Hrvatski Fokus
Hrvatska

Svoju sliku ljubim s druge strane zrcala

Nemam komu svoj glas dati

 
 
Sreli se na ulici Jura i Mate. Zagrlili se, upitali za zdravlje i zajedno uputili u obližnju gostionicu na jednu ljutu. I čim su sjeli, nakon kraće stanke, Jura upita Matu:
 „Moj Mate, što je to tobom? Što se događa? Sav si mi nekako blijed, ispijen. Kao da  si, ne daj Bože,  ustao iz groba“.
„Ma, ne pitaj me ništa“, odgovori Mate, uzme čašicu rakije, i u jednom gutljaju, ispije ju na ex.
„Pa, reci već jedanput, što je to s tobom?“, priupita ga opet Jura.
„E, moj Jura, moj Jura! Nisan ti noćas oka sklopija. Cilu su me noć more morile. a pred zoru san se probuja, vas mokar od znoja“. 
„A što si sanjao, moj Mate?“
„Najprija san ti sanja, moj Jura, da san posta član ESDEPEJA, a onda i onih 365, kako li se zove  ona Bandićeva stranka, pa onda ovoga Plenkijevog HADEZEJA.
„Pa što onda, ako si u snu postao član SDP-a, pa one Bandićeve stranke, pa ovoga sadašnjeg Plenkijevog HDZ-a? Ne bi bio ni prvi ni posljednji koji je mijenjao stranke kao košulje i okretao se kako vjetar puše“ ?
„Kako, što onda? Pa kod nas ti velidu:“ Bog te sačuva i od   jednih i od drugih. A  bome i od ovi trećih koji su danas miljama dalekoga od Tuđmanovog HADEZ EJA“.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/02/dn24466-1_800.jpg
-Ima, bome, Mate pravo! Sve ti ga je to sada isto. I svi ti oni pušu, moja Monika, u isti rog…
-Pa, moja gospođo, nisi tako uvijek mislila.I ti si, moja Lucija, glasovala za njega kada je bio direktan Josipovićev protivnik, na onim prijašnjim izborima za predsjednika Države!
-Jesam, jesam. A zar sam imala neki izbor!? Birala sam onoga, draga moja, koji mi se u tom trenutku  činio bližim po svojim nazorima i domoljublju.
 „A za koga glasovati?“, govorila je tada i jedna moja prijateljica. „Ne sviđa mi se niti jedan niti drugi, ali je ovaj, barem, kulturan i pravi gospodin“.
I eto, tako, ona je glasovala za kulturnog gospodina, a ja za onoga drugoga, kojega su u mnogim komentarima, nazivali seljačinom.
Glasovala tada, i nikad više!!!
Ali, ruku na srce, Bandić je tada  pomagao sirotinju, sklapao s njima kumstva, išao na Mise, surađivao s braniteljima, otvarao nova radna mjesta… i, mora se priznati, zbog svega onoga što je učinio za Zagreb, koji se sada ne može, u odnosu na ono kakav je bio početkom devedesetih, ni prepoznati. Pa i sama znaš da se u vrijeme komunizma u Hrvatskoj nije ništa novo   gradilo, a sve devize koje su dolazile od turizma i naših iseljenika, prebacivane su u Beograd.
„Svidio bi se on mnogima. Da se nije trudio svidjeti svima“.
Sretala sam ja, draga moja, u svom životu mnoštvo onih koji su zbog svoga osobnoga interesa, svjesno gazili sve moralne vrijednosti, navlačili raznorazne maske i mijenjali uvjerenja  kao košulje.
I, nikad, nikada dosad nisam srela nekoga, tko je kao Milan Bandić, uspješno balansirajući, sve do sada opstajao.
Ali se nikad dosad, kao sada, nije tako i toliko ni razotkrio.
Valjda je osjetio, da je došao pravi trenutak za ostvarenje njegovog vječnoga sna o bratstvu  i jedinstvu, pa nam je  nudio svega pomalo:
•Malo odlazaka na Svete Mise;
•Malo antifašističkih derneka;
•Malo podrške braniteljima;
•Malo bedževa s likom voljenog vođe;
•Malo podrške obitelji;
•Malo bratstva i jedinstva…
 
