Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Matematika u službi boljega društva

Potrebna su mutidiciplinarna istraživanja u svim područjima

 
 
Jesmo li se ikad zapitali zašto mnogi ljudi,  ne vole matematiku? Neki su taj nastavni predmet, bez ikakvog objektivnog razloga ogadili vlastitoj djeci. Umjesto da u matematici traže i otkrivaju ljepotu i istinu, oni od nje bježe kao vrag od tamjana. Matematika je implentirana i petrificirana u sve pore života, u svim područjima rada i djelovanja svakog od nas od rođenja do smrti. To je jedina znanost koja se ne može prilagođavati željama, potrebama i očekivanim ishodima, koji nisu matematički planirani i programirani. Matematika je jedina, prava i živa istina, svud oko nas. Brojevi su neumoljivi, pogotovo oni kojima brojimo, pokazujemo i prikazujemo pravo i istinito stanje svega. Bez obzira kako je svijet i Svemir nastao, po Bibliji ili Darwinu, vjerojatno u sinkronicitetu više teorija, razvijao se, mijenjao, rastao i djelomično nestajao, u početku bijaše broj.Uzimajući broj kao polaznu točku, a istinu kao kamen zaglavni, potrudimo se već jednom brojevima pokazati, prikazati, dokazati i izreći našu stvarnost.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/04/Reasons-Why-Math-is-Important-4-e1547897239497.jpg
Za početak je vrlo važno: Koliko nas ima? Koliko Hrvatska ima stanovnika u 2019. godini? Koliko nas od tog broja ima biračko pravo? Koliko nas je radno sposobnih? Koliko je zaposlenih? U kojem sektoru ima viška, u kojem mnjaka radnika? Koji profili nam nedostaju? Koliko ih je nezaposlenih? Koliko je umirovljenika?  Koliko je djece ? Koliko je te djece gdje (vrtići, škole…)? Kolike i kakve su upisne kvote? Školujemo li one kadrove za kojima je stvarna potražnja društva i gospodarstva? Koliko je siromašnih? Koliko je gladnih? Koliko je bogatih? Koliko je iseljenih? Kolika je hrvatska dijaspora (uz nužno obrazloženje što je to dijaspora). Za nekakav početak je to dovoljno.
 
Na temelju tih pokazatelja se može uspostavljati sve ostalo, mogu se kreirati i strukturirari sve potrebne  reforme, pri čemu su bitni nacionalni prioriteti i smjer u kojem država, odnosno vlast, vodi zemlju i narod. Imamo li mi nacionalne prioritete i znamo li što je to? Znamo li tko ili što, bi trebalo biti u središtu svih zbivanja, od čega bi trebalo krenuti, bez osvrtanja što je bilo, kada je bilo, s kim je bilo, tko je čemu koliko pridonio u pozitivnom ili negativnom smislu. Bilo bi dobro da se prošlošću daljnjom i bližom multidisciplinarno bave stručnjaci i znanost, te nas poslije obrade numeričkih podataka, pojedinih istraživanja, analizom, sintezom, indukcijom, dedukcijom, analogijom, logičkim zaključivanjem, uspostavom asocijativnih veza među sadržajima, upozoravaju na uzroke i posljedice pojedinih događaja i događanja, kako se loše stvari ne bi ponavljale, vraćale nas unatrag, usporavale, dijelile, sijale mržnju, usporavale napredak i boljitak, u svim područjima i segmentima. Za boljitak i napredak u svemu dobro bi bilo poznavati, osim ljudskih  resursa, kvantiteti i kvalitet svih naših ostalih resursa, posebno onih po kojima se ističemo i u kojima oskudijevamo. Za to su potrebna mutidiciplinarna istraživanja u svim područjima i brojevima prikazani rezultati, a ne priče kao na primjer kako ćemo uskoro postati jedna od najbogatijih zemalja, po nalazištu nafte ili plina u Jadranu. Poznajem neke stručnjake koji su rekli kako će svu tu naftu popiti koju će Ivan Vrdoljak otkriti u sjevernom Jadranu.
 
