Kureja

Žuljevite ruke, ispucana lica

Na kureja ljudi su hodili,
Is kurelun familje hranili.
Stotinama godišć ga išćali,
Crnjelo blago iz dubine istezali.

Iz godišća u godišće, 
Pramaliće kada dojde,
Gajete su parićavali 
inžinje veževali,
borsune krpali

Suhe smokve, baškotini 
I kolači za smočiti,
sve se štiva ispo škafa,
Ni bevande ne smi falit.

Svi se prešu, šušur svujdi,
Vika, strka, a paroni o gajete
Užali bi mornarima reći:
Homo ljudi sada kako triba, 
I kako Bog nam zapovida.

Na kureja ljudi tuka pojti
I živ i zdrav naza doma dojti.
Žene naše nas će ispratiti
I svaku nam sriću poželiti.

Tvrdi ljudi, žuljevite ruke,
Na more su bez straha hodili,
Ma nika, ma baš nika,
bez Božje riči brod nisu odrišili.

Mirno stali, i s kapun u ruci,
u pajole oni infišali, 
Božju besidu poslušali,
I na more se largali.

Prije mraka tuka isploviti,
Na zlarinsku valu se surgati,
Ranun zorun sidro podigniti
I u kulaf provu usmjeriti.

Tri miseca na moru patiti,
Familju su mogli samo sniti,
Ma su znali ča triba činiti,
I s čin se tuka doma vratiti.

A bez toga nima kruha dici,
Zalud žulji i puste marete,
Bez kurela i praznih borsunov,
Ne smi se u misto vratiti.

Nika, ma baš nika toga bilo nije
Žuljevite ruke, ispucana lica
kureja su u porat donile.
Gorde glave, ponositi oci,
sritne žene i vesela dica.

Mladen Tabulov Truta