Izazovi migracija i integracija

Ukupna populacija ljudi rođenih izvan EU-a koji žive u EU-u 1. siječnja 2017. bila je 36,9 milijuna

U organizaciji Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u četvrtak 28. veljače održan je okrugli stol na temu Izazovi migracija i integracije za javnu upravu, 50. skup u sklopu ciklusa Modernizacija prava. Na okruglom stolu raspravljalo se o jednom od novih, izrazito važnih i velikih izazova za javnu upravu, od klasične državne uprave, preko lokalnih jedinica do raznih javnih službi čija suradnja i koordinacija je prijeko potrebna za sigurnost domicilnog stanovništva i uspješnu integraciju migranata u okviru nacionalne politike imigracije. Analizirane su upravne teškoće i pitanja koja se nameću posljednjih godina, a čije bi značenje u budućnosti moglo biti i veće, pri čemu je istaknuta važnost oblikovanja jasne imigracijske politike i politike integracije.

Kako je istaknuo potpredsjednik HAZU-a i predsjednik Znanstvenog vijeća akademik Jakša Barbić, Hrvatska treba znati koga od migranata želi zadržati jer zbog iseljavanja ima nedostatak radne snage, posebno visokokvalificirane, pa stoga javne službe ne mogu djelovati ad hoc.

Uvodno izlaganje na temu Domicilno stanovništvo, migracije i integracija migranata: globalni i europski okviri – hrvatske prilike održao je prof. dr. sc. Ivan Koprić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je kazao da migracije predstavljaju izazov za kapacitet upravnih tijela, te izazivaju probleme koordinacije i prenaprežu javne fondove. „U svijetu je 2017. bilo 257,7 milijuna migranata, od toga je bilo 19,9 milijuna izbjeglica, dok ih je u 2010. bilo 220 milijuna. U Europskoj uniji je 2016. bilo oko 4,3 milijuna imigranata, među kojima je bilo oko 2,4 milijuna građana zemalja-nečlanica. Najviše ih je imigriralo u Njemačku, 1,03 milijuna.

Ukupna populacija ljudi rođenih izvan EU-a koji žive u EU-u 1. siječnja 2017. bila je 36,9 milijuna, od toga 21,6 milijuna s državljanstvom izvan EU“, rekao je Koprić. Što se tiče Hrvatske, kroz nju je od rujna 2015. do ožujka 2016. prošlo 658.068 osoba, od čega se tek mali broj se zadržao, tražio azil ili bio premješten u Hrvatsku u sklopu EU programa. Hrvatska još uvijek nije atraktivna za doseljavanje te ima veliku ekonomsku emigraciju, a ekonomsku imigraciju uglavnom iz zemalja bivše Jugoslavije.

Koprić je iznio rezultate empirijskog istraživanja kapaciteta lokalnih jedinica za integraciju migranata koje je 2018. proveo tim iz Instituta za javnu upravu među 62 gradonačelnika i načelnika lokalnih jedinica s preko 10.000 stanovnika. „Manje od pet posto jedinica ima imigrante stigle 2015. ili kasnije, a čak 90 posto ima iskustva s izbjeglicama i prognanicima 1990-ih godina. Najradije bi primili doseljenike Hrvate iz inozemstva, zatim ljude iz zapadne Europe, Skandinavije, Kanade, SAD te iz susjednih i tranzicijskih zemalja. Tvrdnju da multikulturalnost nije prihvatljiva ne prihvaća 77 posto ispitanih, a 66 posto ih ne prihvaća tvrdnju da imigracija nije dobrodošla. Istodobno, 68 posto ispitanika smatra da bi više imigranata stvorilo društvene probleme, a 60 posto smatra da je kapacitet lokalnih institucija (vrtića, škola, zdravstvenih i drugih institucija) nedovoljan za integraciju migranata pa bi ih 70 posto bavljenje integracijom prebacilo na nevladine udruge.

Gradonačelnici imaju realističnu sliku rizika, problema i potencijalnih prednosti imigracije“, kazao je Koprić. Po njegovom mišljenju, veliki gradovi imaju bolje kapacitete i mogu služiti kao glavne točke integracije migranata, dok manje jedinice u tom smislu pokazuju veće slabosti. „Fragmentirana upravna struktura s 576 jedinica i oko 1500 područnih jedinica i ispostava državne uprave čini integraciju kompleksnom i zahtjevnom u javno-upravljačkom smislu. Primjetno je snažno oslanjanje na inicijativu, političke smjernice i podršku centralnih vlasti. Lokalni vođe trebaju biti proaktivni i prilagodljivi u građenju lokalnih mreža institucija, motivatori u lokalnim zajednicama, povezivati lokalne ekonomske aktere i službe zapošljavanja, no gdje ih naći takve?“, upitao se Koprić.

O sigurnosnim aspektima migracijske politike i izazovima za javnu upravu govorio je prof. dr. sc. Siniša Tatalović s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a izlaganja su odfržali i doc. dr. sc. Goranka Lalić Novak s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Politike migracije i integracije u Hrvatskoj – izazovi za hrvatsku javnu upravu), izv. prof. dr. sc. Mirko Klarić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu (Kapacitet za integraciju migranata na lokalnoj razini), doc. dr. sc. Teo Giljević s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Koordinacija javnih usluga migrantima kao preduvjet njihove uspješne integracije) te dr. sc. Tijana Vukojičić Tomić s istog fakulteta (Dosadašnja iskustva u radu s ranjivim društvenim skupinama kao osnova pripreme javnih službenika za rad s migrantima).  

Marijan Lipovac