Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Vehabije i selefije nisu nikakava prijetnja nikome

Ne radi drugome što ne želiš da tebi netko čini

 
 
Muftija zagrebački Aziz efendija Hasanović rođen je 15. listopada 1965. godine u Osmačama kod Srebrenice. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1984. godine, a na Fakultet islamskih nauka je diplomirao 1988. godine. Postdiplomski studij je okončao 2007. godine na Fakultetu islamskih nauka obranom magistarskog rada na temu temu „Rasprave o hutbi u kontekstu stupanje Bosne i Hercegovine u europski politički i kulturni krug“. Doktorsku dizertaciju na temu „Marketing u funkciji vjerskog menadžmenta“ obranio je 2009. godine na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Pohađao je veliki broj stručnih seminara i seminara za usavršavanje među kojima su: Unis institut iz Sarajeva i TUV iz Münchena (ovlašteni za međunarodne standarde ISO 9001:2000.), Diploma o auditu za vjerske, karitativne i ekološke organizacije, Međunarodni Institut za osposobljavanje imama, hatiba i daijau Mekki, (Saudijska Arabija), dvosemestralno stručno usavršavanje, 2003. godine. Svoj radni vijek dr. Aziz ef. Hasanović počeo je imamskim poslom u srebreničkom džematu Osatica (1984.-1992.). Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu odlazi u Hrvatsku gdje 1992. godine biva imenovan za glavnog zagrebačkog imama. Na toj funkciji ostaje do 1998. godine kada biva imenovan za pomoćnika predsjednika Mešihata za vjerska, prosvjetna, vjeronaučna i kulturna pitanja. Godine 2005. imenovan je za direktora Centra za certificiranje halal kvalitete u Hrvatskoj. Na toj funkciji ostaje do 2012. kada je izabran za predsjednika Mešihata IZ u Hrvatskoj i tu funkciju obnaša i danas.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/03/muftija-dr-aziz-hasanovic.jpg
Sudjelovao je u velikom broju međunarodnih konferencija i simpozija. Autor je većeg broja djela i stručnih radova od kojih možemo izdvojiti: „Pojmovnik“ (2010.); „Hutba u vremenu“ (2009.); „Islamsko bračno pravo“ (2003.); „Metodologija šerijatskog prava“ (2003.); „Đozo Husejn, Fetve I i II“ (1999.), „Razumjeti islam“ (2018.) i dr. Dobitnik je Priznanja Udruge za vjerske slobode Republike Hrvatske za promicanje ljudskih prava i vjerskih sloboda koje mu je dodijeljeno 2012. godine. Pored bošnjačkog i hrvatskog jezika, aktivno se služi i arapskim jezikom. Oženjen je suprugom Hajrijom, otac je četvero djece, Fatime, Sabahete, Merjem i Idriza.
 
• Poštovani, imali što da sam propustio a trebalo bi reći u uvodu ovoga razgovora?
– Možda bi bilo značajno još napomenuti, među članstvima u brojnim tijelima međunarodnog karaktera, posebno se ističe članstvo u Europskoj akademiji znanosti i umjetnosti te Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti. Također, potpredsjednik sam Euroazijske islamske šure – vijeća koje okuplja predstavnike vjerskih zajednica iz cijele Europe i Azije, član Vijeća lidera muslimanskih vjerskih zajednica sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima koje je upriličilo posjet Pape Franje i još brojna druga da ne nabrajam, mislim da je dovoljno istaknuti ove najvažnije.
 
