Hrvatski Fokus

Projekt Brijuni Rivijera je grobar Uljanika

 

 

Projekt Brijuni rivijera, u režiji Ivana Jakovčića i njegovih najbližih suradnika, predviđao je da se u napuštenim vojnim zonama duž 24 kilometra obalnog pojasa nasuprot brijunskog otočja  izgrade apartmanska naselja, golf tereni, luksuzni hoteli i nautičke luke. Naknadno je broj lokacija pao na svega četiri: Muzil i Sv. Katarina-Monumenti u puljskom zaljevu, Hidrobaza u Štinjanu i Pineta u Fažani. U to vrijeme koalicijske Vlade Ivice Račana (2000.-2003.) predsjednik IDS-a je bio Ivan Jakovčić, ujedno i ministar za europske integracije. Da navedem usput da u to vrijeme dogodila jedna od najvećih pljački u privatizacijskom procesu hrvatskih tvrtki – u bescjenje je prodano i vodeće puljsko turističko poduzeće Arenaturist.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/04/8a7770c5-frame-600x315x88.png
Osnivači Brijuni-rivijera su hrvatska Vlada sa  67 % i Istarska županija sa 33 % udjela. Ugovor o osnivanju društva potpisuju tadašnji premijer Ivica Račan te župan Ivan Jakovčić, država ulaže tri milijuna kuna, a Županija Istarska 1,5 milijuna kuna temeljnog kapitala. Prvim direktorom, ujedno jedinim članom Uprave postaje Veljko Ostojić, županijski pročelnik za turizam koji je s Jakovčićem sudjelovao u izradi dokumenata o Brijuni rivijeri. Jedan od ciljeva iz tadašnjeg ugovora o osnivanju bila je i “učinkovita privatizacija državne imovine” pa se tvrtka smjesta našla u fokusu zanimanja građanske inicijative za referendum koja se oformila upravo u to vrijeme kao pokret otpora protiv rasprodaje istarske zemlje. Inicijativu je vodioBruno Poropat, nezavisni vijećnik u gradskom vijeću Rovinja, koji se obratio i tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću da se ne ponovi rasprodaja zemljišta kao u slučaju Barbarige i Dragonere.
 
U 2007. godini briše se odredba o privatizaciji državne imovine u sklopu Brijuni rivijere, što je poremetilo planove Ivanu Jakovčiću koji je morao tada s Damirom Polančecom, potpredsjednikom Vlade Ive Sanadera, potpisati izmijenjeni ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. Nekretnine i zemljište time su ostali u državnom vlasništvu, a budućim se investitorima područje nudi na dugoročnu koncesiju koja je s prvotnih 66 godina produžena na čak 99 godina. U nadzornom odboru Brijuni-rivijera izredali su se mnogi političari, i lokalni i na nivou države: Valter Drandić, Boris Miletić, Grgo Ivezić, Božo Biškupić, Božidar Kalmeta, Marina Matulović–Dropulić, Damir Polančec, Branko Bačić, Damir Bajs, Jerko Rošin, Ivan Glušac, Darko Lorencin, Anton Kliman, Bernard Zenzerović, Alen Damijanić, Vlatko Mrvoš…
 
Sve njih povezuje odvjetnik  Goran Veljović, koji je sastavio Ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. Njegovi su klijenti brojni istarski gradovi i općine, puljski gradonačelnik Boris Miletić, a u posljednjih nekoliko godina i Danko Končar koji je preuzeo projekt Barbarige i Dragonere, te Monumenti i otok Sv Katarina. Je li onda čudna izjava premijera Plenkovića” u ovom trenutku manje su bitni akteri koji su možda svojim radom ili pogreškama ili nekim drugim okolnostima doveli kompaniju u situaciju u kojoj je danas. Bitna je budućnost i zato smo danas tu i zato tražimo rješenje" POGLEDAJTE tko je sve bio u Nadzornom odboru  Brijuni Rivijera! Zaključak donesite sami! Naravno za realizaciju Projekta Brijuni-Rivijera bila je potrebna i pomoć lokalne IDS-ove vlasti, a kuda  lakše kada je gradonačelnik grada Pule bio je i još je predsjednik IDS-a Boris Miletić!
 
Krenulo se u promjenu GUP-a, Generalnog urbanističkog plana. Ali tu im se umiješala Zelena Istra, ekološka udruga građana, kojoj se takvi IDS-ovi planovi nisu sviđali, pa je usporila realizaciju projekta Brijuni rivijera. Evo što je Zelena Istra napisala u prijavi kojoj je prijavila mjerodavnim inspekcijama prijedlog GUP-a, 25. rujna 2007.; “Prijedlog GUP-a u suprotnosti je s općim interesom u prostoru ali i sa strukom: 10-tak novih hotela na zelenim površinama pulskog priobalja,2 nove mega marine u pulskom zaljevu, gradnja u parkovima, cesta kroz park šumu, zaklanjanje posljednjih slobodnih vidika na more 15-metarskim građevinama, nepotrebni 40-metarski poslovni tornjevi, nametanje projekta Brijuni rivijera na preko 200 hektara priobalja pulskog zaljeva (bivših vojnih zona) na kojima se, umjesto prirodnog prostora za razvoj gradskih sadržaja, namjeravaju graditi isključivo ekskluzivni turistički sadržaji i to davanjem CIJELOG prostora u koncesiju.”
Nije samo Zelena Istra prosvjedovala protiv projekta Brijuni Rivijera, već i udruga " Volim Pulu" 2011.zbog napisa i prosvjeda protiv Brijuni Rivijere dobio je otkaz u lokalnom glasilu pod kontrolom IDS-a Glasu Istre,  novinar Zoran Angeleski.
Obratite pozornost, već  2007. godine nije bilo brodograđevne djelatnosti u puljskoj luci. A  Boris Miletić tvrdi da je u GUP-u definirana brodograđevna djelatnost. Bez komentara! Da bi i 2017 godine bilo isto bez brodograđevne djelatnosti.
 