A, ja sam, moja gospođo, kao i većina Hrvata,  dugo glasovala za HDZ, zbog  uspomene na našeg prvog predsjednika Republike Hrvatske, pokojnog Franju Tuđmana. I to je tako trajalo, sve do nasilnog Karamarkovoga skidanja s vlasti. I od tada, moj im glas više nije išao niti će ići.
A glasovati  za  Bandića, bilo kada,  ne pada mi ni na pamet! 
Jer, taman kada pomisliš da se Bandić potpuno izliječio od tzv. antifašizma i raskrstio sa svim komunističkim mitovima, a ono …Bandić počinje krstariti od jedne do druge antifa fešte, pa onda, da bi malo ublažio dojam, puže po snijegu do groba nekog našeg poginulog branitelja, te polaže cvijeće i  pali  svijeće. Da bi odmah nakon toga, radi balansa, uskrsnuo nekog partizana iliti narodnog heroja.   
Doduše, upokojio je, iako teška srca i preko volje,   „najvećeg sina naših naroda i narodnosti“, ali, sve mi se čini, kako će opet delati, te ga za svaki slučaj, ponovo uskrsnuti. U zlu ne trebalo.
Pa će, onakav  kakav i jest , uskoro vratiti i njegovo ime, na njegovo staro mjesto… Naravno, ako mu i to bude zatrebalo . Jer se i on, i drugovi antife, stalno vrte, u   tom i takvom,  komunističkom „vrzinom kolu“, već desetljećima.  
Ali,  tu je naš Bandi, naša „Katica za sve“. Sve će on to srediti i urediti.
Lisac je to stari.Pa je, onakav kakav i jest, a da bi svojim drugovima ublažio boli neprebolne, obnovio park  „Tratinčica“ i staru fontanu  “Trantičica za Tita“, čija je obnova koštala, slovom i brojem, (900 000) devetsto tisuća kuna.
I, tako,  drugovi i drugarice ponovo posadiše cvijeće, hoću reći tratinčice, svom voljenom maršalu. 
SVE ZA VLAST,VLAST NIZAŠTO
 
Onda je, onako jadan i žalostan, a nakon uklanjanja imena Trga maršala Tita, vratio bistu Ive Lole Ribara i obećao  postaviti ponovo   spomenike sedmorici sekretara SKOJ-a
  „U Zagreb ću vratiti svih sedam sekretara SKOJ-a. Istinski heroji, najveći heroji su poginuli. Oni su uvijek govorili „za mnom”, a ne „naprijed”. Nemojte  to zaboraviti“, obećava čvrsto i drugarski, naš Bandi.
Kažu neki za njega da je „patološki ovisnik o moći“   koji bi da mora birati smrt ili fotelju gradonačelnika, radije umro nego ju izgubio“.
A nije mu lako,mora se priznati,  skinuti se ni s ovisnosti o Brozu niti komunizmu. Pa mu ovo s Ivom Lolom, dođe nešto kao ljekoviti oblog za  ublažavanje bolova na otvorenoj antifa rani.
Jer, ljudi moji, rane su to još nezacjeljenje. .  
KAKO VOJNIČKI  GRAH SPASITI MOŽE
 
Pa, uza sve te boli i brige, ni opcije boravka u Remetincu,  nimalo mu   ne pašu. A najlakše će to izbjeći, dobro on to zna, ostankom na vlasti.
Uvijek mu je tu, a za svaki slučaj, i rezervi odlazak u bolnicu. Te je tako, delajući, dobio i kilu na preponi, dižući lonac od 80 kilograma.
-Evo, sad prije deset minuta, ali neću vam pokazivati. Tko traži vraga, dobije ga. Ali, nema veze, operirat će me još noćas na „Svetome Duhu”, kaže Bandić.
„Uu-huu-huu, kila stigla prije deset minuta, a Bandić -ne samo da zna dijagnozu-nego već ima i dogovoren termin za operaciju!“ 
  I, eto, tako, umjesto u sudnici (trebao je ići na ročište),   jutro je dočekao u bolničkoj sobici.
Izgleda kako mu je dobro došao, baš kao naručen, taj vojnički lonac s grahom.
-A tebi bi, Lucija,  sve mi se čini,ovo možda bio dobar poticaj za neku novu priču:
-Dobra bi, dobra to bila priča, vjeruj ti meni, moja Monika!
 