• Jedan od razloga ovom razgovoru kojim ste mi učinili izuzetnu čast je spoznaja da ste neupitno u krugu ljudi koji bogate susretom i razgovorom, čovjek širine, dijaloga, a kako sam napisao i objavio poemu o Srebrenici: Srebrenički kodirani kadrovi smrti, dotiče nas i Srebrenica, pa i BiH rođenjem i zavičajnim biljegom sa svim njenim ljepotama, stradanjima, traumama, traženjima. S odmakom, kako sad gledate na na ta događanja? Na tragediju? Genocid?
– Svaki normalan čovjek se zgrozi od same pomisli na činjenicu da je netko spreman oduzeti život bilo kome, a posebno nedužnoj osobi. Nad činjenicom da je život nedužne osobe ugašen smo zgroženi, prestravljeni i tjeskobni jer je ubijen cijeli jedan svijet dok se, na žalost, s druge strane pokazalo da su ljudi skloni tomu da oguglaju na vijest o stradanju velikog broja ljudi – nema istinske empatije, sve je nekako više statistika. Zato i danas, genocid u Bosni i Hercegovini, u Srebrenici, je, unatoč presudi Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, unatoč minimalno 8372 ubijene osobe u svega nekoliko dana, unatoč jasnoj i dokazanoj namjeri da se nešto takvo učini, predmet osporavanja, što je u konačnici samo potvrda da se genocid dogodio jer je to zapravo njegova završna faza koju planeri, sudionici i počinitelji provode. Meni osobno, može proteći vremena koliko god želite, ali genocid je živa rana, koja će ostati i koju ću do kraja svoga života nositi jer izgubiti 36 članova uže i šire obitelji, ne računajući brojne poznanike i prijatelje je dovoljan argument za to, a ima i onih kojih se više nema tko ni sjetiti jer su zbrisane cijele obitelji. Međutim, meni je genocid vječiti podsjetnik da nam je obveza čuvati živote ljudi i njihovu sigurnost i da se valja za to boriti, a isto tako da, za vid budućnosti naše djece, procesuiramo sve odgovorne s ciljem jačanja poruke da zločin ne može proći nekažnjeno. Svaki onaj koji je sudjelovao i izmakne ovosvjetskoj kazni, neće umaći onoj Božjoj kao ni svojoj savjesti i s te strane sam miran, međutim, svaki onaj koji ostane neprocesuiran, a kriv je može biti pozitivan signal nekome tko eventalno gaji želju za istrjebljenje nekog naroda da će se možda ipak izvući ruci pravde i to je ono što je najveća opasnost, a mnogi su se već izvukli.
 
• Hrvatska se s pravom uzima kao primjer suživota katolika i muslimana, Hrvata i Bošnjaka. Kako vi gledate i vidite položaj muslimana, Bošnjaka u RH. Izuzetan je broj bošnjačkih uglednika iz kulturnoga, znanstvenoga, športskoga …  i javnoga života koji su dali i daju izuzetan doprinos boljitku RH. Nezaboravimo samo koliko je Bošnjaka položilo svoje živote za RH, učestvovali kao Dragovoljci u Domovinskome ratu.
– Prije tri godine smo obilježili 100. obljetnicu priznanja ravnopravnosti islama s drugim religijama koje je osigurao Hrvatski sabor svojom odlukom od 27.4.1916. Hrvatska je druga zemlja u Europi koja je to učinila, nakon Austrije koja je to proglasila 1912. godine na svojemu teritoriju. Međutim, od druge zemlje u smislu kronologije priznanja, razvijajući model uređenja odnosa i pozicioniranja vjerskih zajednica, pa tako i Islamske zajednice u Hrvatskoj, Hrvatska se prometnula u svijetli primjer harmoničnog, pozitivnog i zdravog okruženja za sve vjerske zajednice koje mogu neometano da se razvijaju kroz suradnju i čuvajući univerzalne vrijednosti. Kako ste spomenuli, muslimani u Republici Hrvatskoj, posebno Bošnjaci, su dali izniman doprinos u borbi za neovisnost Republike Hrvatske. Ukupno 1187 ih je dalo život braneći svoju domovinu, što je preko 9 % od ukupnog broja poginulih branitelja, a muslimana u Republici Hrvatskoj je manje od 1,5%. Tu razinu lojalnosti jedne manjinske zajednice teško ćete igdje naći. Naravno, na diplomatskom planu moj prethodnik muftija Ševko ef. Omerbašić je dao nemjerljiv doprinos kada je uspio doprinijeti da članice Konferencije za muslimansku suradnju kojih je tada bilo 37 u paketu priznaju neovisnost Republike Hrvatske. O ovome, ali brojnim drugima koji su doprinijeli razvoju hrvatskoga društva moći ćete pročitati u Enciklopedijskom almanahu koji smo povodom 100. obljetnice pripremili i koji je u tisku. Zato mogu s pravom kazati da je doprinos muslimana zaista veliki, ali i da je to prepoznato u društvu. Institucionalno gledano odgovorno tvrdim da bolji model uređenja odnosa koji je u praksi provediv nećete naći, teorija ima svakakvih koje su možda nekome i bolje, ali ostale su samo teorije. Mada, kada je u pitanju naš model ni teoretski mu ne fali ništa suštinski bitno, zato mogu reći da je s te strane situacija vrlo dobra. Kada je u pitanju nacionalni identitet i izazovi u tom segmentu, tu je situacija dosta kompleksnija i nije onakva kakva bi trebala biti, ali tu je i suviše mnogo čimbenika koji na to utječu tako da je potpuno nezahvalno taj segment komentirati.
 