Zatim je trebalo naći investitore koji bi sve te projekte financirali. Mnogo puta se Ivan Jakovčić, sastajao i s danas pokojnim austrijskim političarom i pokrajinskim poglavarom Koruške Jörgom Haiderom. Pregovarao je s njim navodno i o projektu Barbariga i Dragonera, dva atraktivna zemljišta uz morsku obalu, pa je zbog toga bio čak i saslušavan u aferi Hypo banka. Napokon je pronašao “dobrog ” investitora  Danka Končara, koji ga je za protuuslugu postavio kao član Nadzornog odbora u njegovoj tvrtki Afarak. Prema izvješću o naknadama iz 2015. godine, Jakovčiću je isplaćeno 39.000 eura, 2016. godine 68.000 eura i 2017. godine 65.000 eura. Za 2018. godinu još se ne zna, ali kako je bio predsjednik uprave do 5. veljače 2018. te je u svibnju reimenovan za člana uprave, stoga mu je u ovoj godini isplaćeno oko 34.000 eura, znači ukupno 206.000 eura ili 1,56 milijuna kuna.
 
Zbog čega sam dobrog stavila u navodnike? Zato što je iz Finske stigla informacija da je Danko Končar zbog izbjegavanja propisanoga otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak, u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj do sada kažnjen s 80 milijuna eura. Osim toga, mali dioničari najavljuju i kaznene prijave protiv Končara, ali i hrvatskoga europarlamentarca Ivana Jakovčića koji je bio na čelu Nadzornoga odbora te kompanije, zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke. Danko Končar kontroverzni tajkun sa sumnjivim kapitalom i odsluženom 12 godišnjom kaznom za gospodarski kriminal u bivšoj Jugoslaviji, tako je postao poželjan investitor i strateški partner Uljanika, odlukom Uljanikove Uprave. A ne treba biti osobito mudar da se dođe do zaključka na čiju je preporuku Uprava Uljanika odabrala Danka Končara kao strateškog partnera Uljanika. I ne samo to Danko Končar pojavljuje se u i Uljanik Plovidbi,  a kao nevidljivom u vlasničkoj strukturi 19. ožujka 2010. isplaćena mu je dividenda u iznosu od 471.000 kn?! Zamislite još 2010.godine? O čemu Boris Miletić priča? Tko je doveo Danka Končara u Uljanik Plovidbu?
 
Nije Danko Končar bio samo strateški partner Uljanika. Sredio je njemu Ivan Jakovčić još 2012. godine da dobije koncesiju na pomorsko dobro u puljskom zaljevu. Tvrtki Kermas Vod Četiri, u vlasništvu Danka Končara, Vlada je dala koncesiju na pomorsko dobro na lokaciji otok Sveta Katarina – Monumenti u Puli, u sklopu projekta Brijuni Rivijera, na rok od 50 godina, a Končar treba  plaćati godišnju naknadu, koja se sastoji od stalnog i promjenljivog dijela, odnosno 2,20 kuna po četvornom metru ukupne površine pomorskog dobra,  te 2,10 posto od ukupnog godišnjeg prihoda luke. Končar bi trebao izgraditi dvije mega marine i hotel. Do današnjeg dana Danko Končar i njegova tvrtka Kermas u Istri nije izgradila  ni jedan objekat i nije otvorila ni jedno radno mjesto! Od mega marina i hotela otvoren je  jedino veliki kompleks poslovno- trgovačkog  centra u puljskom kvartu Stoja, najveći shopping centar u Istri i šire.
 
Max Stoja  kupce je dočekao sa ukupno pet katova, od kojih su prva dva kata natkriveno parkiralište sa ukupno 800 parkirnih mjesta. Trgovačka ponuda se nalazi na slijedeća tri kata, a uključene su  trgovina široke potrošnje renomiranih svjetskih marki i raznih uslužnih djelatnosti. Na najvišem trećem katu smještena je većina gastro ponude i kino CineStar. Prema broju stanovnika tog dijela grada Pule, to je megalomanski projekt, preveliki i za cijeli grad i okolicu, ali ako se uzmu u obzir planovi gradnje mega marina i hotela u puljskoj luci, onda gradnja tog  velikog  poslovnog centra  ima smisao. Čak je predviđena i cesta kroz Uljanik-Arsenal, koja bi povezivala pulsku luku sa Stojom, jer postojeći Bulevar ne bi mogao propustiti veći promet. I time je zatvoren krug pogodovanja, sukoba interesa, podmićivanja, osobnog bogaćenja i pljačke Uljanikovih radnika i ostalih dioničara, među njima i države Hrvatske, te uništavanje brodogradnje kao gospodarske grane u korist turizma!
 

Lili Benčik

Povezane objave

Slobodan Praljak nije ratni zločinac!

HF

Šaka jada

HF

Ostanak ili mogući Croxit

HF

Rezolucija EU-a za Miletiće, Kapuraline…

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više