koji je donio odluku na načelima pravičnosti u suprotnosti s presedanom sudske prakse. Zbog svega toga ti hrvatski pokušaji ne daju pravi artikulirani odgovor Slovencima i svim njihovim međunarodnim igračima koji ih podržavaju da u stvari oni sa svojim ponašanjem – a ne Hrvatska – narušavaju međunarodni poredak i ne poštuju međunarodno pravo.

Europa krši međunarodno pravo podržavajući Sloveniju

Slovenci se drže ništavne odluke ad hoc Arbitražnog suda kao „pijan plota“, a Hrvatska umjesto da to otvoreno artikulira u svoju korist, ona se brani i želi dijalog. Brani od čega? Kontaminirane arbitraže i ništavne odluke kao i međunarodnog licemjerja. Nije to prvi puta da se Hrvatskoj servira ovakva međunarodna bezobraština pod krinkom legitimiteta međunarodnog prava. Podsjetimo se samo na Statut ad hoc Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju. U očima i procjeni priznatih eksperata i „uvjerljivih autoriteta“ (persuasive authorities) međunarodnog prava, ti razni ad hoc sudovi i tribunali svojim odlukama prave samo zbrku i nered u razvoju međunarodnog prava i općenito stabilnosti međunarodnog poretka.

Tako i ovdje, nakon zbrke i nereda sa Slovenijom, dolazi zbrka i nered s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom, a sve na štetu suvereniteta Hrvatske. My dear Croatia, wake up, it's later than you think (Hrvatska moja draga, probudi se, kasnije je nego što misliš).

Dr. Edward Slavko Yambrušić, Globus