“Bio sam cijelo vrijeme u Maksimiru u blizini Bandića. Nisam vidio da je podizao taj, sad već glasoviti lonac, od 80 kilograma. Besramno je kako Bandić vuče ljude za nos, dok se koprca u živom blatu optužnica i na sve moguće načine nastoji neuprljan dočekati još jedne izbore i još jedan mandat“ , kaže jedan komentator. 
Pa je, nakon toga, slomio nogu, te upriličio, kako neki kažu, predstavu “Zagrebački pacijent”, i uspješno odigrao glavnu ulogu.   
Pa je, naravno, za svoje građane i za sveopći interes, nastavio i dalje delati, obilazeći teren … Čak i sa štakama. Pa je, onda,   hospitaliziran zbog plućne embolije, ostao u bolnici. Iako je u ponedjeljak trebao otkriti spomenik   Franji Tuđmanu. Ali mu je u nedjelju ( razlozi se daju naslutiti), ponovno pozlilo, te je ipak poslušao liječnike i ostao u krevetu.
Tako bar kažu.
Ipak ga, ni slomljena noga niti embolija pluća, nije spriječila da ode u Skupštinu Grada Zagreba, gdje se izglasavao gradski proračun.
 „Liječnici su mi rekli da mogu otići na par sati“, tvrdi Bandić.  
Jer, “ ako ne bude dovoljno ruku za izglasavanje proračuna, bit će izbori, izbori su legitimni… Ja da sutra umrem, napravio sam dovoljno, da svi naprave koliko ja, Hrvatska bi bolje izgledala“, govorio je tada Bandić novinarima,  promuklim isprekidanim glasom, teško izgovarajući svaku riječ.
-Baš mi ga je bilo žao. A tebi?
-Hajde, Monika, života ti, ne bulazni! To je  bila njegova nova predstava tzv. „Zagrebački proračun“. 
 
