Hrvatski Fokus
Hrvatska

Mainstream cenzura prosvjeduje protiv cenzure

Pupovčeve Novosti sliče mediji iz Srbije osamdesetih godina XX. stoljeća, koja je služila pripremi agresije na Hrvatsku

 
 
„Broj okupljenih bio je puno veći od očekivanog, ne samo za HND-ovce, nego i za policiju. Novinarski prosvjed svojim dolaskom podržali su predstavnici gotovo svih oporbenih stranaka, lijevih izvanparlamentarnih opcija, sindikata, ljudskopravaša, pripadnika civilne scene, sveučilišnih profesora, kazalištaraca, filmaša… Bili su tu od Davora Bernardića i Gordana Marasa iz SDP-a, preko nezavisnog Bojana Glavaševića do Rade Borić iz Nove ljevice i Tomislava Tomaševića i Teodora Celakoskog iz platforme Možemo! Bio je tu i reper Edo Maajka, filmaš Igor Mirković, profesorice Helena Popović i Danijela Dolenec, profesori Hajrudin Hromadžić i Mislav Žitko, Saša Milošević iz SNV-a… Prosvjed su, tako, svojim dolaskom podržali glavni urednici Večernjeg lista Dražen Klarić, Novog lista Slavica Bakić, Novosti Nikola Bajto i Nacionala Berislav Jelinić. Došli su Heni Erceg, Sanja Modrić, Slavica Lukić, Maja Sever, Danka Derifaj, Željka Godeč, Viktor Ivančić, Ante Tomić, Branimir Pofuk, Maja Sever, Ivica Buljan, Jasmin Klarić, Denis Romac, Zdenko Duka, Ratko Bošković, Siniša Pavić, Davor Krile, Vlado Vurušić, Marin Leko… novinari Večernjeg lista, Novog lista, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, Novosti, Nacionala; Indexa…, brojni novinari s HRT-a, („da su došli svi, već bi nas bilo preko tisuću“, netko je primijetio) i još puno, puno drugih, uključujući više stranih medija od već uobičajeno prisutne Radiotelevizije Slovenije do Reutersa.“ (preslikano, ma kako nepismeno, sa stranice HND-a, najviše mi se dopada ono kako su Davor Bernardić i Gordan Maras „preko Bojana Glavaševića. o. a.). 
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/03/pouvoir_medias_07.jpg
Neki kažu bilo ih „preko dvije, tri tisuće“, neki tisuću i dvjesto, Milorad Pupovac ih broji „hiljadu dvjesto, hiljadu tristo“na šetnji koja se iz, navodno, strukovne premetnula u tipičnu političko-udrugarsku, kako je i zamišljena. Kruži informacija kako je njen glavni inicijator ustvari Gong, moćna šorošijanska udruga. U predigri ove šetnje važnu ulogu je odigrala jedna druga šoršijanska udruga, Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo koji je također bio sorošijanac.
 
Došla je kod HND-a doma – za to je bila spremna – i dodijelila mu nagradu „Miko Tripalo“ za medijske slobode i sl. Obrazložio Tvrtko Jakovina, predsjednik žirija. Lani su nagradu istoga imena dodijelili televiziji N1, koja se još nije bila dobro ni „zagrijala“ u medijskom prostoru RH, a preklani Gordanu Bosancu iz Centra za mirovne studije koji sada kontrolira hrvatske obavještajne službe (sic!). „Članovi Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo su između ostalih nekadašnji voditelj kurikulne reforme u Vladi Zorana Milanovića Neven Budak, profesor na Pravnom fakultetu Dario Čepo, nekadašnji visokopozicionirani član Otvorenoga društva Georgea Sorosa Gvozden Flego, bivši povjesničar Hrvoje Klasić, bivši zastupnik SDP-a Josip Kregar, predsjednici Republike Hrvatske Ivo Josipović i Stipe Mesić, donedavna državna Povjerenica za informiranje Anamarija Musa, članica Nadzornog odbora HRT-a Antonija Petričušić, bivša predsjednica HNS-a i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, bivši ravnatelj Goran Radman, novinar Drago Pilsel, te poduzetnik i vlasnik desetak tvrtki BrankoRoglić. (Narod, 1. 3. 2019.)
 