• U svom eseju: Islam religija terorizma ili teroriziranje islama, naglasio sam taj strah, a strah izvire iz neznanja. Koliko Islamska zajednica i Vi osobno činite u otklanjaju tog straha. Islamofobije. U ekumnenskim susretima, upoznavanjima s islamom, naglašavanjem da nas toliko toga povezuje više već što nas dijeli. Muslimani u Europi doživljavaju se „Europski Drugi“.
– Moj je pristup – upoznajmo se da bismo se voljeli. Nema u islamu ništa ni skriveno ni mistično što bi bilo isključivo za bilo koju ljudsku jedinku na svijetu. Naravno, ovdje ne smijemo miješati zloupotrebu vjere i njenih postulata za političke ciljeve koje je danas sveprisutno i na čijim temeljima se gradi slika islama ili je u novije vrijeme gotovo i izgrađena. Činjenica je da je Bog htio, i to jasno u Kur'anu i piše, da smo mi pripadnici različitih vjera, naroda, plemena i to s jednim ciljem – da se upoznajemo, da se upotpunjujemo, međusobno pomažemo, a ne da se sukobimo. Tu je krucijalna razlika. Ima i onih koji protežiraju isključivo taj hobbsijanski pristup, na koncu i cijela naša povijest je prikazana kao povijest sukoba i mirovnih sporazuma, a manje ćete moći pročitati o posjetama, trgovini, kulturnim i znanstvenim razmjenama dobara i vještina, znanja itd. Toga gotovo i da nema i ispada da su granice bile hermetički zatvorene što nije slučaj ni za najžešćih ratnih sukoba i tada i život i trgovina i sve ide, drugim načinima naravno, ali ljudi nađu put jedni do drugih i nikad se svi ne slažu u istoj stvari – bilo nešto loše ili dobro. I gotovo uvijek šejtan/đavo uspije među nas ubaciti onu misao koja je njega sama koštala boravka u dženetu/raju, a to je: „Ja sam bolji od njega…“ – koju je izgovorio odbijajući Božju naredbu da se pokloni Ademu a.s./Adamu. Ta želja za premoći, dominacijom kroz koju se obično liječe kompleksi nerijetko su čitavo čovječanstvo gurali u ambis nestanka, a za koju svrhu na kraju. Poanta cijele priče je da se zbog tolike kratkotrajnosti našeg života ne isplati isti protratiti u zlu, posebno zbog odgovornosti koju kao vjernik nosim prema polaganju računa na Danu suda. Moje je da radim za dobrobit svih ljudi, da ih pokušam zbližiti, ukloniti nesporazume, jačati povjerenje, raditi ono što je dobro i od koristi, zato u prosjeku u godini gotovo pola iste provedem van Zagreba, trećinu i van države po brojnim konfrencijama, susretima koje organiziraju vlade europskih i drugih zemalja, državnici i drugi relevantni sugovornici, a sve s ciljem širenja pozitivne priče i pozitivnog iskustva koje hvala Bogu nailazi na pozitivan prijem i to mi daje poticaja da tako nastavim i dalje.
 
• Papa Franjo Vas se dojmio, njegov posjeti UAE-u, što mislite o tom posjetu i inicijativi pape Franje? Prvi posjet jednog pape Arapskom poluotoku gdje on želi graditi mostove s islamom i potvrditi međuvjerski dijalog kao kamen temeljac svog papinstva.
– U nekoliko navrata sam imao priliku i čast ragovarati s Papom Franjom za kojeg mogu reći da nosi jedan novi zamah u razvoju Katoličke crkve općenito pa tako i odnosa s vjerskim zajednicama koje povijest nije zabilježila. Istinski me se dojmio njegov pristup, sukladno univerzalnim vrijednostima koje svi sljedbenici nebeskih religija baštinimo i vrlo brzo smo našli suglasje kada sam imao priliku predstaviti mu naš model uređenja odnosa. Njegova konstatacija da svi dolaze s nekim problemom, a da mi nudimo neko rješenje je možda naslikovitiji prikaz njegova stajališta po pitanju naših aktivnosti. Uvijek inzistiramo na reciprocitetu, odnosno, što tražim za članove svoje zajednice, to tražim i za sve druge, pa je tako posjet pape Franje povijesni događaj iz kojeg god kuta taj događaj promatrali i analizirali. Sama činjenica da se zajedno grade paralelno crkva i džamija u UAE kao podsjetnik na ovaj događaj i velike riječi pune nade koje su ovom prilikom izrečene je najbolji pokazatelj da se ozbiljno misli s nastavkom gradnje mostova i poveznica. Jedino što je danas ostalo kao štit i brana najezdi moralno neprihvatljivih trendova i sadržaja su vjerske institucije s njihovim vođama na čelu. Ako pokleknemo ili odustanemo od gradnje zajedništva, teško da možemo očekivati neko dobro, a mi smo obavezni da narod zbližavamo, a ne da ga zavađamo i mislim da to jako dobro zna i promovira i papa Franjo i šejhu-l-Azhar dr. Ahmed Tayyib.
 