I tako,"psi laju a karavane prolaze !" A naš Bandić, sve su prilike, dugo i traje i ostaje.
Ne, ne ću griješiti dušu. Jer, o pravom stanju Bandićeva zdravlja, ima dosta i nagađanja. A, možda je, ipak, sve prava istina. Možda!!!
Kažu neki kako je istina da mu je 2003. dijagnosticiran moždani udar, da su mu operirani sinuse i bruh, da su mu 2017. ugradili stent zbog jakog suženja krvne žile srca. Tako neki kažu!  
-Moja Lucija, nije se s tim igrati! Embolija nije, baš tako naivna bolest, zar ne!?
– Nije, nije! Najčešći simptomi   su nagla pojava  nedostatka zraka, bol u prsima, kašalj, a u teškim slučajevima, i kratkotrajan gubitak svijesti. Znakovi su nespecifični, a uključuju ubrzano disanje i  ubrzan rad srca. Te, na prve simptome (preporuka liječnika), pravac kod doktora! Na liječenje!!!
 „Od plućne embolije može se doslovce umrijeti u trenutku“, kažu i liječnici.
Ali, našega Bandija, ništa ne  može spriječiti.Svugdje stigne, svugdje ga dotekne.
  Bandić je, mora se priznati, vrstan igrač. Vješto se koristi i vješto barata svim asovima u rukavu. Osluškuje bilo naroda, prati politička kretanja i kod nas i  u svijetu, prilagođava  se svakoj situaciji, pa stručno kormilareći i balansirajući, koristiti svaku priliku za „delanje“ u svoju korist. 
-Zna čovjek zanat, moja Monika!  
-Istina! U početku je bio dio ljevice, danas je spreman  koalirati i s desnicom. Prije je bio agnostik, a onda postao vjernik. Prije je bio komunist, a sad je antifašist.
Kormilari li on, kormilari…Znalački i precizno. I nema mu premca.
„Zbilja smo bez premca po bizarnosti naših tzv. političkih elita“. Svega tu ima, ali što je Bandić, to nitko nije. Pa je tako, iako slomljene noge, iako je trpio bolove,ponosno i uspravno marširajući, stupio je pred predsjednika Rusije  Putina, i postao dobitnikom   najznačajnije ruske nagrade.
I  Zagreb je „profitirao“, tako bar neki kažu, zahvaljujući programima o suradnji i uspostavljanju prijateljske veze između našeg  Zagreba te Moskve i Sankt Peterburga, najvećih ruskih gradova.
-Imamo na javnim mjestima u gradu postavljene i one biste  ruskih književnika Sergeja Jesenjina i Aleksandra Puškina, te astronauta Jurija Gagarina.
Nema što,  pravo je to prijateljstvo!?
-A što ti hoćeš? Čovjek želi svima ugoditi.  I ispuniti sva  ona svoja silna obećanja.
• Obećao je besplatne udžbenike za sve osmoškolce i srednjoškolce  u Hrvatskoj,
• Obećao je izgradnju  nacionalnog stadiona,
• Obećao je napraviti i najbolje sanjkalište,
• Obećao je i da će Zagreb dobiti 'najljepšu žičaru na svijetu,
• Obećaoje i da će „Novi Zagreb biti novi Manhattan.
     Pa je, navodno, oprostio dugove za 59 000  tisuća siromašnih, ali u isto vrijeme, odobrio i   oprost dugova bogatim sugrađanima. Naravno, ovo zadnje je negirao, prebacivši odgovornost  na službenike u Holdingu i upravu Grada.
„Lakše je gablati nego delati, a oni koji u životu nisu napravili ni pesju kućicu gablati mogu, ali raditi ne znaju.
…Kada krenu radovi na žičari Sljeme, vidjet ćete me u bageru kako kopam“ rekao je Bandić.
Pa da mu ne bi prigovarali kako kopa bez odgovarajućih kvalifikacija, završio je, čak, i tečaj za rukovatelja bagerom.
U NOVO BRATSTVO I JEDINSTVO
    Čitam tako, kako je gradonačelnik   našega glavnoga grada Bandić, primio Dragana Markovića Palmu,   bivšeg gradonačelnika srbijanskog grada Jagodine,  a sadašnjeg predsjednika stranke „Jedinstvena Srbija“.
Za Palmu se Bandić kleo kako nije znao da je on bio Arkanov  politički partner i poslovni ortak u „izvozu“ slavonske hrastovine i nafte u Srbiju,  za vrijeme okupacije Podunavlja. 
„Volim slušati Cecu, a nema estradnog umetnika koji mi nije pevao“ , rekao je Dragan Marković.
A to je čovjek, kome jedino „nisu pevali Beethoven i Chopin“, jer je bio mali kad su bili popularni,  a koji je došao kao „uvaženi gost“ Milanu Bandiću, gradonačelniku glavnoga grada svih Hrvata i i glavnoga grada Republike nam Hrvatske.
Pa je pozvao i Vladana Vukosavljevića, ministra kulture Srbije.  Pregovarali su oni tako i dogovarali su se oni o kulturnoj suradnju našega  Zagreba i njihovoga Beograda. 
Pa jeondapozvao, a na tom istom tragu, u isto vrijeme i gradonačelnika Beograda dr. Zorana Radojičića i Abdulaha Skaku iz Sarajeva, s kojima je osobno  i razgovarao i dogovorio se o intenzivnijoj suradnji tri glavna grada Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.
Eto, što ti je bratstvo i jedinstvo!!!
Još im  samo nedostaje da se svi bratski   uhvate u Žikino kolo,  pa podvrisnu: “Mile voli disko, disko, a ja kolo šumadisko“.  Gdje bi im tada bio kraj?  
     Pa, drugovi naši dragi, svi mi, iz bivše nam drage, ovo smo i čekali!!! Zamislite samo koliko bismo se proširili. Sve od Vardara pa do Triglava. Zahvaljujući ovima ovdje kod nas i  onima tamo… kod njih.
Dok   bismo mi ostali, oni kojima se kosa diže na glavi na sam spomen njihove Juge, završili u njihovom drugarskom   zagrljaju, čvrsto okovani njihovim starim lancima.
Ali, red je, u ime „vekovnog bratstva i jedinstva“,  prisjetiti se malo i tih zajedničkih, starih „dobrih“ vremena. Zato nam , ponekad, naši „prijateljski susedi“, da ne bismo zaboravili kako nam je nekada bilo lepo,  ubace i ponešto „svoje“. Ako ništa drugo, a ono „njihovu“ muziku.
To je i tak-tak, bumo rekli, bezazleno.
Pa onako usput dodaju, a sve pod svoje, i  nešto malo albanskog, malo mađarskog, pa onda malo bunjevačko – hrvatskog, pa makedonskog…    Pa eto nam, opet zajedno „cela bivša“ i nikad neprežaljena Juga.
Tako se to radi! Tako su stoljećima i   naučili raditi.  Jer, sve je njihovo. „Gde ima i jedan srpski grob, tu je Srbija!“ 
A onda nam u finišu zaplešu i zajedničko, srpsko-hrvatsko  kolo, kao što su to, ne tako davno,  i uradili.
Zajednički i bratski. Njihovo  „Kolo“ (valjda  šumadijsko) i naš „Lado“,  valjda, hrvatsko. Baš lijep spoj! Za        njihove  antifa uši.
A nama HRVATIMA, od srpsko- hrvatskog a spoja i mješavine, grči se u želudcu.
-Da mi je samo znati, čija li je to ideja bila? Možda je to tada namjerno i ostavljeno. Kao nečije kukavičje jaje. Da se, nakon obećanog nam pakla, malo raspojasamo i opustimo u bratskom srpsko-hrvatskom druženju.
ORDEN PRIJATELJSTVA
 
