Vrata pakla su posve otvorena

Ubojica u Novome Zelandu zlorabio je medije pri ubijanju nevinih

Kršćanofobisti činili su sve da do toga dođe. I došlo je na Novom Zelandu. Na način kako to desetljeća rade isilovci, i neki zapadni isilovac ubio je 50 nedužnih ljudi i djece dok su molili u džamiji. Globalni vjerski rat širi se u sve krajeve ove krvave Kugle zemaljske. Cilj kršćanofobista je postignut. Počelo je izbijanje klina klinom.

Radikalni islamisti koji su Bliski istok, i sve druge islamske zemlje vjerski, zločinom konfesiocida, nekažnjeno očistili, i još uvijek čiste,  od krščana i kršćanstva, neopravdanim zločinom u dvjema džamijama na Novom Zelandu pokušavaju staviti znak jednakosti između muslimanskog vjerskog terorizma i kršćanske nezaštićene žrtve.

Kako je svaka povijesna ideologija stvarala, i uspjela stvoriti sebi otpor, tako je isto i muslimanska vjerska ideologija kršćanofobizam stvara sebi. Za globalno širenje kršćanofobije nisu krivi samo njeni tvorci, čelnici neki islamskih zemalja, i isilovski brutalni egzekutori, već u istoj mjeri odgovorni ili suodgovorni su pojedini europski političari, u prvom redu njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je isilovcima otvorila europska vrata. I ne samo otvorila već ih i pozvala da dođu. Indirektni sudionici zločina u džamijama na Novom Zelandu su, stoga, i "liberalni" europski lideri, koji nisu ništa učinili da zaustave krvavu osvajačku invaziju kršćanofobista na Europu i europske narode. Zbog toga se sada gubi svaki vid kontrole kako radikalni kršćanofobista tako i kršćanskih žrtava koje svoju obranu uzimaju u svoje ruke.

Vrata pakla su posve otvorena. I kad Europa nije mogla zaustaviti kršćanofobiste u strašnim zločinima diljem kršćanskog svijeta, kako da zaustavi i žrtvu u obrani. Ubojica na Novom Zelandu inspiriran je, zasigurno, i blagim, ili gotovo nikakvim, kažnjavanjem islamskih terorista bilo onih u njegovoj zemlji ili na drugom kraju svijeta, napose onom u islamskim zemljama gdje se kršćani ritualno ubijaju. Upotrijebio je, nažalost, ista ona medijska sredstva kakvima se služe islamisti pri likvidaciji kršćana. Svijet je gledao brutalna smaknuća redove i redove zarobljenih kršćana u Siriji, koje islamisti jedan po jedan snimaju prije negoli im ispale rafal u potiljak. Gledao i šutljivim gledanjem taj zločin odobravao i u njemu sudjelovao. Iako je poznato da mržnja mržnju proizvodi, ništa ili gotovo ništa se nije poduzimalo protiv tih svirepih zločina. Desetljeća je kršćanski svijet ušutkavan da ne digne glas obrane. O mnogim počinjenim muslimanskim zločinima nametao se, i nametnuo se, zaborav. Nerijetko se sama žrtva prikazivala krivcem.

Ta politika krivnje žrtve za svoj stradalnički status ima svoje izvorište u Bosni i Hercegovini u procesu biološkog stradanja Hrvata katolika od mudžahedina i beha muslimana. I njihov nestanak ispred mudžahedinsko muslimanskih povika "Alahu uekber" koji su grmili iz redova muslimanske ABiH, muslimanski i bošnjački teroristi proglašavali su i proglašavaju samokrivnjom hrvatske žrtve. Kako se taj medijski rat svaljivanja krivnje na žrtvu pokazao vrlo učinkovitim u Bosni i Hercegovini, isilovci ga koriste i u kršćanofobizmu diljem svijeta. Po bošnjačkoj radikalnoj politici čisti prostora Hrvati su krivi što su s vrećicom u ruci napustili svoje domove, svoje crkve i polja, diljem beha prostora kroz koje je prošla muslimanska ABiH, na čijem čelu su bile nerijetko i vjerski lideri, hodže.

Koliko je hrvatski narod kriv za to što su ih Muslimani prognali, crkve im srušili ili oskrnavili, djecu im poubijali, časne sestre silovali i fratre masakrirali na samostanskom pragu, vidljivo je i kroz, pa gotovo, nikakav njihov povratak u spaljena i u korov zarasla sela. Ono što u toj apokaliptičnoj hrvatskoj tragediji ima vrlo pozitivno, je činjenica da katolička žrtva nije uzvratila istim mjerilima i načinima svojim muslimanskim progoniteljima i ubojicama. Kako onda tako i danas, kada su se svi prognani Muslimani vratili svojim domovima u kojima slobodno žive i rade, dok se hrvatska sela gube u žbunju koje krije muslimansku ljudsku sramotu, i zločine koji svojim razornim slikama podsjećaju na Hirošimu ili Nagasaki.

Pored svih tih stravičnosti koje govore o muslimanskim isilovcima u Bosni i Hercegovini, treba učiniti sve da se i na tom prostoru ne počne izbijati klin klinom. Treba zaustaviti radikalizaciju beha Muslimana, zajedno sa njihovim borcima povratnicima sa ratišta na Bliskom istoku gdje su izbrisali svaki kršćanski trag i znak, kako mržnja ne bi izrodila mržnju, i Bosna i Hercegovina  postala žrtva globalnog islamskog terorizma, istog onog kakav se događa po europskim i svjetskim  gradovima, i crkvama u kojima isilovci ubijaju svećenike.

Vinko Đotlo