Hrvatski Fokus
Hrvatska

Meštar i Brijuni, car i pijuni

Tokar Broz i klavijaturist Tito!

 
 
Uređivanje zapuštenoga i malaričnoga otočja nadomak Pule započeo je 1894. šumar Alojz Čufar (1852. – 1907.) iz Labina po idejama vlasnika Paula Kupelwiesera. Čufar je u Istri imao veliki ugled kao stručnjak za diobu imanja i pošumljavanje istarskoga krša. Na Brijunima je zaradio malariju od koje je umro; za učinjene usluge na otoku mu je zahvalni Kupelwieser dao izgraditi secesionističko klasicistički spomenik rad kipara Engelharta.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/03/Tito-8-500x308.jpg
Bravar svira klavir!
 
Paul Kupelwieser (1843. – 1919.) sin slikara Leopolda (očeve radove postavio je na Brijune) bavio se tehnologijom i inovacijama pri proizvodnji čelika, što mu je omogućilo kapital da kupi Brijune od izvjesnog Wilda za 75.000 forinti, dvostruko više nego je isti isplatio prethodne vlasnike Portugalce. Od malarije je i sam vlasnik obolio, te je angažirao čuvenoga liječnika Roberta Kocha koji je malariju 1901. eliminirao. Kupelwieser dovodi vodu sa kopna cijevima, gradi pet hotela, uređuje pristanište, bazene sa toplom vodom te otočje postaje poznato odredište za elitu Austro-Ugarske i Njemačke. Godine 1910. je uveo liniju Pula – Brijuni sa prvim putničkim brodom na dizel pogon. Radi reklame izdaje list na njemačkom jeziku "Brioni Insel Zeitung". U Medulinskom zaljevu namjeravao je podići modernu luku, ali odustao je od toga. Spretni poduzetnik uređuje parkove, vinograde (enolog tj. "vinolog" Žnidaršič!), maslinike, športske sadržaje ali i bavi se poviješću i arheologijom Brijuna uz pomoć stručnjaka Antona Gnirsa.
 
Nakon dinosaura čovjek dolazi na Brijune već u paleolitu (udaljenost je od kopna bila znatno manja), slijede Iliri(?) s gradinom iz XVII. st. pr. Krista, keramikom, kiklopskim (tj. masivnim, op. T.T.) zidovima i nešto brončanih predmeta. U podmorju, uslijed rasta razine mora i pada terena postoje hidroarheološki lokaliteti, inače česti na krajnjem sjeveru Jadrana. Rimljani grade raskošne ljetnikovce, tri hrama (Venere, Neptuna i trijade, tj. Jupitera, Marsa i Minerve), mozaici, parna kupelj itd.
 
Dr. Otto Lenz je turistima plasirao sočnu lažnu "pričicu" iz rimskoga vremena o mladome bogatašu koji se zaljubio u još mlađahniju ženicu vremešnoga susjeda u rimskoj vili na Brijunima. Starac shvativši "igru"ga je namamio u klopku i uz pomoć robova ostavio živog zazidanog, tako su mu i arheolozi tobože našli kostur. Ta pikantna i bizarna priča svidjela se suvremenicima, što dosta govori o njihovoj psihi. Nakon germanskih barbara Bizantinci grade kastrum, ostaci crkve sv. Marije su iz V./VI. stoljeća (kao i Polače na Mljetu, Justinijanovo doba?), te slijedi crkva sv. Germana iz 1481. godine. (Mlečani uzimaju Brijune u XIV. stoljeću.)
 
Na Brijunima je svirala puljska vojna glazba, radio umjetnički fotograf Schrecker čije slike su zbog znamenitih posjetitelja postale dragocjeni povijesni izvor. Austrijski slikar Hugo Charlemont također se bavio temama vezanim uz povijest Brijuna. Iza Prvoga svjetskoga rata nastaje najveće golf igralište u Europi (bez odvratnih pesticida i herbicida, op. T.T.), kockarnica (koju talijanske vlasti brzo zabranjuju, te Karl (sin Paulov) Kupelwieser upada u bankrot. Paul Kupelwieser umire 1919. godine, ne može mu se ispuniti želja da bude pokopan na voljenom otoku.
 
Izdao je 1918. knjigu "Sjećanja jednoga Austrijanca", a preveo je s engleskoga na njemački studiju o sedam velikih državnika. Nakon 1936. Brijunima vlada talijanska država, a već od 1920. otočki list izlazi na talijanskom jeziku. Maslina stara 1650 godina, šuma crnike, očuvana izvorna makija i podmorje, austrijski parkovi, ali i egzotična stabla iz doba divusa Josipa Brozusa Titusa (1892.? – 1980.) čine otok atraktivnim. U obližnjim mlakama je Tituš motrio ptice i povremeno pucao na patke, koje su slatke za jesti. Tu su fazani, nojevi, mufloni, jeleni lopatari i aksisi (vrsta jelena, op. T.T.), te ZOO vrt. Autor brošurice iz 1984. Mirko Urošević navodi da je na Brijunima J. B. Tito kontinuirano radio na unaprjeđivanju našega samoupravnog sistema (za mlađe čitatelje to je participacija radnika u društvenim poduzećima); tamo je nastao i ZUR, tj. Zakon o udruženom radu. Uz malo malvazije i valjda ne u društvu Smoje, Dvornika i Bate Ž. Tituš je "pisal direktife", tj. organizirao kongrese na Brijunima, partijske sastanke (komunističke stranke, nisu partijaneri, op. T.T.), primao vođe nesvrstanih (treći blok, pretežno država Azije i Afrike, uglavnom izvan direktnog utjecaja SSSR-a i SAD-a, op. T.T.).
 
Malo lova, malo ribolova, malo glumica Sofije Loren i Liz Taylor, malo konjaništva, malo svjetskih državnika i bankara, lukavi je šarmer boljševik sakupljao bjelosvjetsku kremu. "Predsjednik (Tito, op. T.T.) bi gotovo usputno iskazao neku svoju želju, a arhitekti su pratili njegove potrebe", tako i danas rade s "investitorima" i glavonjama GUP-ove, isti mentalitet. Čudno je da bravaru pjevaju operni pjevači kao što bijaše Mario del Monaco, te da bravar svira klavir nakon razonode s tokarskim strojem.
 
Vodu su mu radni ljudi doveli na Brijune s dubine od 251 metra. Tekst tom prigodom uklesan je toliko podanički i ulizički da ga moram prenijeti: "Voda, najdragocjenije blago u kršu, vjekovima zarobljena u nepoznatim dubinama oklopljena živim pećinama, prelivena sinjim morem, oslobođena je brigom Maršala (mašalah, op. T.T.), druga Tita. Hvala mu. U zahvalnost drugu Titu, ovaj izvor sagradio je 25. 5. (tobož rođendan J. B. T-a, op. T.T.) socijalistički kolektiv otoka Brioni." Pokraj Kršinićevoga kipa Primorka natpis je: "niti otoci ogoljeloga krša ne moraju više oskudijevati vodom".
 

Teo Trostmann

Povezani članci

Pobjednici

HF

Hvali i ljubi čizmu koja te gazi

HF

Prešućeni pokolj Armenaca

HF

I komunistički diktator ustajao na hrvatsku himnu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...