Takvih primjera i jalovih priča, gdje se priča samo radi priče i osobne promidžbe, imamo na tisuće. Slušamo ih već tridesetak godina. Od svega ništa, osim sve praznije i pustija zemlja, siromašniji i depresivniji narod, bogatiji i uspješniji pojedinci, koji su za vrijeme rata i poraća, dok su drugi ginuli, bili ranjavani i raseljavani, našli svoju životnu priliku, nepošteno stekli prvi milijun, postali “kičma” države, zavladali svima, posebice onima koji prividno obnašaju vlast. Tu isto nema brojeva. Nema egzaktnih pokazatelja tko se u periodu stvaranja i obrane države obogatio, na račun drugih, na bilo koji način, uglavnom nezakonito.
 
Mnogi od onih koji su ranih devedesetih bili podstanari, jedva preživljavali, bili na dnu društvene ljestvice, u vrlo kratkom vremenskom periodu su stubokom promijenili svoj društveni i materijalni status. Od podstanara s periferije grada postali su vlasnici velikih i skupih stanova i kuća u centru Zagreba, vila duž jadraske obale i po otocima, apartmana na ekluzivnim svjetskim odredištima, uz skupocjene zbirke umjetnina, vozila, plovila, ostale pokazatelje visokog standarda, kao i sve one negativne pokazatelje koji prate takve “domoljube”, velike Hrvate, odnosno Hrvatine, praktične vjernike, koji se prije 1990. nisu znali niti prekrižiti, čak štoviše proganjali su prave katolike, svećenike i visoki kler. Danas se diče kako su im pojedini biskupi  bliski prijatelji. Daju velike donacije Crkvi, pozivaju visoke crkvene službenike na svoje privatne zabave, slikaju se u prvim redovima na misnim slavljima, komemoracijama i proslavama, skrušeno primajući Svetu pričest, nakon što su noć proveli na orgijama u društvu elitnih dama.
 
Bitna je društvena percepcija, sve ostalo se može kupiti. Kad bi se imalo  političke volje, svi takvi bi se u malo vremena i s malo posla mogli rakrinkati i oduzeti im se sva imovina stečena protuzakonito. To nikoga ne zanima, ali puno njih zanima tko i što je bio čiji pradjed, djed, otac ili brat. Na kojoj i čijoj strani se je kada i gdje borio. To je platforma iz koje izrasta sve ono čime se pokriva i prikriva naša stvarnost. Ustaše, partizani, udbaši, mali i veliki Hrvati, manjine, vjernici, ateisti, agnostici, lijevi, desni, ultraši, tko voli, tko ne voli Hrvatsku, tko je Hrvatsku htio, tko je nije htio i ostale trajno prisutne nebitne teme i razne nebuloze su vječna tema svih politika, umjesto da se bave onim što život  čini i znači.
 
Život, narod, zemlju i državu čine i označuju ljudi, koji tu žive, rade i djeluju, po svim odrednicama koje čovjeka čine čovjekom. Može li potpun čovjek onaj tko je gladan, tko je jadan, tko je obespravljen, tko nije slobodan, tko je ovisan, tko je zapostavljan, tko je godinama obmanjivan, nije niti broj, već je element pojedinog  skupa  biračke mase, koja tobože odlučuje, tko će njome upravljati. Sve je to privid u nedemokratskoj demokraciji, koja permanentno i sukcesivno izigrava volju naroda. Brojevi se pretvaraju u mandate. “Mandati” preletavaju iz  stranke u stranku, po trenutnoj potrebi i najvišoj cijeni. Sve to stvara nekakvu obrnutu Guernicu i politički Antibarbarus, u kojemu su iznad svega bitni i važni brojevi, kubizmom prikazane iskrivljene i demolirane  ruke, osobe bez glave, razbacani dijelovi  raznih tjelesa, kako reče Krleža:»na međunarodnom pogrebu naše civilizacije, usred sablasne kadaverizacije svega što se zove moral i istina, u tom rastvornom ostrvljivanju drugarstva i simpatija…«
 

Ankica Benček

Povezani članci

Zdvojni papa Franjo

HF

Antifašizam je floskula!

HF

Pernartizacija i pernarizacija SDP-a

HF

Od HDZ-a do BDZ-a

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...