• Zatekla Vas je i iznenadila izjava predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?
– Nisam siguran da sam dobro razumio pitanje, međutim mogu kazati da imamo izvanrednu suradnju koja je vrlo otvorena i gdje se javi neki nesporazum isti se rješava u dobroj vjeri, tako da s te strane mogu izreći sve pohvale. Isti je slučaj i s predsjednikom Vlade g. Andrejem Plenkovićem kao i sa svim ministrima, predsjednikom Sabora g. Jandrokovićem kada govorimo na državnoj razini, a ništa manja nije ni kvaliteta suradnje na regionalnoj i lokalnoj razini, tako da smo mi u tom segmentu zaista zadovoljni.
 
• Koja je Vaša poruka političarima u BiH, osobnim ste primjerom pokazali da se uz uzajamno uvažavanje gradi zajednički život. Je li politički i ljudski pošteno da jedan narod drugom bira predstavnika i to smatra normalnim i na tom gradi osnovu suživota.
– Jedna rečenica je ključ za rješenje svih problema, ne samo u BiH nego i u svijetu: Ne radi drugome što ne želiš da tebi netko čini. Akcija rađa reakciju, a samim tim dobro se dobrim vraća, a zlo zlim i tu nema puno filozofije. Problem je u onom starom nadrealističkom pristupu – samo pošteno pa tko koga prevari i onda imamo što imamo, a najviše pati narod kojemu je dosta te priče pa se masovno iseljava. Pitanje je s čim će političari upravljati kad naroda ne bude da privrjeđuje i dokle će to trajati. Ali, kakv narod, takav i vladar. Ako je dobar narod i vladar će biti takav ili više njih.
 
• Vehabizam (također i selefizam) je jedan od islamskih pokreta u BiH,      kako Islamska zajednica i Vi osobno gledate na njega?
– Islamska zajednica u BiH je pokrenula sve dostupne joj procedure da dovede u red, odnosno da usustavi djelovanje i onih koji se bave pitanjima vjere, a do sada nisu bili dio Zajednice. Od preko 60 takvih zajednica koje su bile evidentirane velika većina, preko 80 % djeluje sada u okrilju Zajednice pod njenim pravilima i tradicionalnim vjerskim izvorima utemeljenim učenjima. Vehabizam ili selefizam kako ste nazvali ima ponajviše razlika u običajnom dijelu koji i nije suštinski vjerski. Naime, ono što je običajno vezano sa arapski poluotok, netko je proturio kao vjersko na našim prostorima, naravno ovo se odnosi na vizualni identitet. S druge strane, strogo po pitanju vjerskih učenja ni tu nema velikih razlika, ali zbog prenaglašene pojavne dimenzije stvara se slika kakva postoji. Međutim, ogromna većina ljudi koje nazivaju vehabijama i selefijama nije nikakava prijetnja nikome, a oni koji eventaulano jesu su jednako opasni kao bilo koja druga osoba koja istupa iz društveno i moralno prohvatljivih uzusa i ne treba zaboraviti da tu ima mnogo zloupotrebe vjere, ali to je već posao za policijske i druge državne službe, ako, naravno postoje, dokazi za to.
 