Kako je po svijetu i ovdje poplava udruga, tako javnost plaše i njihove „nagrade“. Medija ih od uslika i ozvuči predstavljajući ih kao nešto vrijedno bez obzira što su udrugari i medijini aktivisti isti, istomišljenici pa se još odlikuju međusobno. „Ja tebi, ti meni“, ionako amorfna masa lutajućih jedinki to ne će dokučiti. Doda li se svemu još granatiranje javnosti od strane političkih partija i stranaka, udruge su ionako parapolitičke organizacije, eto uvjeta i za prosvjed. Sve te sudionike na stranici se može vidjeti i pojedinačno i njihove organizacije. Ako „na ovim prostorima“ (u Hrvatskoj?) politika ne valja, medija je sasvim sigurno još gora. Da bi „politiku“ takva medija popravljala, bila njezin korektiv, potpuno je nevjerojatno, štoviše  nemoguće. Zato je zapravo fantastičan događaj da takva medija „prosvjeduje“ protiv takve politike. Jedini pravi prosvjed bio bi prosvjed ovdašnjih izgubljenih jedinki i protiv politike i protiv medije, nu on je još manje vjerojatan. Za oblikovanje takve medije kakva trenutno, zapravo odavno jest strukovno je najzaslužniji HND, kako njegovi članovi, tako i HND-a kao udruga. Čime je onda zaslužio  ovdje spomenutu „nagradu“? Time što je udruga kojom „vladaju“ druge udruge, a ovladale bi još više, ili zadržale vlast na istom stupnju, Partija i neke stranke – „nacrtali“ se na „prosvjedu“. Doduše možda su to zasluge prethodnog predsjednika Saše Lekovića kojemu su „šarafi“ iz kotača automobila ispadali po Srbiji a sumnjičio je  Hrvatsku.
 
Medija sveti bik, novinari svete krave
 
Tužbe medija i novinara bile su jedan od povoda šetnje. Tužbe, tužbe e pa što, i predsjednik Zovko ih je podnio i dobio nekoliko u popriličnim iznosima. Medija kao „sveti“ bik, a novinari kao „svete“ krave, to bi se htjelo. Postprosvjedno nastala je i hajka na policiju – zamislite legitimirala novinarku. Magnum krimen stvarno. Nego čitam kako je Šprajc nekoga obukao u policajca i sprdao se s policijom.  Pazite da vam taj ili takav Šprajcov kostimirani policajac – poklade su prošle – u društvu Šprajca ne zakuca na vrata i zavrne ruku. Šprajc je već maskiran.
 
Drugi je bio !cenzura“. Kakva cenzura, pa između ovdašnje medije i cenzure znak je jednakosti. Mediju u Hrvatskoj, mainstream, vladajuću, možemo mirne duše – ne znam je li i slobodno, nazvati – cenzurom. Mainstream cenzurom. Matematički to možemo izraziti formulom medija = cenzura (M=C). Šarenilo, fingirana raznolikost, služi tek stvaranju privida slobode, s jedne strane, te zaglupljivanju konzumenata s druge. Prebacivši se u biologiju mogli bismo ustvrditi kako se radi o – monokulturi, a svaka druga biljka koja se u njoj pojavi  ubija se otrovom, herbicidima. (Šifra Monsanto, bivši, sakrio se pod Bayer) Kao da na Zemljici (zemlji) preko svih meridijana i paralela (zamišljenih vijuga) raste samo GMO soja. Raznolikost, biološka, sve manja i manja. Rezultat ove jednadžbe je i sljedeći: Istina je, uglavnom, ono o čemu medija šuti, prekriva šutnjom, na različite načine i s različitim materijalima, dok je ono o čemu izvještava propaganda i laž (lažne vijesti). Ili: medija služi kako bi vas natjerala da vidite ono što ne vidite, a ne vidite ono što vidite. Kako se na internetu još mogu pronaći rupice kroz koje bi mogla promaći istina i sloboda, to će se uskoro, zakonski, začepiti.
 
U okviru „prosvjeda“ napad je i na HRT, ali ovakav HRT je od dvije tisućite, politički još zakucan zakonom iz 2012., politički „zakucala“ Partija  i Milanović, pa je sad samo žetva onoga što je Partija zasijala. Ako je Plenki žetelac, nije on kriv što ga je zapalo. Jadni Bero zbilja ništa ne razumije, pa još i „šeta“. Protiv „cenzure“ je i Milorad Pupovac Vladajući, što potpuno razumijem. On bi da cijela medija  izgleda u potpunosti kao njegove Novosti, a one su i više nego slične mediji iz Srbije osamdesetih godina prošlog stoljeća koja je služila pripremi agresije na Hrvatsku. Ne znam zašto se on ustvari buni. Istina ono je bilo medijsko granatiranje izvana koje na koncu nije uspjelo, a ovo što je sada na djelu granatiranje je iznutra. U kombinaciji s medijinim terorizmom. Možda uspije?
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Duhovna i domoljubna lijenost Hrvata

HF

Na kultiviranom tlu nema požara i ne će ga biti

HF

Prešućuju da se u Auschwitzu ubijalo bez suđenja

HF

Covid-cjepivom protiv djece

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više