     Naš je Bandi veliki  trudbenik, i radnik, i  djelatnik. Stalno nešto dela. Pa je, tako, prilikom delanja i obilazaka cestarskih radova, nezgodno ugazio u nekakvu rupetinu… i slomio nogu. I zaradio, trostruki prijelom zgloba. Ali, nije se dao u gips.
Naravno, zbog odlaska u goste Vladimiru Putinu, koji ga je odlučio odlikovati „Redom prijateljstva među narodima“,  i tako pridružiti nizu odlikovanih  s „ovih prostora“, na čelu s Miloradom Dodikom, Tomislavom Nikolićem, Ivicom Dačićem i Emirom Kusturicom-allias Nemanjom.  
Pa što će jadan? Zar da se osramoti? Jer, pred velikog ruskog vođu, ne može na štakama. I kud će što će, nego ne stavljati gips .
Pred velikim vođom, mora se hodati žustro, hrabro, junački.  Pa makar  trpio i najveće bolove i muke.
Otrpjeti sve to, onako muški, kako to samo znaju naše antife. Pa je, zato i išao bez gipsa.
Kako bi od sramote pred ruskim drugovima, išao u gipsu i sa štakama, primiti Orden rusko-srpsko-hrvatskog  prijateljstva?    
A Orden mu je bio melem i za dušu, i za tijelo… Onako stručno izrađen u obliku zvijezde petokrake, sav od srebra s pozlatom,  s reljefom globusa i u središtu optočenim crvenim rubinima.
Nije to šala, drugovi naši dragi, primiti orden koji se dodjeljuje ruskim i stranim državljanima za posebne zasluge u međunarodnim odnosima, za rad na uspostavi međunarodnog prijateljstva i mira među nacijama, te za znatan doprinos u očuvanju i promociji ruske kulture i baštine ili zajedničkom razvoju zajedničkih projekata s Ruskom Federacijom
  -A, je li tamo, možda, nosio i bedž s Titovim likom?  Za svaki slučaj.  Sjećaš li se, kada ga je kod nas, nosio zadnji put?
-Sjećam, sjećam. Kako se ne bih sjećala?  To je, je li tako, bilo na onoj antifašističkoj balkanijadi?
Sjećam se i onoga natpisa ćirilicom i latinicom  na bedžu,  i onog njegovog igrokaza, i onoga njegovog negiranja svega, pa onda njegovog lažnog zaklinjanja.
-Pogledaj i  sada, moja Monika, opet isto! Opet se okreće kako vjetar puše.
U kojem vremenu on to živi???
-Čitaj,   moja Monika, malo više pa ćeš sve znati.  I kako  zaključiti i kako  odlučiti!
-Izgleda da je  kod našega Milančeta, po onoj narodnoj, „u sto vira za sto lira“. Jer se tada naš Milan, „uvređen i povređen“ prekrižio i izjavio:
"U ime Oca i Sina i Duha Svetoga… Ili se ispričajte za govornicom ili ću zadovoljštinu tražiti na sudu. Ja nisam nosio nikakav lik Josipa Broza Tita. Na bedžu piše „6. susreti antifašista“. Bez petokrake i slike. Gdje ste vi to vidjeli?"
Vidjeli smo, vidjeli, druže Bandiću!!!
Vidjeli smo i  bedž, ispisan latinicom i ćirilicom, vidjeli smo u sredini i lik Josipa Broza Tita. Vidjeli smo s takvim  bedžom i još neke velike drugove,  tzv. antifašiste. 
-A tad smo zorno vidjeli i koju je drug Bandić školu pohađao,   i u kojoj je školi „bratstvo i jedinstva“, usavršio znanje.
Eto, „tako je to s narodom koji nije proveo lustraciju nad glavnim igračima totalitarnog komunističkog sistema, niti se distancirao od svoje totalitarne prošlosti, komunističke provenijencije.Pa, zato sada i imamo „bandićevizaciju društva i hrvatske politike“.
•Zato je  krstario i krstari po „regionu“ .