Svojevrsni ste promotor RH u arapskom svijetu i rado viđen gost predavač na mnogim Sveučilištima i znanstvenim skupovima, što Vas najčešće pitaju o RH?
– Brojna su pitanja koja se otvore na ovakvim skupovima jer u početku vlada nevjerica da je nešto takvo moguće. Budući da i mi organiziramo simpozije onda pozovemo sve da se i sami uvjere kako stvari funkcioniraju kod nas i uvijek, zahvaljujući i našim ministrima i gradonačeniku Grada Zagreba g. Milanu Bandiću, ostanu oduševljeni suradnjom. Takvi susreti uvijek otvaraju nova pitanja, nove prijedloge za pobližim upoznavanjem Hrvatske. Najčešća pitanja su kakva je pozicija Islamske zajednice, kako doprinosimo razvoju društva, kakvi su odnosi i uglavnom ne mogu vjerovati onome što mi Bogu hvala živimo. Nerijetko ističem i doprinos Centra za certificiranje halal kvalitete hrvatskom gospodarstvu gdje se izvoz hrvatskih poduzeća povećava u dvoznamenkastim postotcima zbog pribavljanja halal certifikata. Također, doprinos naše zajednice kod obuke naših vojnika koji odlaze u mirovne misije u zemlje s muslimanskom većinom. Zato je naš model toliko poseban i zanimljiv drugima jer znači život, a ne suživot kako je drugdje to slučaj.
 
• Često naglašavam kako smo u teškim i prlomnim trenucima po RH i BiH imali Ševku Omerbašića i Vas. Izuzetno cjenim ulogu, rad i djelovanje Ševka ef. Omerbašića.
– Muftija Ševko ef. Omerbašić zajedno sa svojim suradnicima je uradio velike stvari i za Republiku Hrvatsku za što je odlikovan od predsjednika RH kao i za BiH. Uvijek je gledao jednako i na RH i na BiH. BiH mu je domovina po rođenju, Republika Hrvatska po mjestu življenja gdje je većinu svog života i proveo i zato se nesebično davao, a najviše je patio za vrijeme mračne epizode u odnosima Hrvata i Bošnjaka koja nikako nije bila potrebna. Svakako i sam sam od njega mnogo toga naučio, njegova mudrost da smiruje situaciju i da nalazi optimalna rješenja koja relaksiraju situaciju je možda jedna od njegovih najvećih kvaliteta koje su pomogle razvoju odnosa u to doba. I kad je bilo najteže on se trudio da očuva odnose, a zajedno s predstavnicima Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica i rganizacija organizirali su konvoj. Bojne su anegdote iz tog razdoblja, nekima se danas i nasmijemo, ali u to vrijeme su bile iznimno i opasne i zahtjevne, a najmanje i nikako smiješne. Povijest će pokazati i onima koji to danas ne vide da je veliki čovjek.
 
Kakva je Vaša suradnja i suradnja Islamske zajednice u RH s Crkvom u Hrvata, hrvatskom Katoličkom Crkvom?
– Suradnja dviju vjerskih zajednica je zaista dobra i tu bih mogao nabrojati primjera koliko god želite. Do sada sam posjetio gotovo svaku i biskupiju i nadbiskupiju, a s kardinalom Josipom Bozanićem također imamo vrlo dobru suradnju. Ono što je važno je da jedni druge podupiremo u očuvanju univerzalnih vrijednosti. Katolička crkva je ubjedljivo i najveća i s najvećim kapacitetima pa nerijetko su nam pomagali za vrijeme velikih potreba. S druge strane, Islamska zajednica je aktivni sudionik bilo koje konferencije ili zajedničke izjave i na ovom planu imamo zaista uzornu suradnju.
 
• Kako gledate na izbjeglice i zatvaranje zidovima Europe, koja gradi zidove prema njima?
– Možda je najbolje da citiram mons. Uzinića, dubrovačkog biskupa koji veli: „Nije prijetnja kršćanstvu u Europi nadiranje izbjeglica već koliko će sami kršćani biti kršćani i prema sebi i prema onima koji dolaze.“ Mislim da je u ovoj rečenici sve rečeno i vrijedi, ne samo za kršćanstvo, nego za sve vjerske zajednice i religije pa tako i islam. Najveća ugroza dolazi od nasih samih i odstupanja od Božjeg nauka i propisa, posebice u međusobnom ophođenju. Nikad fizička prepreka nije dugoročno nikoga sačuvala, već traganje za rješenjem na izvoru problema.
 

Nikola Šimić Tonin

Povezane objave

Mi volimo Sarajevo i BiH

HF

Zašto ratni zločinac Džemal Merdan nije priveden?

hrvatski-fokus

Muslimani prijete bugojanskom župniku fra Hrvoju Radiću

hrvatski-fokus

Bošnjački dan (ne)ovisnosti ovisne Bosne i Hercegovine

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više