Raspetom Kristu mrtve kosti vape

Orjunina svita

 

 

Iz jama smrti zapomažu kosti:

''Vapaji naši sve se manje čuju.

Sluge sotone reže bez milosti.

Sad ko i onda ljudsku psihu truju.

…Mi ustat ćemo iz pogubnih jama

I skupa s Tobom uskrsnut u slavi,

Jer Križni put si prolazio s nama

I trnja krunu nosio na glavi.

 

Kad tmurno nebo nadvi se nad nama,

Sunce se sakri i nastade tama,

K'o gladne zvijeri postupaše s nama;

…Nit milost znaše nit imaše srama.

 

I Tvoja krv se pored naše lila,

Nevina, sveta, k'o i nekad prije.

Sad k'o i onda gažena je bila

U mržnji, koja u Tvom stvoru klije.

 

Sad k'o i onda trpio si muke

Bez milosrđa podivljale rulje.

Na križ su svete raspeli Ti ruke;

Onda k'o i sad sudile su hulje.

 

S kolonom smrti razapet si s nama.

Iz svake travke krv Ti sveta vrije.

Krvava leži tužna panorama,

Al nitko za to odgovar'o nije…

 

I, jadni oni, još i danas slave

Potoke naše prolivene krvi,

Bahati, gnjevni,uzdignute glave,

K'o da ih mami miris svježe strvi.

 

Orjune svita toliko je drska,

Da našoj patnji zlurado se sveti

I Misa za nas postala joj mrska,

Kao da groblje osvetom joj prijeti.

 

…Mi ustat ćemo iz pepela smrti

I skupa s Tobom u pobjedi hodit.

Nisu nas mogli za vjekove strti,

Jer naša krv će novo sjeme rodit.''

 

Žarko Dugandžić, Perth