•Zato je zajedno sa Savezom antifašista i prihvatio pokroviteljstvo, nad obilježavanjem obljetnice osnivanja partizanskog X. korpusa.
•Zato je i namjeravao, zadnjem ministru vanjskih poslova SFRJ,  95-godišnjem Budimiru Lončaru koji je  najpoznatiji po tome što je ustrajavao i uspješno Hrvatskoj nametnuo putem UN-a, u jeku velikosrpske agresije,  embargo na uvoz oružja, dodijeliti  Medalju Grada Zagreba.
„Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku
izjednačavanja agresora Srbije i JNA i napadnutu Republiku Hrvatsku. Lončar je propustio izraziti lojalnost Republici Hrvatskoj, čime se stavio na stranu protivnika mirnog, demokratskog i pravednog rješenja jugoslavenske političke krize…“, rekao je dr. Franjo Tuđman, 27. rujna 1991.  Dok u  zaključcima Vlade, donesenim  na sjednici nakon donošenja Rezolucije 713 Vijeća sigurnosti o Jugoslaviji od 27. rujna 1991. godine, u sklopu koje je donesena i odluka o embargu, stoji da je Vlada  usvojila pet zaključaka.
U prva tri se prihvaća rezolucija, napori za mirno rješavanje sporova, te preuzimaju obveze o prekidu vatre. Dok se četvrta točka izravno odnosi na ulogu Budimira Lončara, a ona glasi: “Vlada RH ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove Budimir Lončar
kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu, izjednačavajući agresore, Srbiju i JA, i napadnutu Hrvatsku. Takvi pristrani stavovi g. Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici VS-a s porukama o jednakoj krivici i “zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda, instrumentaliziranih na tako žalostan način, od strane uzajamno isključivih političkih opcija”.
Ali, umirovljeni političar, drug Budimir Lončar (mislim da će tituliranjem biti oduševljen), odbio je Medalju kazavši da ne želi sudjelovati u  “ žalosnom igrokazu koji sramoti njegovu domovinu Hrvatsku“.
-Što, što je to rekao na kraju? Kako on ne želi sudjelovati u“ žalosnom igrokazu koji sramoti njegovu domovinu Hrvatsku“. Pa, ne želimo ni mi da dotični drug Lončar,  sudjeluje u bilo čemu, u Našoj DOMOVINI Hrvatskoj. Jer, takvi nam ne trebaju!!!
Ta, njegova je domovina, bila i ostala, mila mu Juga.
Jer, Budimir Lončar je čovjek koji je „po rođenju bio Hrvat, po uvjerenju Jugoslaven, a po bivšem mjestu stanovanja Beograđanin”
„Kolega g. Bandić, nadam se, da vam je poznat podatak, da je Budimir Lončar svoj stan, odlazeći iz Beograda, dao Andriji Biorčeviću, generalu koji je bio komandant novosadskog korpusa, Vukovar 1991.“,  gradonačelnik općine Radenci u Sloveniji i povijesni istraživač, Roman Leljak.
„Nažalost, Hrvatski Bog Buda, živi vječno!  A„Budina deca“ su svugdje oko nas!“
No, umirovljeni političar, Budimir Lončar, odbio je Medalju kazavši da ne želi sudjelovati u “žalosnom igrokazu koji sramoti njegovu domovinu Hrvatsku“.
Lijepo, lijepo od njega!!! Svi smo odahnuli.  I Bandić konačno može odahnuti. 
Pa nastaviti delati…i delati… i delati…
***
Sviće. Zagreb još spava. Prvi sunčevi zraci obasjavaju pustu ulicu. Pješačkom stazom žurno korača  jedan čovjek u radnom odijelu. U  desnoj ruci nosi nekakvu torbu-valjda sa alatom-a na lijevom ramenu… srp i čekić. Reklo bi se, ide čovjek delat. A za kaj ne!?
Delat, delat čovjek ide… 
E, e-e-e, stari je to lisac,  ljudi moji dragi!
 
"Želimo da Zagrepčani još bolje žive, ali i da čitava Hrvatska živi bolje. I nećemo stati dok to ne napravimo", rekao je Bandić.
Pa je, nakon toga „Titovim stazama revolucije“, odjezdio u Beograd.   Da i tamo  širi srpsko-hrvatsko bratstvo i jedinstvo.
BLIŽE SE. BLIŽE IZBORI!!!
A što narod misli???
…Ja vam se  s politikom ne bavim, pa ne bi štel uopće diskutirati. Ni jedna stranka me baš ne zanima, jer nitko ne nudi ništa pametno.   A Bandić? Znamo kaj je Bandić, lijevo pa desno- desno pa lijevo… Kako vjetar puše.
 …Glas jalnih i zlobnih!!! Ne slažem se uvijek s Bandićem i njegovim stilom, ali mu nitko ne može predbacivati nerad ili loše rezultate. Pa, Zagreb je za neprepoznati, npr. sjetite se Bundeka, šikare, smrada i komaraca 2 km od Trga…Da je samo to napravio, bilo bi puno. No, imao je i megalomanije (npr. fontane), ali tko može negirati ljepotu sadašnjeg stanja? Samo jalnuši! Pa i priča o ZOO vrtu je nategnuta, upravo ovih dana može se vidjeti sva ljepota, raskoš i bogatstvo ove ustanove, sigurno među prvima u EU, kako  po izgledu tako po fondu i uvjetima u kojima životinje žive…I zato da ne duljim, Bandića će kao i sve uspješne u Hrvatskoj "pojesti njegova djeca", kako su ga već "pojeli" u Partiji, To je kod nas tako, ali što se god dogodilo (pa i ako "institucije odrade svoj posao"), iza Milana Bandića će ostati nekakav trag…
…Iskreno, ne podržavam. Ne volim kada ljudi olako mijenjaju svoja uvjerenja. Ako su krenuli sa svojim programom i  imaju  neki dobar plan i svoju viziju, kod toga su trebali i ostati. Najlakše se nekome prikrpiti, ko krpa na zakrpu. A te priče da će Bandić pomoći Zagorju, u to ne vjerujem. I  to iz jednostavnog razloga, jer imam dovoljno godina!
 
Hrvatska  je utemeljena na Domovinskom ratu protiv srpskih agresora, na slobodi i neovisnosti, a ne na vladavini prisile, dominacije i kontrole.
Mi smo rođeni slobodni!
I ostat ćemo slobodni!
 

Vera Primorac

Povezani članci

Nova prijevara klijentelističkog HNS-a

HF

Ranjen Michael Ljubas

HF

Lijeska

HF

Bolji su narodi koji podižu ustanke

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...